1. U 51. ajetu Sure Hud, odgovor proroka Huda nevjernicima je skoro identičan odgovoru proroka Nuh nevjernicima u 29. ajetu iste Sure. Zašto su ovi odgovori u ovakvim ajetcima uvijek slični?
2. Isto tako, odgovori u 31. ajetu Sure Hud i 50. ajetu Sure En’am se slažu…
– Je li 31. ajet Sure Hud odgovor koji je dao prorok Noa, ili je i to odgovor koji je dao naš prorok?
– Ako je Hud 31. ajat odgovor proroka Noaha, a Enam 50. ajat odgovor našeg proroka, što je razlog da daju isti odgovor?
3. A kad god bi bio poslan neki prorok, oni bi, kao u Hudovom 62. ajetu, rekli: „O Salih, ti si bio među nama, u koga smo imali velika očekivanja. Hoćeš li nas sada odvratiti od obožavanja onoga što su obožavali naši preci? Mi smo u velikoj sumnji i strahu u ono čemu nas ti pozivaš.”
– Zašto su prorocima, kada su bili poslanici, davani otprilike isti odgovori?
– Odgovori poput: “Želiš li nas spriječiti da obožavamo naše bogove?”…
– Zašto je svako društvo upućivalo proročanstvu otprilike isti prigovor?
Dragi naš brat,
Odgovor 1:
Evo tumenja relevantnih ajeta:
“
(Nuh reče:)
O, moj narode! Ja od vas ne tražim nikakvu nagradu za ovo. Moja nagrada je samo od Allaha.
(Zato što vi to želite)
Ja neću protjerati one koji vjeruju; oni
(zahvaljujući svojoj vjeri)
Oni će se sastati sa svojim Gospodarom. Ali ja vas smatram zajednicom zatravljenom u neznanju.”
(Hud, 11/29)
“
(Hud reče:)
O narode moj! Ja od vas ne tražim nikakvu nagradu za ovo; nagrada za moju službu pripada samo onome koji me stvorio. Zar vi još ne koristite svoj razum?”
(Hud, 11/50-51)
Ovaj isti naglasak se ponavlja i u drugim, različitim ajetima. Na primjer, u suri Šuara se spominju iste riječi koje su pripisane raznim prorocima.
(vidi Šuara, 26/109, 127, 145, 164, 180)
Ove izjave nisu čudo, ali su dokaz za proroke. Jer, ako ljudi čine neka djela, čine ih nadajući se nekoj koristi. To razumijemo i na primjeru lažnih proroka koji su se proglasili prorocima. Na primjer, u jednom pismu koje je Musajlama al-Kazdžab poslao našem Poslaniku (s.a.v.s.)…
“Od sada pola zemlje je tvoje, a pola moje.”
time je pokazao da traga za svjetovnim interesima. Naprotiv, Poslanik (s.a.v.s.) mu je u sažetku rekao:
„Lažljivi čoveče, zemlja pripada Allahu, ne tebi ni meni, Allah je daje kome hoće od Svojih robova.“
Musaimeov stav je dokaz njegove lažljivosti, a stav Poslanika (s.a.v.s.) je dokaz njegove istinitosti.
U svim relevantnim versima naglašeno je pozivanje ljudi na vjeru u jedinstvo i postojanje Boga, a također i to da oni koji pozivaju ne traže nikakvu naknadu.
Važan aspekt ove teme je i prenošenje ove lekcije zajednicama. Važno je da oni koji služe religiji budu iskreni i predani, jer je to ključno za ostvarenje cilja.
Uistinu, riječi Bediuzzamana, koji objašnjava razlog zašto ne uzima ništa od ljudi, bacaju svjetlo na našu temu:
“Stari Said nije primao usluge. Radije bi izabrao smrt nego da bude u nečijoj dugovnoj obvezi.”
Iako je pretrpavao mnogo muka i teškoća, nije odstupio od svoje načela. A ova osobina starog Saida, naslijeđena od tvojeg nesretnog brata, temelji se ne na askezi i lažnoj skromnosti, nego vjerojatno na četiri-pet ozbiljnih razloga:
“Prvo:
Slijepi u vjeri optužuju učenjake da znanost koriste kao sredstvo za zaradu. Bez milosti ih napadaju, tvrdeći: “Znanost i religiju pretvaraju u sredstvo za život”. Ovo je potrebno praktično demantirati.
“Drugo:
Obvezni smo slijediti proročanstva radi širenja istine. U Kur’anu se oni koji šire istinu nazivaju:
…
“Moj nagrad je samo od Allaha.” (ili: “Moj nagrad je samo kod Allaha.”)
rekavši to, oni su se pokazali nezavisnim od ljudi. U Suren-i Jasin.
Slijedite one koji od vas ne traže nagradu i koji su na pravom putu.
“Ta rečenica je vrlo značajna u kontekstu našeg problema.”
(Mektubat, Drugo pismo, str. 13)
Odgovor 2:
Evo prevoda relevantnih ajeta:
“Vama,
‘Bogovi blago je sa mnom.’
Ne tvrdim, ne znam ono što je skriven od vas, ni tvrdim da sam anđeo. Za one koje vi prezirete,
‘Bog im neće dati ništa.’
Ne mogu reći. Allah najbolje zna što je u njihovim srcima. Ako ovo učinim, sigurno ću biti od nepravednih!”
(Hud, 11/31)
Ovaj ajet se odnosi na proroka Noaha.
Reci:
‘Ja vam kažem, blago Božje je kod mene’
,
Ne tvrdim. Ja ne znam ono što je skriven od vas. Ne tvrdim ni da sam anđeo. Ja samo slijedim ono što mi je objavljeno.’
Reci: “Je li slijepi i vidoviti jednaki? Zar vi ne razmišljate?”
(Enam, 6/50)
Ovaj ajet se odnosi na našeg Poslanika (s.a.v.s.).
– To što su odgovori isti ukazuje na to da su ljudi kroz povijest zauzimali iste stavove prema prorocima, pribjegavši istim izlikama. To možemo objasniti na sljedeći način:
a) Ljudi su uvijek ponavljali iste pogreške.
Zbog tvrdoglavog i upornog neizvršavanja obreda vjere i ne vjerovanja u poslanike koji su dolazili.
“Neka imaš takve vrtove, daj nam takvo bogatstvo, neka imaš svoj raj / divne vinograde i vrtove, pogotovo što si i ti samo čovjek kao i mi…”
pjesme tog tipa su se pjevale. Iako su prošle tisuće godina između njih.
“Staro u starom.”
kao formula
“Stari mentalitet, stara glava.”
nisu izašli iz okvira.
b)
Riječi upućene Poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.) ga je jako žalile. Utešen je obavještenjem da su ove glasovale osobe slične stvari govorile i ranije.
c)
To što su proroci bili izloženi sličnim prigovorima i davali slične odgovore,
“povijest se ponavlja”
To je znak da će se to dogoditi. To je lekcija da je sasvim moguće da oni koji žele služiti Knjizi i Sunnetu budu izloženi ovakvim prigovorima i mučenjima, i da je, sukladno tome, neophodno da i proroci zauzimaju isti stav.
Odgovor 3:
Obično su to ugledni, utjecajni, bogati i moćni ljudi u zajednici koji su prvi koji se protive prorocima.
Jedno od najučinkovitijih oružja koje bi mogli upotrijebiti protiv tog proroka je…
„Ovi proroci su se protivili postojećem poretku, širili su rascepe, izazivali su nered i sukobe, suprotstavljali su se svojim precima i bili su pobunjenici koji su napustili njihovu religiju.“
opisivati ih na taj način. Jer ono što najviše utječe na široke mase su prakse koje se provode protiv religija njihovih predaka, u koje oni vjeruju bez dokaza i koje su postale tradicija.
Ovi tipovi, koji se boje da ne izgube kraljevstvo, moć, položaje i funkcije koje su nezakonito dobili,
“…da postoje napadi na religiju njihovih predaka, da je neophodno tome se suprotstaviti, da domovinu i naciju, pa čak i religiju predaka, mogu zaštititi samo ovakvim izlaskom…”
uvijek su uspijevali pobuniti narod izgovarajući takve riječi.
Osim toga, prikaz takvih scena trebao bi poslužiti kao pouka muslimanima da se odriču tradicija i novotarija koje su protivne vjeri.
– samo radi poštovanja prema svojim precima
– Također je naglašeno da slijepo slijediti pravila nije ispravno.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
