“Zašto Bog prvo stvara svinju, a onda je zabranjuje? (Ne daj Bože) Možda zato što Muhamed (s.a.v.) nije prodavao svinje dok se bavio trgovinom životinjama? (Ne daj Bože) Osim toga, životinje spomenute u Kur’anu su uvijek životinje iz arapske geografije. Dakle, Bog je zaboravio spomenuti životinje na polovima, tropske ptice.”
– Što se može reći ateistu koji to tvrdi?
– Pitam se o našoj religiji, hvala Bogu, nisam odstupio od toga da je Pravi put Islam, ali se suočavam sa riječima ateista, na mnoge od njih imam odgovor, pa sam htio da vas pitam o tome.
Dragi naš brat,
– Stvaranje svinje ne proturječi tome da je ona nečista i da je haram (zabranjeno) je. Jer, da svinje nije bilo, moglo bi li se zabraniti?
Može li se na nestalom temeljiti sud? Dakle, takav prigovor je nelogičan.
– I svinja je prekrasno umjetničko djelo stvoreno od Boga. Ali
„Jer je Prorok Muhamed, kada se bavio trgovinom životinjama, nije prodavao svinje…”
Takve opsesivne misli nemaju nikakvu vojnu vrednost.
Jer:
a)
Ne postoje nikakvi povijesni podaci niti zapisi koji bi ukazivali na to da je Prorok Muhamed (s.a.v.s.) bavio trgovinom životinjama nakon što je postao prorok.
b)
Prema toj apsurdnoj logici, trebalo bi isto reći i za desetke životinja i ptica čije je konzumiranje zabranjeno u islamu, osim svinja. Apsurdnost je očigledna.
c)
Poznato je da je prorok Muhamed (s.a.v.s.) sam nijeo meso guštera, ali nije zabranio svojim pristašama da ga jedu.
(Buhari, Et’ime, 10, 14; Muslim, Sayd, 43-47/1945-1948; Abu Davud, Et’ime, 28)
To je istina koja u potpunosti eliminiše spomenutu opsesiju.
Dakle, islamski propisi su se ostvarili prema Božjoj volji, a ne prema koristima koje bi to donijelo proroku Muhammendu (s.a.v.s.).
– Govoriti jezikom koji slušaoci razumeju je neophodan uslov elokvencije.
Ne treba ni spominjati beskorisnost i besmislenost govora koji ne ostavlja trag u umu slušača i ne ima za njega nikakvu vrednost. Stoga,
Vrlo je prirodno i logično da se u Kur’anu spominju teme koje su bile poznate Arapima, prvim adresatima.
Upravo iz tog razloga, proroci i narodi o kojima se govori u Kur’anu obično su stanovnici iste geografske regije s kojom su Arapi, prvotni adresati, bili upoznati.
– Čak i nakon četrnaeststo godina,
Kakvu korist bi to imalo za ljude tog doba, da se priča o životu na polovima, o čemu se i danas ljudi ne zanimaju previše?
„Da smo Kur’an objavili na stranom jeziku, rekli bi: ‘Zašto se njegovi ajeti nisu jasno objasnili? Jezik je stran, a obratnici su Arapi! Kako je to moglo biti?’“
(Fussilet, 41/44)
Iz ovoga ajeta možemo jasno shvatiti da je nužno govoriti jezikom koji su prvi slušači razumjeli i spominjati ono što su znali. Bez sumnije, da je Kur’an govorio o stvarima koje su bile zagonetka za ljude tog vremena, kao u pitanju, oni…
„Zašto njegovi ajeti nisu jasno objavljeni? Zašto nam nisu date informacije o temama koje bismo mogli razumjeti?”
rekli bi.
– I zaista ne možemo shvatiti jednu stvar:
Oni koji vjeruju u Allaha i Poslanika, kada ne znaju mudrost Allaha u nekim stvarima, za kojeg vjeruju da posjeduje beskrajno znanje i mudrost, ne znaju svoje granice…
„Sve što radi Bog, u kojeg vjerujemo, a koji posjeduje beskrajnu mudrost i znanje, je ispravno, ali naš um to možda ne može shvatiti, ali mi se tome podvrgavamo u skladu s našom vjerom…“
Ne govore. A budući da ne govore, ulaze u duševnu, intelektualnu, pa čak i vjersku krizu…
Pa naravno!
S jedne strane vjerujete da je Kur’an Božja riječ, a s druge strane tvrdite da je Poslanik (s.a.v.s.) po vlastitom nahođenju uveo neka pravila i stvorio stihove, to je nemoguće…
Oslobađanje od ove opsesije što prije je jedini uvjet za očuvanje vjere.
– Ima još jedna stvar, i to je velika sramota: sumnjati u vjeru, dopustiti da vas muče sumnje zbog nekih ideja ateista, koji nemaju nikakvo opravdanje i koji su po nama najgluplji od svih ljudi, i ne učiti vjersko znanje koje bi ih moglo ućutkati!..
Međutim, najlakši način je Risale-i Nur Külliyatı, koji slama leđa nevjerici…
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
