– Zašto se, unatoč stihu “Ti ne možeš čuti one koji su u grobovima”, obraća pokojnicima i salje im se pozdrav? – Ako su hadisi o pozdravljanju i obraćanju pokojnicima autentični, kako možemo riješiti kontradikciju između ovog stih i hadisa?
Dragi naš brat,
U Kur’anu i hadisima su detaljno opisani stanja mrtvih od trenutka smrti nadalje. Oni koji poznaju jedinstvenog stvoritelja svemira i čine dobra djela, od trenutka smrti nadalje će se nalaziti na uzvišenim položajima.
(illiyyin),
da za njih nikada neće biti straha i tuge; dok će nevjernici i tirani biti u zatvoru, gdje će biti strogo kažnjeni.
(siccin)
izraženo je.
Stih koji govori o tome da će faraon i njegovi sljedbenici biti izloženi vatri ujutro i navečer opisuje stanje nevjernika, tlačitelja i licemjernika nakon smrti. A vjernici…
“što će srce poželjeti, a oko obradovati”
tj.
sa svojim materijalnim osjetilima i duhovnim emocijama
Živjet će život u kojem će uživati u manifestaciji božanske milosti.
To što je pokojnik u kontaktu s ovim životom ili ne, povezano je s njegovim stanjem. Iz hadisa o tome proizlazi da će nevjernici u ahiretu biti zauzeti vlastitim kaznama, toliko da je Poslanik Allahov čuo glasove nekih koji su bili mučeni u grobu, i da je taj glas čuo svako osim ljudi i džinova.
(Buhari, Cenaiz 66, 85; vidi Müslim, Cennet, 17; Nesâî, Cenaiz, 115)
to pokazuje intenzitet kazne kojoj su podvrgnuti. Zbog toga ne mogu biti u stanju da stupaju u kontakt s ljudima. A vjernici će, s druge strane, napredovati kako u tjelesnom tako i u duhovnom smislu,
grobovi će biti prošireni i osvijetljeni, a cijelo područje pretvoreno u vrt nalik rajskom vrtu.
za održavanje kontakta sa svetom.
Na taj način.
“naši duhovni darovi”
(pozdravi, nagrade koje se dobivaju čitanjem recitiranih ajeta)
oni odlaze tamo, a mi primamo blagoslove i blagodati koje oni odnose sa sobom.”
(Riječi, 29. Riječ, str. 698.)
Ne mislite da su oni koji su ubijeni na Allahovom putu mrtvi! Naprotiv, oni su živi i primaju opskrbu kod svoga Gospodara.
Uz (Al-Imran 169) ajet
“Mir vama, o vjernici i stanovnici zemalja muslimana!”
(Muslim, Cenâiz, 104; Ibn Mâce, Cenâiz, 36) hadis naglašava ovaj aspekt života vjernika u onom svetu.
„Živi i mrtvi nisu jednaki. Allah sigurno čuje koga hoće. Ti ne možeš čuti one koji su u grobovima!“
(Fatır, 35/22) ajet opisuje stanje nevjernika. Baš kao što su u ovom svijetu, u mraku nevjerstva, njihova uši gluhe za istinu, a oči slijepile, tako i u ahiretu neće moći čuti i obratiti pažnju na išta drugo osim na svoje muka.
Učenjaci su imali različita mišljenja o tome treba li ili ne davati upute mrtvima nakon što su položeni u grob i ukop završio; oni koji tvrde da mrtvi više ne mogu čuti živje nakon što su položeni u grob (1) smatraju da davanje uputa mrtvima nema nikakve koristi i da se ne smije davati. Oni koji tvrde da mrtvi u grobu mogu čuti živje, ali da živci ne mogu čuti njih, pak, tvrde da se upute mogu davati i navode kao dokaz obraćanje Poslanika (s.a.v.s.) stanovnicima Kaliba u Bedru, tvrdeći da mrtvi mogu čuti živje ako Bog hoće (2).
A Imam Abu Hanifa je,
izjavio je da je davanje savjeta ni ne propisano ni zabranjeno, te da su ljudi slobodni da li će davati savjete nakon sahrane ili ne (3).
Imam Šafi’i, s druge strane,
Kaže da je preporučljivo (mustahab) davati pouke nakon sahrane. Imam Ahmed ibn Hanbel dijeli isto mišljenje sa Šafiijem. Šafiijski učenjaci koji smatraju pouke nakon sahrane preporučljivima (mustahab) navode hadise kao dokaz, na primjer, da je osoba u grobu mogla čuti korake odlazećih rođaka (4) i hadis o tome da je Poslanik pozivao pogane ubijene u Bedru (5).
Imam Malik,
“Učite mrtvima La ilahe illallah.”
(6)
u hadisu
“mrtvi”
od,
“pacijenti u smrtnoj agoniji”
Navodeći ono što je mislio, on tvrdi da je davanje naputaka mrtvima mekruh (neželjeno) jer ne postoji pouzdana hadis-tradicija o davanju naputaka nakon sahrane. (7)
Iako je pitanje da li se mrtvima u grobu obraća ili ne sporno, postoje predaje da oni u grobu čuju ono što im se obraća.
Nakon bitke kod Bedra, mrtvi iz plemena Kurejš su bili bačeni u bunar. Poslanik Allahov obratio im se riječima:
“O, sinovi i sinovi takvih i takvih! Da li ste našli da su obećanja Allaha i Njegovog Poslanika, koja vam je dao, istinita? Ja sam našao da je obećanje Allaha, koje mi je dao, istinito.”
rekao je. Omer:
“O, Allahov poslaniče! Kako obraćaš govor besanim tijelima?”
kad je to pitao, naš Prorok je odgovorio:
“Vi nećete moći čuti ono što ja kažem bolje od njih. Samo što oni ne mogu odgovoriti.”
(Muslim, Džennet, 76, 77)
rekao je.
Proprorok Muhamed je, prolazeći pored groba, rekao onima koji su bili s njim:
“Mir vama, stanovnici domovine vjernika!..”
i naredio im je da pozdrave ljude tim pozdravom.
(Muslim, Cenaiz, 102; Abu Davud, Cenaiz, 79; Nesai, Taharet, 109; Ibn Mace, Cenaiz, 36, Zuhd, 36; Muvatta’, Taharet, 28)
Budući da se pozdrav vraća onome kome je upućen, to znači da mrtvi prepoznaju one koji ih posjećuju. Ibn Kajim el-Dževzijja, poznat kao jedan od najdubokoglednijih učenjaka, prenosi radost mrtvih, osobito u petak i subotu, zbog posjeta i molitava, te dobrih postupaka njihovih potomaka. (Ibn Kajim el-Dževzijja, Kitâbu’r-Ruh, 10)
Stih iz Sure Fatir, koji se odnosi na to da oni u grobovima ne čuju, interpretiran je u skladu s prethodnim stihovima, što znači da su ovdje nevjernici uspoređeni sa mrtvima.
“Nije isto slijepac i vidoviti, tame i svjetlo, hlad i vrućina. Nije isto živi i mrtvi. Allah, doista, čuje koga hoće. Ti ne možeš čuti one koji su u grobovima.”
(Fatır, 35/19-22)
Prema općem mišljenju tumača, kada se ovaj ajet tumači u kontekstu prethodnih ajeta, pozitivni primjeri u ovom usporednom objašnjenju predstavljaju istinu, vjeru, vjernike i ljepote koje će postići; negativni primjeri pak predstavljaju laž, nevjerstvo, nevjernike i njihove loše posljedice. Ovo se može sažeti na slijedeći način:
Put vjernika je čvrst, vidokrug i razboritost su mu široki, namjere i volja su mu snažne, a djela mu su trajna i korisna; dok je nevjernik ne razlikuje se od mrtvaca, razboritost mu je zatvorena, srce mu je zatamnjeno, a djela mu ne donose smisao i propadaju uzalud.
(8)
Razi
ovaj autor nudi sledeće objašnjenje za ove primere:
“Vidjeti”
riječi vjernika,
“slepi”
riječi kâfir,
“svjetlo”
vjera,
“mrakovi”
bezbožnost,
“sjena”
udobnost i mir,
“toplo”
tjesk i goruću groznicu,
“živci”
vjernike,
“mrtvi”
Koristi se za opis nevjernika (9). To jest, oni su u stanju onih u grobu u smislu da ne mogu imati koristi od onoga što čuju i da ga ne prihvaćaju.
Ovdje se stanje nevjernika može shvatiti kao da su poput besprijekornih tijela, ne osjećaju i ne čuju ništa, i kao što je nemoguće da tijela u grobu čuju čovjeka, tako i nevjernici, zbog tame nevjerstva u sebi, ne čuju tvoje obraćanje, o Proroku.
S obzirom na vezu duša koje se nalaze u Berzahu sa grobnicama, shvaća se da pozdrav i obratnica nisu upućeni tijelu, nego duši.
Fusnote:
1. Oni koji tvrde da mrtvi ne mogu čuti žive, kao dokaz navode ajete: „(O, Poslaniče!) Ti ne možeš mrtvima objaviti (poziv)…“ (Rum, 30/52) i „…Ti ne možeš objaviti onima koji su u grobovima.“ (Fatir, 35/22), te tumače obraćanje Poslanika (s.a.v.s.) u Bedru pripadnicima plemena Ehl-i Kalib kao pouku i savjet njegovim drugovima. (el-Hapruti, Abdullâtif, Tekmile-i Tenkihu’l-Kelâm, str. 145, Istanbul).
2. el-Harputi, 145-146, Istanbul 1332; Ibnü’l-Hümâm, I, 446-447.
3. el-Ceziri, el-Fıkhu Ale’l-Mezâhibil-Erba’a, I, str. 501. Bejrut, 1972.
4. Buhari, Cenaiz, 68; Muslim, Cennet, 70-72.
5. Buhari, Meğazi, 8; Muslim, Džennet, 76-77.
6. Muslim, Sahih, Cenaze, sv. II, str. 631.
7. el-Ceziri, el-Fıkhu Ale’l-Mezâhibil-Erba’a, I, str. 501. Bejrut, 1972.
8. Taberî, Tafsir, XXII, 128-129.
9. Razi, Tafsir, XXVI, 16.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
