Zašto se u Kur’anu zajedno koriste imena Evvel i Ahir, Zâhir i Bâtın?

Odgovor

Dragi naš brat,

Ime Allahovo izražava da je Allah vječan, da se ne može zamisliti početak Njegovog postojanja, a ime Allahovo ukazuje na to da je Allah sa Svojim bitom i atributima vječan, da je iznad propadanja i nestanka. Ime Allahovo nas uči da je postojanje Allahovo jasnije i očiglednije od postojanja ovog svijeta, a ime Allahovo nam daje do znanja da smo nesposobni da shvatimo Njegovu svetu prirodu.

Elmalılı Hamdi Efendi izražava ovu istinu na prekrasan način sa svojom izrazito konciznom izjavom:


„On je Zāhir, koji se nazire u svemu, i Bātin, koji se ne poznaje ni s čim.“

Svako biće stvoreno u ovom svetu ima svoj početak. Jer svako stvorenje je stvoreno, tj. stvoreno je naknadno. I svako biće ima svoj kraj. Jer svako stvorenje je prolazno. Stoga, kada posmatramo sve početne i krajnje svete, vidimo da je ovaj svet kao da se spaja s manifestacijama ova dva imena.

I imena su takva. U Nur Külliyatı, u djelu Asa-yı Musa, manifestacije ova četiri imena su divno objašnjene. Učimo da su sva sjemenja, sva voća, tijela biljaka, poput odjeće, i njihovi unutarnji svjetovi, poput fabrika, ogledala tih imena. Možemo proširiti ovaj lijepi primjer i proširiti naše razmišljanje. Tada vidimo da se ova četiri imena manifestiraju zajedno u stvorenjima.

Svaki čovjek je u unutrašnjosti sunčevog sustava, na površini Zemlje, iza svoga djeda, a ispred svoga unuka. Svemir je poput nas. On je u unutrašnjosti Arša, iza Svjetla Muhammada (s.a.v.s.), a ispred ahireta.

On stvara brojna bića u skrivenom, zajedno s njihovim skrivenim aspektima, a zatim ih manifestira u vidljivom. Sve nas je stvorio na temelju prvobitnog stanja zvanog nutfa. Taj proces se odvijao u skrivenom dijelu naše majke. I u našem skrivenom dijelu je smjestio brojne organe i sustave, poput srca, pluća, krvnih žila i živaca. Na kraju nas je iz tog skrivenog stanja izveo u manifestirani svijet. U tom trenutku smo se našli u skrivenom dijelu svemira.

Prekrasna manifestacija tih četiriju imena prisutna je i u našoj duši. Jer dok je ona postojala, tijela nije bilo. Iako tijelo propadne, ona nastavlja postojati. Njezin postojanje je očevidnije od postojanja tijela; svaka aktivnost u tijelu svjedoči o njezinom postojanju. Um je nemoćan da shvati njenu bit…


Sa pozdravom i blagoslovima…

Islam kroz pitanja i odgovore

Najnovija Pitanja

Pitanje Dana