1. Vi ste napisali da to što je rasuđivanje analogično ne čini ga nevaljanim. Zašto je onda analogija koja uspoređuje Boga i čovječanstvo pogrešna?
– Zašto je pogrešno reći: „Dakle, čovjek, koji iz milosrđa ne bi poslao svoje dijete na mjesto gdje bi moglo počiniti zlo i zagristi, a Bog ga šalje. Dakle, čovjek je milosrdniji od Boga“?
2. Zar Bog ne bi mogao da nam pokaže milost bez da nas podvrgne patnjama?
– Istinu poznajemo kroz suprotnosti, ali zarad toga Bog ne bi li nam mogao pokazati milost?
– Nema ničeg što bi bilo izvan njegovih mogućnosti. On to sigurno može…
Dragi brate/draga sestre,
Analogno zaključivanje
obje strane
“neće ni pomišljati”.
Dakle, oni ne pružaju izravnu ekvivalenciju. Oni samo posjeduju strukturu koja nam omogućuje prijelaz između dva različita područja.
Međutim, kao što smo naveli u našem prethodnom odgovoru, postoji mnogo imena i atributa Boga.
Ukazuje na božansku suštinu
Bog
ime je kolektivni naziv. Stoga
Rahim
kao što je ime navedeno ovdje
Pravedan
uključujući i ime. Ili
Cemil
kao što je ime navedeno
Kahar
ime,
Muhyi
uz ime
Mümit
Ime je također navedeno. Možete ga usporediti s ostalih 99 imena.
Ako bismo sada trebali voditi analogiju, mogli bismo napraviti prijelaz samo od majčine milosti prema djetetu do božanske milosti. To je zapravo prisutno u izrekama Poslanika (s.a.v.s.).
Prema tome, milost i sažaljenje svih majki su u usporedbi s božanskom milošću neznatni, poput jedne jedine kapljice. A milost koja nam je dana je ona koja odgovara našoj sposobnosti postojanja.
„Allah, dž.š., podijelio je Svoju milost na sto dijelova. Devedeset devet dijelova zadržao je kod Sebe, a jedan dio spustio je na Zemlju. Upravo zbog tog jednog dijela milosti sva živa bića su milosrdna jedni prema drugima. Pa čak i jahaća ždrala (dok doji) podiže nogu da ne bi zgazila i povrijedila svoje potomstvo.“
(Buhari, Edeb, 19; Muslim, Tevbe 21)
To što božansko milosrđe neprestano postoji kod Boga je zato što ćemo se u vječnom životu zauvijek uživati u njemu. Kao što se vidi u hadisu, veličina božanskog milosrđa se postiže polazeći od milosrđa u stvorenjima i pravilnim zaključivanjem.
Ako
na primjeru majke
Ako krenemo tim putem, možemo cijeniti samo milosrđe.
Na primjeru učitelja
Ako krenemo tim putem, doseći ćemo pravdi Gospodara koji uči čovječanstvo ono što ne zna.
Ako je naša analogija samo o skali milosrđa, onda možemo zaključiti da Bog ima veće i beskrajno milosrđe.
Međutim, generalizacija naše analogije na sve božanske imena i donošenje zaključka na temelju toga učinili bi našu argumentaciju nevaljanom.
Dakle, ono što moramo učiniti je pronaći akciju u carstvu bića koja odgovara svakom božanskom imenu i odatle stići do izvora.
Budući da je tema ispit, ovdje je potrebno pravilno razmišljati.
Allahovo ime koje označava pravdu.
trebalo bi.
Budući da u našem svijetu i među ljudima promatramo neporecivu pravdu i pravičnost, i budući da je ovo shvaćanje urođeno znanje prisutno u svima nama, onda…
savršena i potpuna pravda Stvoritelja u pogledu naših postupaka i djela
trebalo bi biti.
“Pristup koji tvrdi da Bog, bez ikakvog protivljenja s naše strane, može objaviti svoju milost i da ima moć da to učini.”
ako
To je proturječna logika.
Budući da je Bog jedinstven i očito je da mi nismo Bog, onda govorimo o našoj sposobnosti da znamo.
Dakle, reći da ne bi trebalo biti tako s našim kapacitetom za proizvodnju,
To znači da ne smijemo postojati.
To što je Allahova moć sveobuhvatna znači da je dovoljna za sve što je potrebno. Drugim riječima, moć bez mudrosti je nedostatak. Fantastične fikcije ne pokreću božanski poredak.
„Bog zapravo naređuje pravičnost, dobročinstvo i pružanje pomoći rodbini, a zabranjuje nepristojnost, zlo i nepravdu.“
(Nahl, 16/90)
„Ko učini djelo dobra, makar bilo veličine atoma, vidjeće ga (njegovu nagradu). A ko učini djelo zla, makar bilo veličine atoma, vidjeće ga (njegovu kaznu).“
(Zilzal, 99/7-8)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
