Zašto Bog u Kur’anu daje zakletve?

–

Kako bismo trebali shvatiti izjave o zakletvi u Kur’anu?

Dragi naš brat,

Čovječanstvo je kroz povijest koristilo zakletve kako bi pojačalo svoje izjave i riječi, uvjerilo slušača, tražilo povjerenje u istinitost svojih riječi i osiguralo to povjerenje. Drugim riječima, uporaba zakletih izjava nije stil koji je čovječanstvu stran.

Spomenuto u Kur’anu

zakletve

su, bez sumnje, Allahove riječi koje se obraćaju čovjeku na razini koju on razumije.

Kao što se vidi u ajetima, sam Allah je

Svoje Uzvišeno Ime

kao što je prisegao

(Al-Hijr, 15/92)

;

svojim prorocima


(Jasin, 36/1),


u mjesta u kojima su živjeli proroci ili u kojima je objavljena objava


(Tûr, 52/1-3; Beled, 90/1),


anđelima


(Saffat, 37/1; Naziat, 79/1-2)

,

Kuranu


(Al-Vâkıa, 56/77; At-Tûr, 52/2),


do Sudnjeg dana


(Sudnji dan, 75/1),


o važnim bićima koja postoje u svemiru, na primjer o peru


(Pero, 68/1),


na nebo


(Burudž, 85/1; Tarik, 86/1)

,

sunce


(Sunce, 91/1),


mjesečev


(Sunce, 91/2)

,

u noć


(Noć, 92/1),


do jutra


(Al-Fajr, 89/1),


do jutarnjeg molitvenog vremena


(Duhâ, 93/1)

,

vremenu


(Asr, 103/1)


zvijezdi


(An-Necm, 53/1),


u zrak


(Zariyat, 51/1)

i

biljkama


(Tin, 95/1)

dao/dala je zakletvu.

Kur’an je zbirka božanskih poruka koje su došle od Allaha, Gospodara svjetova, Njegovim robovima.

To što Kur’an, prilagođen našem nivou mišljenja, percepcije i razumijevanja, u svojim ajetima i izjavama sadrži zakletve, služi tome da shvatimo njegovu razumljivost, ozbiljnost i da nema proturječja u njegovim riječima, onako kako mi to percipiramo. Bog je ponekad potvrdio i ojačao svoje ajete zakletvom; a ponekad je, uzimajući neka bića kao predmet zakletve, ukazao na njihovu vrijednost i značaj za čovječanstvo i skrenuo pažnju na ta bića.

Bog je, radi osiguranja vjere i povjerenja ljudi u ajete, jačanja obavijesti koje je dao, poticanja na razmišljanje o važnim bićima i objektima, podsjećanja na važne blagodati, uvjeravanja ljudi u istinitost Kurana, obavijesti koje Kurani daje, dana sudnjeg suda, dana zagrobnog života, uskrsnuća nakon smrti, obračuna, raja i pakla, te uklanjanja mogućih sumnji i nedoumica, ajete pojačao zakletvama.

Moramo na ovo pitanje gledati ne s obzirom na značenje imena, nego na značenje slova. To jest, sve na što se Bog zaklinje nije vrijedno samo po sebi, nego je uzvišeno, vrijedno i dragocjeno zato što ga je Bog stvorio. Bog je na razne načine skrenuo pozornost na stvorenja kako bi objavio uzvišenost Svoje Suštine i pokazao savršenstvo i jedinstvenost manifestacija Svojih imena i atributa.

Zar sve nije jedinstveno ispoljavanje i upravljanje Božje moći i stvoriteljske moći?

Uzvišeni Bog, zaklinjanjem na stvorenja, koja su plod Njegovih jedinstvenih i nebrojnih imena i atributa, zapravo se zaklinje na raznolike manifestacije Svoje moći i stvoriteljske moći, a time i na veličinu Svoje moći, savršenstvo Svoje mudrosti, sveobuhvatnost Svoje milosti i jedinstvenu ljepotu Svojeg stvoriteljskog djela.

(vidi Nursi, Mektubat, str. 378)

Na primjer, zakletva na ime Allaha,

“Zaklinjem se vremenom…”


(Al-Asr, 103/1)

Želimo ukratko objasniti taj ajet:

U ovom ajetu, Allah se zaklinje na jedno od stvorenja koje je stvorio. U ovom kontekstu treba razmotriti dvije stvari. Prva je:

Zašto Bog daje zakletve?

Zakletva,

Općenito, da bi se uvjerilo sagovornika u istinitost izgovorene riječi ili iznesene tvrdnje, spominje se ime poštovane, od obje strane svete, i u čije ime se izgovorena riječ smatra istinitom i nepobitnom, čime se sagovorniku šalje poruka da je tvrdnja točna. Često je to ime boga ili božanstva, moćne sile za koju se očekuje da kazni lažovara.

Muslimanima je zabranjeno zaklinjati se na ime nekoga drugog osim Allaha (cc) u ovom smislu.

Zašto onda Allah (cc) daje zakletve?

Naravno, Allah (s.w.t.) ne treba nikakvog svjedoka da dokaže istinitost svoje riječi. Njegova zakletva ima za cilj ispraviti pogrešna shvatanja o onome na koga je zakleo, i skrenuti pažnju na važnost izjave koja slijedi nakon zakletve.

Ljudi ponekad umanjuju vrijednost bića i pripisuju im nesreću, zlo i ružnoću. Međutim, oni su, poput ostalih stvorenja Božjih (cc), časni i ne posjeduju te negativne osobine. Ponekad ljudi pripisuju tim bićima osobine koje sami nemaju i u njima vide božanstvo. To je pogrešno. Oni su samo stvorenja Božja (cc).

Upravo zato je Allah, Uzvišeni, zakleo se na ove stvorove, kako bi naglasio da oni nisu nesretna i bezvredna bića, kakvim ih ljudi pogrešno smatraju, niti posjeduju božanske osobine, kakve im ljudi pripisuju, nego su oni samo stvorovi Allahovi.

Drugi aspekt koji treba razmotriti je značenje riječi “asr” i razlog zašto je Bog (s.w.t.) prisegao na nju…

Prema jednom mišljenju

“asr”


vrijeme


(ed-dehr)

to znači. Vrijeme je fenomen koji obuhvata ljudske živote i postupke. Sve što radimo, dobro ili loše, događa se u vremenu. Udobnost, tjeskoba, bolest, zdravlje, bogatstvo, siromaštvo – sve se događa u vremenu. Zato je vrijeme fenomen koji privlači pažnju ljudi. Zaklinjanje na vrijeme skreće pažnju ljudi na ono što će se reći poslije.

Osim toga, Arapi iz predislamskog perioda (džahilija) štetu i propast pripisivali su zlim vremenima.

I danas, kada se ljudima dogodi nesreća, oni govore o nevoljnim danima i brojevima. Dakle, Bog je zakleo se na vijek, na vrijeme, kako bi ljudima dao do znanja da zlo nije u vremenu, nego u njima samima.

Prema drugom mišljenju

(Abu Muslim)

“asr”, poslijepodne

znači. Bog (s.v.t.) je prisegao na jutro (duha), ali je prisegao i na popodne (asr), kraj dana. Postoji mnogo hadisa koji opisuju važnost popodneva (asr).

Popodne

To je vrijeme kada se približava kraj dana, kada se ljudi trude završiti svoje poslove, kada se obračunavaju dobitci i gubici. Po ovim karakteristikama slično je vremenu pred Sudnjim danom ili pred smrt. Čovjek, bilo da je u nesreći ili sreći, se sprema da položi račune.

Priča se i da su Arapi u predislamskom periodu u to doba završavali svoje poslove i okupljali se oko Kaabe, gdje su nezaposleni i besposleni ljudi bavili glasovanjima i drugim raznim lošim radnjama, što je rezultiralo raznim svađama, tučama i ružnim ishodima. Zbog toga su Arapi smatrali poslijepodnevu neblagočestivim i na poslijepodnevu su prebacivali zlo koje je zapravo bilo u njima samima. Upravo zato je Allah (s.w.t.) prisegao na ovo doba, ukazavši ljudima da je ono časno stvorenje koje je stvorio Allah (s.w.t.).

Prema trećem mišljenju, “asr”


popodnevna molitva

znači. Kao dokaz za to navodi se 238. ajet Sure Bakara:

“…i nastavite s obavljanje poslijepodnevnoga namaza (ikindije).”

U Hafsinom (r.a.) Muṣḥafu se nalazi objašnjenje ovog ajeta.

“popodnevna molitva (salat il-Asri)”

Navodi se u ovakvom obliku. U jednom hadisu, našeg Poslanika (s.a.v.s.) kaže:

“Onaj tko ne obavi popodnevni namaz, kao da je izgubio obitelj, djecu i imanje.”


(Buhari, Mevakit, 14; Muslim, Mesacid, 200, 201)

rekao je. Asr namaz je vrlo dragoceni namaz, jer je to poslednji namaz koji se obavlja u toku dana. Zbog toga je Allah (cc) na njega prisegao.

Prema četvrtom i posljednjem mišljenju


“stoljeće”

To je razdoblje u kojem je živio naš Poslanik (s.a.v.s.). Vrijeme je podijeljeno u tri razdoblja: prva stoljeća od Adema (a.s.) do Musaa (a.s.), srednja stoljeća od Musaa (a.s.) do Poslanika (s.a.v.s.) i zadnja stoljeća (ahir zaman) nakon Poslanika (s.a.v.s.). Uz Poslanika (s.a.v.s.) Islam je poslan svim ljudima i džinima da ih izvede iz tame u svjetlo, i objelodanjena je objava zadnji put. I Allah (cc),

“Vi ste najuzornija zajednica koja je ikada bila poslana ljudima.”


(Al-Imran, 3/110)

time je pohvalio zajednicu našeg Proroka. Zbog toga je Allah (s.w.t.) prisegao vremenu u kojem je živio naš Prorok (s.a.w.).

Zaključno, “asr”

riječ je zajednički izraz koji ima razna značenja. I nema nikakvog pouzdanog naznaka prema jednom od tih značenja. Stoga

“asr”

a sva ova značenja su moguća.

Za dodatne informacije kliknite ovdje:

– Zašto Bog u Kur’anu prisegu daje zvijezdama?

Izvori:

–

Tumač (Tafsir) sura Ve’l-Asr, Ahmet Hamdi Akseki.

– Veliki Tafsir (Tafsir-i Kebir), Fahruddin Er-Razi.

– Jezik Kurana, religije istine, Elmalılı Hamdi Yazır.

– Safvetut Tefasir, Muhamed Ali Es-Sabuni.

Sa pozdravom i blagoslovima…

Islam kroz pitanja i odgovore