– U jednom članku su stavovi Semerlantske Hanefske škole izraženi na sljedeći način:
“Prema Alâuddinu Semerkandiju, semerkandski učenjaci su u pogledu značenja zapovijedi vršili razliku između vjere i djela. Po njihovom mišljenju, bit zapovijedi je zahtjev. Stoga obuhvata i obvezu i preporuku. Iako apsolutna zapovijed u pogledu djela očigledno podrazumijeva obvezu, u pogledu vjere ne izriče se apsolutno da je obvezna ili preporučena, nego se samo izriče da se djelo mora učiniti. Pravilo apsolutne zapovijedi je u pogledu djela očigledno obveza. U pogledu vjere, međutim, nije obavezno vršiti odluku. To jest, osoba nije obavezna da se apsolutno odluči za obvezu ili preporuku, niti da u to apsolutno vjeruje.”
– Prema ovom učenju, čine poput bluda, pijenja alkohola i nepravde su zabranjeni u praksi, ali se konačna odluka Boga o njima ne zna. U pogledu vjere, nije obavezno u to vjerovati, ali u praksi je činiti ih haram (zabranjeno). Što treba shvatiti iz ovog stajališta?
– Prema ovoj školi mišljenja, zar ne bi trebalo biti moguće sa sigurnošću utvrditi da je blud i krađa haram (zabranjeni) iz teološkog gledišta?
Dragi naš brat,
Ovo je tema širokih razmjera. Stajalište nekih učenjaka iz Samarkanda nije jedino ispravno, a da bismo razumjeli što su htjeli reći, potrebno je detaljnije sažeti njihove stavove o ovom pitanju.
Dokaz naredbe:
Prema učenjacima usul al-fiqh-a,
naredba
način izražavanja ukazuje na zahtev za obavljanje nekog posla. Međutim, ovo nije uvek tako. Jer ponekad ovaj način izražavanja,
prijetnja, upozorenje, želja
i
ruganje
koristi se i u tom smislu. Također, kada se koristi u značenju traženja ili zahtijevanja nečega, ono što se traži je…
obveza, dužnost
i
iršad
i za te svrhe
-iako u različitim stupnjevima
– je u pitanju.
Međutim, imperativni oblik se obično javlja u kombinaciji s indicijom koja ukazuje na šerijatsko pravilo.
Na primjer:
1)
Zapovijedi koje izražavaju obvezu,
izvršavanju naloženog zadatka
obećanje
tj. nagrada, i za tebe
obećanje
tj. kažnjava se novčanom kaznom. Na primjer:
“Ako ovo napravite, bit ćete nagrađeni ovim iznosom, a ako ne, bit ćete kažnjeni ovim iznosom.”
izraz označuje obvezu.
2)
Zapovijedi koje služe za opomenu, pouku i dozvolu,
Koristi se u skladu s pravom i dobrobitom robova. Na primjer:
„Ako ovo napravite, bit ćete nagrađeni, ali ako ne, nećete biti kažnjeni.“
izraz ukazuje na nepažnju.
Islamski učenjaci su koristili izraz “emir siyasi” za označavanje mnogih značenja koja su pronašli putem interpretacije.
(vidi Gazali, el-Mustasfa, 2/293-94; Amidî, el-Ahkâm, 2/207-208)
Evo nekih primjera:
Obaveza
za
„Kada sunce počne da se spušta, obavite molitvu.“
(Al-Isra, 17/78)
) kao primjer se može navesti ajat koji glasi:
Nedb
za
“Kod njih”
(o robovima)
Ako znate da postoji dobro, sklopite s njima sporazum o suradnji.”
(Nur, 24/33)
Usporedba u navedenom ajetu je metafora.
Iršad
za
“Uzmite dva pravedna svjedoka izmedju vas.”
(At-Talaq, 65/2)
Prijetnja
za
„Radite što god hoćete, sigurno On
(Bog)
vidite ono što radite.”
(Fussilet, 41/40)
Učinak ovoga je primjereno objašnjen u stihu koji glasi:
Prevara
za
“
(Osobi koja je ušla u pakao)
Probaj, jer ti si sigurno plemenita i časna osoba.”
(Duhan, 44/49)
Učinak ovog stihova može poslužiti kao primjer.
Ponovo
“inzar i va’id / upozorenje i prijetnja”
za
“
(O vi koji negirate!) (Za neko vrijeme)
Nastavite živjeti/preživljavati, uskoro ćete znati/vidjeti.”
(Nahl, 16/55)
Usporedba u navedenom ajetu je metafora.
(vidi: el-Mustasfa, 1/164).
3)
U odnosu na šerijatsku presudu
-bez ikakvih uvjeta
– Učenjaci su izrazili različita mišljenja o značenju imperativnog oblika glagola u spomenutom kontekstu.
Prema mišljenju apsolutne većine znanstvenika,
Takav oblik zapovijedi označuje obvezu. Zbog toga moraju odmah ispuniti tu zapovijed, bez čekanja na znak koji bi odredio njeno pravo značenje.
(vidi: Usûlu’s-Serahsî, 1/16; Amidî, el-Ahkâm, 2/133)
Prema nekim učenjacima,
Imperativ bez određenog oblika.
NEDB
utvrđuje se da je to tako.
(vidi Amidî, 2/134)
Prema Imam Gazaliju,
Naredba čiji nema znakova (karine) ne može se smatrati ni obaveznom (farz) ni poželjnom (nedbe) sve dok se ne pojave ti znaci.
(vidi Gazali, isto, 1/326)
Ukratno,
tražiti da se obavi neki posao
(narediti)
zaista
(izričit)
ili metaforički
(nečitko)
Koriste se imperativni oblici.
Autentičan
imperativni načini
“Obavljajte molitve i dajte sadaku.”
(Al-Baqara 2/43),
“Budite iskreni, kao što vam je zapovjedeno.”
(Šura 42/15)
kao što se vidi u stihovima koji su upućeni adresatu
(gotova naredba)
kao što bi moglo biti.
“A ko od vas doživi mjesec Ramazan, neka ga postom provede.”
(Al-Baqara 2/185)
kao što je navedeno u ajetu, odnosi se i na treće lice
(nevidljivi nalog)
može biti.
Metaforički
Oblici imperativa se dobivaju uz pomoć indikativnih oblika. Na primjer,
“Razvedene žene sami sebi daju tri mjeseca za oporavak.”
(Al-Baqara 2/228)
u stihovima koji znače
“čekaju”
izraz
“nek čekaju”
u smislu: Mi smo sljedbenici Poslanika Božjeg (s.a.v.s.)
“Sudac ne donosi presudu dok je ljut.”
(Buhari, Ahkam, 13; Muslim, Akziye, 16)
spomenuto u hadisu
“ne donosi presudu”
izraz je i
“ne donosi presudu”
koristi se u značenju.
Spomenuto u pitanju
„preljub, krađa“
Nema sumnje da su takvi propisi zabranjeni i u pogledu vjerskih uvjerenja. Jer
-kao što se vidi iz objavljenih izjava-
Za to postoji mnogo objašnjenja.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
