– Znamo da djeci se grijeh ne pripisuje, ali ako dijete koje nije dospjelo u pubertet učini dobro djelo, hoće li mu se za to dobro djelo pripisati nagrada?
– Ili se i dobra djela, kao i grijeh, ne zapisuju u knjigu?
Dragi brate/draga sestre,
Prema islamu, jedan od uvjeta za religijsku odgovornost je dostizanje puberteta, odnosno punoljetnosti.
Poslanik Božji (s.a.v.s.),
“Odgovornost je skinuta s tri osobe: s djeteta do puberteta, sa spavača dok se ne probudi i sa bolesnika dok se ne izliječi.”
(Buhari, Hudud 22)
molim.
Čovjek se ne smatra griješnikom u vjerskom smislu zbog grijeha poput krađe ili oštećenja tuđe imovine počinjenih u djetinjstvu. To jest, u onom svetu za to neće biti drsko odgovoran. Međutim, štetu koju je dijete sposobno razlikovati dobro od zla (mümejjiz) prouzročilo imovini, nadoknadit će njegov zakonski zastupnik. To je povreda tuđih prava. Obveza obavljanja vjerskih obreda, poput molitve, nastupa s dostiženjem puberteta.
(u pubertetu)
počinje s dolaskom.
Međutim
Dobra dela koja dete čini počinju pre puberteta.
Kao i kod ostalih pozitivnih navika, ako se vjersko obrazovanje počne davati djeci od malih nogu, tada je moguće da osoba zdravije i trajnije usvoji kako vjerske obrede, tako i pozitivne navike koje se od vjerskih obreda očekuju.
U Kur’anu se naglašava da djecu treba navikavati na molitvu i da glava obitelji treba biti primjer u tom pogledu.
(vidi Taha 20/132)
Budući da je učenje molitve složen proces koji ne traje kratko i da je važno da se osoba u mladosti navikne na obredne obveze, Poslanik (s.a.v.s.) je preporučio da se djecu uči molitvi u sedmoj godini života.
(vidi Abu Davud, Salat, 26)
Ukratno,
Iako se od djece koja nisu dostigla pubertet očekuje da se naviknu na obrede, oni koji ih ne obavljaju nisu odgovorni jer nisu religijski obvezni, dok oni koji ih obavljaju dobivaju nagradu, a ta nagrada se zapisuje kako u njihove, tako i u bilježnice nagrada njihovih majki i očeva.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
