– Ako jedna osoba kaže: “Zaklinjem se da ću pojesti ovo jelo”, a druga osoba kaže: “Zaklinjem se da neću pojesti ovo jelo”, kakva je onda pravna valjanost zakletve?
– Molio bih Vas da to prokomentirate s obzirom na Hanefijski i Šafi’ijski mezheb. Da li se u oba slučaja primjenjuje kefaret, ili samo u jednom? Ako se primjenjuje, u kom slučaju?
Dragi naš brat,
– Prema mišljenju većine učenjaka (osim hanefija) / učenjaka triju pravnih škola, mjera zakletve
To je namjera srca, ono što srce želi.
Iz tog razloga, ako je zakletva u pitanju bila namjerna i svjesna,
Onaj tko kaže “U ime Boga, pojesti ću” i onaj tko kaže “U ime Boga, neću pojesti” moraju platiti zakletvenu kaznu.
U vezi s ovim pitanjem postoji konsensus među sva četiri pravca.
– Ako ove zakletve nisu bile izrečene s namjerom da budu zakletve, nego…
radi se o jezičnoj navici
u tom slučaju, Hanefijama je i dalje potrebna zakletvena kazna. Cumhuru /
Malikijcima, Šafiijcima, Hanbelijcima
nije potrebna zaklinja. Jer ovdje nema zaklinje.
vezivo / vezivna tvar
Ne postoji namjera i volja potrebna za to.
Ovaj drugačiji pristup,
„Allah vas neće kazniti za zakletve koje ste nehotno izgovorili (lağv yemin).”
(Al-Maida, 5/89)
to proizlazi iz različitih tumačenja istog ajeta.
– Prema Hanefijama,
Lağv zakletva, koja nema nikakvu obvezu i ne zahtijeva iskupljenje.
to je zakletva koja se odnosi na prošlost ili sadašnjost.
Na primjer, osoba koja je jučer bila u bolnici, ali misli da nije.
„Zaklinjem se, ja jučer nisam bio u bolnici.”
na lekciji ovo
„lažna zakletva“
za to nema iskupe. Ili, za pticu koju je ugledao izdaleka.
“Zaklinjem se, ovo je vranja.”
ako tako tvrdi, a onda se ispostavi da to nije vranja, onda nije potrebna zakletvena kazna.
Međutim,
zakletva dana u budućnost
-bilo namjerno ili ne-
To se smatra zakletvom i zahtijeva iskupljenje.
Prema tome, oba obećanja u pitanju su
-jer pripada budućnosti-
Potrebno je otkupno žrtvovanje.
Naravno, ovdje se zakletva krši samo od strane jedne od te dvije osobe. Jer ta osoba ili jede ili ne jede.
Ako pojede, krši svoj zavjet, a ako ne pojede, krši zavjet svoga prijatelja, i u oba slučaja mora platiti otkup.
– Prema Maliki, Šafi’i i Hanbeli mezhebu,
Ako su zakletve spomenute u pitanju izgovorene bez namjere, samo iz navike, onda te zakletve nisu prava zakletva, nego Lağv zakletva i ne zahtijevaju nadoknadu.
(usp. V. Zuhajli, el-Fıkhu’l-İslami, 1/138-139)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
