– Čija je knjiga Zahiriyye, spomenuta u Reddü’l-muhtar-u koji se trenutno nalazi na tržištu?
– Ako se ne zna, postoje li u islamskoj povijesti imena (svih) knjiga i autora Zahirije?
Dragi brate/draga sestre,
1. Knjiga Zahirije
Spominja se u Redd’ul-Muhtar i drugim izvorima islamskog prava.
Zahiriyye Knjiga,
Hanefi Fakihi
Zahiruddin Abu Bekr Muhammed ibn Ahmed ibn Omer el-Buhari
принадлежи (ум. 619/1222)
Zahiruddin Buhari
O njegovom životu nema dovoljno informacija. Studirao je kod svoga oca i drugih vodećih učenjaka tog doba. Među njegovim učenicima bio je i poznati učenjak Meccuddin el-Usrušeni. U Buhari je obnašio dužnosti kadije i muhtesiba. Umro je 5. Muharrama 619. (19. veljače 1222.).
(vidi Katip Çelebî, Keşf, II, 1226)
Djelo je nazvano po imenu autora.
Zahirija
ili
el-Fetâva’z-Zahîriyye
izražava se kao. Pojavljuje se s vremenom.
(nepoznati i neistraženi)
To je djelo u kojem su zbirno objavljena fatva (islamska pravna mišljenja) o raznim pitanjima islamskog prava.
Bedreddin el-Aynî
(umro 855/1451), odabrao je iz tih fetvi samo one najpotrebnije.
“Izabrana pitanja iz Fatave Zahirije”
stvorio je djelo pod nazivom.
U raznim odjelima Knjižnice Süleymaniye nalazilo se oko osamnaest rukopisnih primjeraka el-Fetâva’z-Zahîriyye.
r (Na primjer, vidi Fatih, br. 2379, 2380, 2381; Mahmud Paşa, br. 253, 254; Süleymaniye, br. 661, 662)
2. Zâhirü’r-Rivâye
Muhammed ibn Hasan eş-Šejbānī
To je zajedničko ime za pet djela napisana od strane (ум. 189/805) i koja sadrže temeljna stajališta iz osnivačkog razdoblja Hanefijskog pravnog pravila.
U povijesti Hanefijskog mezheba, Šejbani je napisao djela pod nazivima el-Asl, el-Džamiu’s-saġir, el-Džamiu’l-kebir, es-Sijeru’l-kebir i ez-Zijadât.
Zahirur-Rivaže, jer je snažan u pogledu predanja.
, sadržaj
jer čine temelj Hanefijskog fikha, “mesâilü’l-usûl/el-usûl”
naziva se.
Među tim djelima je i ono koje je Šejbânî prvi put stavio na papir.
el-Asl,
Ovaj tekst predstavlja period kada je Hanefijski krug još uvijek bio aktivan u Kifi i ističe se kao djelo koje najviše odražuje fikhijski doprinos Abu Hanife u odnosu na druge tekstove.
Šejbānī, koji je napisao djela o raznim poglavljima fikha, nije objedinio ova djela u jednu knjigu, ali ta djela nisu shvaćena kao odvojeni tekstovi, već su smatrana dijelovima jednog velikog teksta koji obuhvaća sistem poglavlja koji se razvio u krugu Ebu Hanife.
el-Asl
naziva se u literaturi el-Asl.
el-Mebsût
poznat je i pod imenom.
el-Džamiu’s-sağir
Zbog toga što u osnovi sadrži pravne stavove na kojima su se složili Abu Hanifa, Abu Jusuf i Šejbani, odigrao je važnu ulogu u oblikovanju osnovnih crta Hanefijskog pravnog pravila.
Šejbani,
el-Džamiu’l-kebir
U ‘de je, međutim, više izlagao svoja mišljenja o životu, osobito o posljednjih dvadeset godina, nego što je prenosio fikhske napore Hanefijskog kruga.
Uzimajući u obzir karakteristike teksta i zapise o datumu pisanja
ez-Ziyâdât
Može se reći da je to dodatak na el-Câmiu’l-kebîr. To je zadnje djelo koje je Šejbânî napisao među tekstovima Zâhiru’r-rivâye.
es-Sijerü’l-kebîr
Njegovo djelo, koje je autor dovršio dok je obnašio dužnost kadije u Rakki, nije sačuvano u originalnom obliku, ali Šemsüleimme es-Serahsî je u svojem komentarima na es-Siyerü’l-kebîr prenio ovo djelo vlastitim riječima.
Postoje razlozi koji opravdavaju klasifikaciju djela Zahir al-Rivaje, koja predstavljaju zbirku fikhijskih znanja Abu Hanife i njegovih učenika, kao zasebne kategorije, odvojene od ostalih tekstova koje je Hanefijski krug proizveo u II. (VIII.) stoljeću. Ova djela, napisana s ciljem zabilježavanja fikhijskih pitanja u krugu Abu Hanife, su, zbog prihvaćanja od strane drugih važnih ličnosti Hanefijskog kruga, pripisivosti autorima, opsega i tekstualnih karakteristika, superiornija od djela Nadir al-Rivaje.
Stoga, široko rasprostranjeno mišljenje u Hanefitskoj literaturi da su djela u okviru Zahiru’r-rivaje do kasnijih generacija došla s jačim lancima prenošenja nego druga djela pripisana Šejbâniju, Abu Jusufu i Hasanu b. Ziyadu, treba smatrati posljedicom, a ne uzrokom, njihove veće prihvatljivosti i poznatosti.
el-Asl, el-Džami’us-saġir i el-Džami’ul-kebir,
Smatraju se osnovnim tekstima Zahiru’r-Rivaje jer obuhvaćaju sistematiku poglavlja fikha razvijenu u Hanefijskom okruženju.
Zahirur-Rivaže,
Prema studijama koje hijerarhijski klasificiraju mišljenja nastala u povijesti Hanefijskog pravnog pravila, ona predstavljaju mišljenja (râdžih) koja treba preferirati s obzirom na vrijednost prenosa (rivejeta).
Prema tome, u principu, ako se Abu Hanifi i njegovim učenicima pripisuje više od jednog mišljenja,
Stajalište izraženo u Zâhirü’r-Rivâyede se povijesno smatra nepokretnim.
Ako u zāhiru’r-rivâyetu postoji više od jednog mišljenja, odluka se donosi na temelju datuma pisanja djela u kojima se ta mišljenja nalaze, pri čemu se preferira mišljenje iz djela napisanog kasnije.
Jer su mišljenja učenjaka koji slijede Zahiru’r-Rivaje prihvaćena kao mišljenja koja treba preferirati, osim ako učenjak, kao rezultat vlastitog ijtihada, ne iznese drugačije mišljenje.
“Pitanja o osnovama”
naziva se.
riječi Zâhir
Uobičajeno u tradiciji islamskih znanosti
„jak u pogledu dokaza“
Upotreba ovog izraza u tom značenju dovela je neke autore na pogrešan zakljunak da izrazi “zahirur-rivaje” i “mesailu’l-usul” označuju različita područja i da se mišljenje koje je preferirao pripadni fakih, ali koje se nalazi izvan pet Šejbanijevih djela, može nazvati “zahirur-rivaje”.
Unatoč važnosti koju Zāhirü’r-Rivâye tekstovi nose za islamsku civilizaciju, a posebno za povijest fikha, njihovo kolektivno objavljivanje u skladu s modernim standardima kritičkog izdavaštva, koji su se razvili u modernom dobu, još nije provedeno.
3. Zahirijski pravac
Zahirija,
To je pravna škola (madhhab) u islamu, koju je osnovao Davud ibn Ali az-Zahiri (umro 270/884).
Za dodatne informacije kliknite ovdje:
–
ZAHIRSKA ŠKOLA.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
