– Molim vas, napišite odgovor na ovo ateističko objašnjenje: “Ako nas Bog nije stvorio, onda nas je stvorio netko drugi”. Vrlo sam zbunjen, molim vas pomozite. Ateistički odgovor:
– U ovom pitanju postoje dva logička nedostatka. Kružno zaključivanje i kontradikcija. Kružno zaključivanje (ili tautologija) znači početi od jedne točke, zavrtjeti se u krug i vratiti se na istu točku.
– Polazeći od definicije nečega za što se tvrdi da je stvorilo svemir (Bog), onda se pita: ako to nije stvorilo, tko je onda stvorio? To se ne razlikuje od pitanja: „Ako nije stvoreno, kako je stvoreno?“. Jedini razlog zašto oni koji postavljaju ovo pitanje u svojim glavama nemaju drugu opciju osim stvoriteljskog objašnjenja za svemir, i zašto im se ideja stvoriteljskog objašnjenja čini tako prirodnom, je to što su od djetinjstva naviknuti na tu ideju. Stvaranje (iz ničega), međutim, je izuzetno neobična ideja. Nije nešto što se lako shvati i što je logično. Zbog toga je koncept „stvaranja“ u povijesti ljudskog mišljenja relativno nov (nekoliko tisućljeća). Prije toga, u starim mitologijama i vjerovanjima, češće se spominjala „transformacija jedne stvari u drugu“. Jer pretpostavka da bi se nešto moglo pojaviti iz ničega nije lako prihvatljiva. Čak ni pitanje „Kako je svemir nastao?“, koje bi teisti mogli postaviti, nije točno. Jer i to pretpostavlja da je svemir prvo postojao, a zatim nestao. Točno pitanje je: „Je li svemir uvijek postojao ili je nastao poslije?“ Pitanje se može nastaviti: „Ako je nastao, kako i zašto?“ Može se dodati i pitanje: „Zašto postoji život u svemiru?“. Dio ovih pitanja spada u područje znanosti (kosmologije i teorijske fizike). Za dio koji ne spada u to područje, nitko na svijetu ne može dati pouzdano mišljenje.
Dragi naš brat,
Stvaranje i stvorenost
pojmovi
“biti izvan ustaljenog”
to je sasvim logično, jer je namijenjeno objašnjenju ustaljenog. Ako se ustaljeno objašnjava opet ustaljenim, onda je to prava tautologija. Stoga, ako
„objašnjenje“
Ako već govorimo o tome, onda je sasvim logično da bude drugačije nego inače.
Konzpet stvoriteljstva je objašnjenje. Tvrdnja da je koncept stvoriteljstva nov, međutim, proturječi tvrdnji o razvoju i napretku ljudskog uma. Dakle, govorimo o konceptu koji pripada naprednijoj razini percepcije. Koncepti poput slučaja ili slučajnosti, s druge strane, ne odgovaraju nikakvoj realnosti u funkcioniranju prirode.
Problem je u tome kako mi, koji nemamo sposobnost stvaranja iz ničega, možemo uopće imati koncept stvaranja iz ničega ili iz nečega što ne postoji.
Sve što znamo o svemiru, poznajemo u skladu s antropocentričkim granicama našeg znanja. Koncept stvoriteljstva, međutim, pokazuje ono što se nalazi izvan tih granica. Suprotstavljati se ovom konceptu bez poznavanja njegove prirode, a pritom pokušavati ponovno definirati njegov sadržaj prema vlastitim kriterijima, je kontradikcija. Sva objašnjenja koja pokušavamo dati bez znanja o onome što se nalazi izvan antropocentričkih granica, su samo tautološki krug.
„Je li svemir postojalo oduvijek ili je nastalo naknadno?“
je takođe prazno pitanje, lišeno najosnovnijih objašnjenja. U tom slučaju, prvo se postavlja ovo pitanje: Prvo,
“univerzum”
Pa, kakva je to logika, kad se prvo tvrdi da postoji, a onda se opet pita postoji li? Ili prvo…
“univerzum”
Pitati o tome što se dogodilo prije nego što je svemir nastao, a pritom tvrditi da je svemir već postojao prije nego što je nastao, je još jedan primjer tautološkog pitanja, koje zapravo nije pitanje.
Prava, neprimijećena greška je to što čovječanstvo, koje još nije otkrilo bit pojma “postojanje”, može taj pojam koristiti kao pridjev za sve…
Što, dakle, zna čovjek, čije postojanje postoji samo kao pojedinačni fenomen, o nepostojanju? Odgovori kozmologije, kvantne i teorijske fizike na pitanje života u konačnici se svode na to da je sve što znamo osuđeno na antropocentrična ograničenja. Ako želimo čuti nešto izvan toga…
Hawking
Možemo se pridružiti bogatom svetu mašte.
Nitko na Zemlji izvan naših granica ne može biti “pouzdani sudac”.
Ovo, prije svega, pokazuje da je shvaćeno da znanost, koja je bila nova crkva prošlog stoljeća, više nije pouzdana. Time se priznaje i naša potreba za nezemaljskim objašnjenjem radi donošenja odluka.
Kuranova objava nam stiže izvan granica uma i vanjskog svijeta.
Izbor je na nama; ili ćemo kratki život provesti u beskrajnim sumnjama i krizi povjerenja, ili ćemo, ulazeći u egzistencijalnu dimenziju vjere, sve, poput znanosti, uma i prirode, postaviti na svoje mjesto i iz kaosa stići do kosmičkog reda.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
