„Naš Gospodar je Onaj koji je sve stvorio i dao mu oblik, a zatim ga usmjerio na pravi put (put prema svrsi njegovog stvoriteljskog namjerenja).“
(Taha, 20/50)
– Kako možemo tumačiti argument teleologije i reda, koji se često koristi u teologiji, u svjetlu ovog ajeta?
Dragi naš brat,
Relevantni ajeti koji prenose pitanje koje je faraon postavio proroku Musi i odgovor proroka Muse, predstavljaju Uzvišenog Boga s najjasnijim atributima:
“(Faraon)”
‘Tko je vaš Gospodar, Mojsije?’
reče. (Mojsije:)
‘Naš Gospodar je Onaj koji je sve stvorio i dao mu oblik, a zatim ga usmjerio na pravi put (put koji odgovara svrsi njegovog stvorenja).’
rekao je.”
(Taha, 20/49-50)
Vidimo da je Bog taj koji daje svako biće svoj oblik. Ništa nije izuzeto iz ovog pojma “svako biće”. Bog je svima dao oblik koji odgovara njihovoj kreaciji i darovao im različite osobine u pogledu kreacije, ishrane i reprodukcije.
Bog je svemu dao ono što je htio, sposobnost, jezik, oblik, oblik, korist itd. Stvorio je ono što je prikladno za njega, što mu je korisno, što odgovara njegovim osobinama. Na primjer, oku je dao oblik prikladan za vid. Isto tako, drugim organima je dao oblik prikladan za njihove funkcije.
Dakle, Allah je u uređenju ovog svemira odredio svrhu svega. Ovo je samo po sebi tako snažan dokaz da bi ga svatko tko razmišlja bez predrasda prihvatio.
“Da čoveku bude poslat prorok od Boga i da mu bude poslata knjiga”
moraju to prihvatiti kao sasvim normalnu stvar.
Teolozi,
kao poučno iskustvo, kao pouka
da je priroda stvorena
(1)
da je stvoren za službu čovječanstvu
(2) i
postojanje nekog reda tamo
spominjanjem (3) oni svemir koriste kao dokaz za postojanje Boga. Stihovi koji opisuju stvoriteljski čin životinja – onih koje hodaju, lete, guze i žive u vodi – i njihovo stavljanje u službu čovječanstva, što je djelo beskrajne moći, služe kao dokaz za postojanje Boga. (4)
Dakle, jedan od svrha postojanja svemira je…
To je ogledalo imena onoga koji je stvorio.
Svako biće, sa svojim osobinama i funkcijama u prirodi, svjedoči o Allahu. Istovremeno, oni su odraz i djela Njegovog postojanja, moći, znanja i stvoriteljske moći na Zemlji.
U jednom smislu, fizička bića su tijelovljene riječi božanske moći koje se obraćaju našim čulima. Postojanje je poput riječi u knjizi koja ukazuje na postojanje onoga koji ih stvara.
U Kur’anu se nalaze mnogo argumenata koji dokazuju postojanje Allaha. Čak i svaka pojedinačna ajet je dokaz postojanja i jedinstva Allaha. U teologiji i filozofiji…
izum, svrha i sustav
Ovi dokazi, koji se nazivaju i na druge načine, čine glavnu temu ajeta u Kur’anu koji se odnose na postojanje Boga.
Prema tome;
–
Stvaranje nebesa i zemlje u određenom poretku,
– Učinjeno je Zemljina kugla pogodnom za život živih bića,
– prisustvo planina koje mu daju određenu težinu,
– Nastanak ravina pogodnih za poljoprivredu i naseljavanja, te puteva pogodnih za putovanja,
– Silazak vode, izvora života, s neba,
– Različit okus i nutritivna vrednost voća i povrća uzgajanih na istom tlu u istom klimatskom području, ali zalivenih istom vodom,
– Uzvišenost nebesa bez vidljivih stupova,
– Pretvaranje atmosfere u zaštićeni strop od opasnosti,
– Sunce je izvor topline i svjetlosti, a mjesec je izvor osvjetljenja,
– Sigurno plovidba brodova koji se koriste za prijevoz ljudi i tereta na moru, bez potonuća,
– Podčinjavanje raznih životinja, koje se koriste kao izvor hrane i za jahanje, ljudima,
– Osnivanje snažne ljubavi između spolova, kako bi se ljudima, stvorenim kao muž i žena, omogućilo da urede svet i razmnožavaju se u harmoniji,
– Povratak u život nakon što osoba, nakon što je zaspala, postane svojevrsni mrtvac…
Sve ovo
„onaj koji sve zna“, „onaj koji svemoćan je“ i „onaj koji radi što hoće“
To su jasni dokazi o postojbarenju Uzvišenog Boga.
Međutim, samo oni koji su u stanju razmišljati o ovome, koji žele vjerovati istini i slušati savjete i pouke, mogu to shvatiti.(5)
Međutim,
Postojanje Boga ne može se shvatiti emocijama.
Zbog toga nije moguće učiniti Njegovo postojanje opipljivim i vidljivim. Ali
“Bog se ne može shvatiti čulima.”
, to ne znači da se Njegovo postojanje ne može poznavati razumom ili da je proturječno razumu.
U nama postoje mnogi osjećaji, poput ljubavi, mržnje, čežnje, tvrdoglavosti, čije su suštine neuhvatljive, ali čije postojanje je očevidno, vidljivo. Postojanje Allaha je takođe očevidno. To je slično aksiomima u znanosti. Kao što aksiom služi kao polazna točka i ne treba ga dokazivati, tako je i postojanje Stvoritelja, koji je stvorio ovaj ogromni svemir i napunio ga nebrojenim dokazima stvoriteljske aktivnosti, očevidno.
Bog je skriven od nas zbog intenziteta svoga manifestiranja.
Kao što nas jako jarko svjetlo zasljepljuje, pa ne možemo vidjeti izvor tog svjetla, tako i ovo stupanj manifestacije služi kao zavjesa pred Njegovim postojanjem.
Mi, ljudi, u ovom iskušavanju svijetu, u kojem nam nisu u potpunosti otkrivene sve istine, u gotovo svemu krećemo od intuicije. Pokazujemo pokornost. Pa čak i primjenjujemo liječničke recepte, ne znajuči sastav lijekova, živimo u zgradama bez statičkih proračuna i pregleda relevantnih projekata, bez da smo inženjeri.
“Ne bih se ukrcao u avion dok ne bih dobro proučio tehnologiju leta.”
Ne govorimo to, nego radije radimo svoj posao i ostvarujemo cilj.
Vjera u Allaha je upravo takva očevidnost; ljudi u toj vjeri ne vide ništa što bi im štetilo, što bi bilo protivno njihovoj logici ili moralu, i žive u potpunom miru, intelektualno, moralno i socijalno. Ali pravi problemi, proturječnosti i nesreće nastaju kada se poriče Allaha. U ovom pitanju, prevlast je na strani vjere. Jer je apsolutno jasno da su ljudi u svim epohama i na svim mjestima prihvatili Višeg Stvoritelja (razlike u mišljenjima o Njegovim atributima ne mijenjaju suštinu problema).
Odbijanje je uvijek bilo povremeno i rijetko, u manjoj mjeri od jednog na tisuću. A ono što je rijetko, jednako je nepostojećem.
Dakle, ono što bi trebalo dokazati je tvrdnja da:
To je misao negacije.
Jedno od pravila mišljenja je da je dokazivanje postojanja nečega lakše nego dokazivanje nepostojanja. Dovoljno je par znakova i dokaza da se stvori uvjerenje. Na primjer, netko tko tvrdi da postoji kokosova palma, dokazuje svoj tvrdnju pokazujući granu s plodovima koji liče na konzervirane mliječne proizvode, rekavši: “Ova palma postoji na Zemlji. Dokaz je ova grana s plodovima.” Ali netko tko tvrdi da takve palme ne postoji na svijetu, ne može dokazati svoj tvrdnju sve dok ne obiđe cijeli svijet i ne utvrdi da je nema. A obići cijeli svijet je praktički nemoguće. Zbog toga je, kao pravilo logike,
“Potpuno negiranje (odricanje) ne može biti dokazano.”
je rečeno.
Na primjer, negiranje ahireta je takvo. Bez pregleda svih prošlih i budućih vremena, pod uvjetom da je to logički opravdano, nitko ne bi smio izaći i…
“Nema života poslije smrti”
ne može. Ne može donositi sudove o objektivnom, vanjskom svijetu. Najviše što može učiniti je u svom subjektivnom kutu.
“Po mom mišljenju, ne postoji, ja ne vjerujem.”
sastoji se od toga da se kaže.
Oni koji prihvaćaju egzistencijalizam, budući da donose presude o objektivnom svijetu izvan sebe, mogu se međusobno ojačati, a s rastućim brojem, njihove tvrdnje dobivaju na snazi, a poslovi im se olakšavaju. To je slično situaciji u kojoj oni koji nose jako teški teret na ramenima, uzajamnom podrškom, uspijevaju podići taj teret.
U suprotnom, negacija i poricanje.
(negativnost)
Oni koji zauzimaju suprotne strane, logično, ne mogu jedni drugima pružiti podršku. Svako od njih ima svoje razloge za nepristajanje. Neki…
“Ne vidim dobro.”
, neki
“Ne mogu to shvatiti.”, “Ne mogu to pojmiti.”, “Ne mogu to razumjeti.”
nekoliko
“Moje znanje i mogućnosti me vode ka ovakvom razmišljanju.”
moraju to učiniti. To jest, bez vladanja nad vanjskim svijetom.
“lični razlog”
moraju sami to iznijeti. A to ne predstavlja valjan argument za drugoga. Njihov položaj je sličan položaju onih koji moraju proći kroz jako uzak otvor, jer samo jedna osoba može proći kroz taj otvor, pa svatko mora proći sam, tu ne može nikome drugi pomoći.
Vjera u biće koje je stvorilo svemir je urođena u čovječanstvu. Jedna od stvari koje čovječanstvo nužno zna je da sve ima svoj uzrok, svoj razlog postojanja. Promatrajući svemir, čovječanstvo je shvatilo da se to ne moglo dogoditi slučajno i stoga je povjerovalo u Višeg Stvoritelja. U tom pogledu, neuk, učenjak, dijete, starac – svi su jednaki. Pa čak i u čovječanstvu ne postoji drugačije mišljenje.
Međutim, ljudi se ne slažu oko atributa i zapovijedi tog Stvoritelja. Jer, ako bi se stvar svodila samo na podatke čula i razuma, taj nesporazum bi bio neizbježan. Neki misle da se sastoji od duše i da ga predstavljaju neki idoli, drugi da ga predstavljaju sile prirode. Neki misle da je jedinstven i da sjedi na Aršu, a drugi da se utjelovljuje u tijela nekih ljudi koji žive na Zemlji.
Oni koji poriču Njegovo postojanje i tvrde da je svemir vječan su iznimno rijetki i ne zaslužuju pažnju. U svim društvima su bili odbacivani od intelektualaca, vjerskih vođa i šire javnosti.
Razlog za sumnju ljudi u postojanje Boga leži u želji da ga shvate i zamisle kao mentalnu sliku, pomoću racionalnih argumenata i analogija. Međutim, budući da Bog nije ničega od onoga što ljudi poznaju, onaj tko razmišlja racionalno ne može ništa reći o Njemu i ostaje zbunjen.
Zato Bog, Uzvišeni, nije ostavio ljude prepuštene samo vlastitom razumu, nego je objavio objave poslanicima, šaljući im zapovijedi i vodeći ih. Obznanio im je svoje postojanje, predstavio im neke od Svojih atributa i djela, objavio im životne principe koji će učiniti čovječanstvo sretnim i propisao im zakone u skladu s njihovom prirodom. Mnoge je putove u povijesti čovječanstva preuzeo kako bi zaštitio dobre i kaznio zlikovce i tirane.
Iz tog razloga, čovječanstvo, koje u svemu traži stručnjake i kompetentne ljude, u poznavanju Boga treba da se obrati, u prvom redu, prorocima, a zatim učenjacima i osobama od zasluga koji su sazreli na njihovom putu i u krugu njihovog učenja.
Kao što se osoba čiji su satovi pokvarili ne obraća seljaku, a osoba čiji je radio pokvaren ne ide stolaru, tako je apsolutno pogrešno obraćati se osobama koje nemaju nikakvo iskustvo u religiji, koje su potpuno zarobljene u materijalističkom načinu razmišljanja, i povjeravati se njihovom sudu.
Stručnjaci u oblasti kelama, koji se bave objašnjavanjem i dokazivanjem istina vjere na način koji je razumljiv umu, iznijeli su brojne argumente za postojanje Boga. Zapravo
-kao što smo već spomenuli
– Može se reći da ova očigledna istina ne treba dokaz. Ali, budući da je dužnost ne ostaviti bez odgovora sumnje koje iznose protivnici i ukloniti sumnje malog broja muslimana koji bi mogli sumnjati, nastala je i razvila se znanost Kelam.
U teologiji postoji mnogo klasičnih argumenata koji su usmjereni na dokazivanje postojanja Boga. Jedan od njih je…
“Dokaz namjere i namjernog čina”
je.
U svemiru postoji precizan, točan i pouzdan poredak. Upravo taj poredak spriječava raspad svemira i održava ga kao sustav. Svi ajeti koji govore o koristima i mudrostima žele nam prenijeti ideju o tom poretku.
Naučne grane koje su se razvile od početka čovječanstva svjedoče o ovom višegodnom uređenju. Svaka od njih je fen…
(znanstvena disciplina)
sastoji se od općih pravila i zakona. Opća pravila i zakoni, koji vrijede svugdje, svjedoče o iznimnoj savršenosti sustava.
Stoga, svaka znanost je sjajan dokaz, koji, poput plodova na stablima, pokazuje svrhu i plodove, objavljuje namjeru i mudrost Stvoritelja. Dakle, u vezi s ovim skupom sustava koji se pred nama nalaze, postoje tri mogućnosti: ili su vječni, ili su se sami od sebe pojavili, ili ih je stvorio Stvoritelj.
(majstor)
postoji.
Budući da je svemir scena događaja/kasnijih zbiva, mogućnost da je vječan otpada. Uz ovu savršenost svemira, ne može se ni zamisliti da je sam sebe stvorio; jer svemir ne može ni održati svoje postojeće postojanje. Stoga je prihvat treće, neispravne, opcije neizbježan.
Drugim riječima, svemir predstavlja sustav uzroka i svrha koji su u skladu jedni s drugima. Ovaj savršeni poredak može biti samo plod znanja i razuma. Stoga je svemir djelo mudrog stvoritelja.
Teolozi su dokaze za dokazivanje Božjeg postojanja uzeli iz Kurana. Međutim, budući da su ih izlagali u obliku logičkih silogizama, njihova uvjerljivost je opala, a razumijevanje za širu publiku postalo je teže, što je smanjilo njihov utjecaj.
Kur’anski stil, međutim, nije se zadovoljio samo apeliranjem na razum, već je, uz pomoć raznih, prekrasnih stilova i načina obraćanja, ugradio logičke argumente u obraćanja usmjerena na srce i emocije, okruživši protivnika ili neodlučnu osobu argumentima sa svih strana, te ih uvjeravajući i usmjeravajući.
Ukratno,
Kur’an, dok ljudima naređuje pokornost Allahu, detaljno navodi i razloge za to. Jer pokornost je moguća tek nakon što se ostvare ove tri stvari:
1. Postojanje Boga.
2. Jedinstvenost Boga
3. Bog zaslužuje da mu se klanja.
(nositelj prava)
treba biti.
Kur’an je stotinama ajeta nagomilao dokaze koji se odnose na ova tri područja, dokaze o postojanju, jedinstvu, mudrosti, moći i volji Allaha.
i u ljudskim strastima
(u subjektivnom svijetu),
kao i na horizontima svemira
(u objektivnom svijetu)
je pokazao.
(6)
Za dodatne informacije kliknite ovdje:
– Vizualni dokazi stvoriteljstva…
Fusnote:
1) vidi En’âm, 6/38, 97, 99; Hicr, 15/85; Enbiya, 21/16; Nur, 24/45; Furkan, 25/61; Lokman, 31/10; Secde, 32/4; Kaf, 50/6, 38; Rahman, 55/19-25; Talak, 65/12.
2) vidi Bakara, 2/22, 29, 189; En’âm, 6/99; A’râf, 7/10, 26; Yunus, 10/5, 67; Hicr, 15/16-23; Nahl, 16/5-18, 80-81; İsra, 17/12, 66, 70; Taha, 20/52-55; Enbiya, 21/31; Hac, 22/63; Mu’minûn, 23/18-23; Furkan, 25/45-50; Neml, 27/86; Kasas, 28/73; Rum, 30/48-49; Lokman, 31/20; Secde, 32/27; Fatır, 35/12; Yasin, 36/71-73; Mü’min, 40/61, 64, 79-80; Zuhruf, 43/10-14; Casiye, 45/12-14; Rahman, 55/10-13; Mülk, 67/15; Müddessir, 74/11-14; Mürselât, 77/25-27; Nebe, 78/6-16; Naziât, 79/27-33; Abese, 80/23.
3) vidi: Al-Baqara, 2/189; Al-An’am, 6/96; Yunus, 10/5; Ar-Ra’d, 13/2; Ibrahim, 14/32-33; Al-Hijr, 15/16-23; Al-Isra, 17/12; Ta-Ha, 20/50; Al-Anbiya, 21/33; Al-Hajj, 22/65; Al-Mu’minun, 23/18; An-Nur, 24/43-45; Al-Furqan, 25/1-2, 45-46, 53, 61; An-Naml, 27/88; Luqman, 31/10; As-Sajdah, 32/5-6; Fatir, 35/13; Az-Zumar, 39/5; Fussilat, 41/10-12; Ash-Shura, 42/11; Az-Zukhruf, 43/10-11; Al-Jasiyah, 45/12; Al-Ahqaf, 46/3; Qaf, 50/6; Az-Zariyat, 51/7-8, 20-23, 47-49; Al-Qamar, 54/49; Ar-Rahman, 55/5-7, 19-21; Al-Mulk, 67/3-5.
4) vidi: Al-Baqara, 2/164; Al-An’am, 6/144; An-Nahl, 16/14, 66, 68-69; Al-Mu’minun, 23/21; Yasin, 36/71; Az-Zumar, 39/6; Ash-Shura, 42/29; Az-Zukhruf, 43/12; Al-Qasias, 45/4; Al-Mulk, 67/19; Al-Ghashiya, 88/17.
5) vidi Bakara 2/164; Rûm 30/20-25; Enbiyâ 21/31-32; Nahl 16/66-69; Câsiye 45/3-5; Ra’d 13/2-4; Yûnus 10/5, 67; En’âm 6/95-99.
6) vidi Religija, Islam str. 96.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
