– Čuo sam da je neki beduin povukao za rukav odjeće našeg Poslanika, ostavivši mu trag na vratu. Je li to istina?
– Ako je to istina, što je naš Prorok rekao poslije toga?
Dragi brate/draga sestre,
Evo relevantnog prikaza:
Enes, neka je Allah s njim zadovoljan, priča:
Hodao sam zajedno s Poslaničem Allahovim, sallallahu alejhi ve sellem.
Na sebi je nosio ogrtač od necranske tkanine, rubovi su mu bili tvrdi i debeli. Jedan beduin je sustigao Poslanika i snažno ga povukao za ogrtač. Pogledao sam prema dijelu ogrtača koji mu je dolazio oko vrata, beduin je…
Zbog toga što je bila zategnuta, gornja ivica pulovera pritisnula mu je vrat.
Kasnije, beduin:
– O, Muhammede! Reci mu da mi da dio od onoga što posjeduje, a što pripada Allahu,
rekao je.
Poslanik Allahov, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se beduinu i nasmijao se. Zatim je naredio da mu se da nešto.
(1)
Poslanik Božji (s.a.v.s.) je obično nosio jednostavnu i skromnu odjeću. Međutim, odobravao je da oni koji su u mogućnosti nose lijepu odjeću od boljih materijala. Čim bi ga neko zamolio za odjeću, jer mu se svidjela ili je želio da ga njome obavije nakon smrti, on bi mu je odmah dao.
Jednog dana, grubi i neotesani beduin, obučen u grubu i grubu odjeću, baš kao što je bio obučen i Poslanik (s.a.v.s.), dolazi k Poslaniku (s.a.v.s.) da ga zamoli da mu da nešto iz državne riznice, koju zovemo beytülmal. On ga tretira kao običnog čoveka, a ne kao proroka, i naglo ga povuče za ogrtač, ili prema nekim verzijama, za kaftan.
Prema drugoj verziji, koja sugerira da se ovaj incident dogodio više puta, ogrtač se, ne izdržavši to snažno povlačenje, poderao, a rub mu je ostao na blagoslovljenom vratu Poslanika Allahovog. Ne mareći za to, beduin je, vjerojatno ne želeći biti u obavezi prema Poslaniku, grubim tonom rekao:
–
Muhammede! Reci im da mi daju dio onoga što posjeduju, a što pripada Allahu!
der.
Budući da nijedan musliman ne bi obratio molbu Allahovom poslaniku Muhamedu sallallahu alejhi ve sellem imenom, shvaća se da je beduin bio iz grupe “muellefe-i kulub”, tj. osoba čija srca su trebala biti smirena i privučena Islamu.
Prema širim verzijama hadisa… događaj se odvija u Mesdžid-i Nebeviju. Beduin je došao sa dva kamila. Pokazujući kamile, reče:
– Muhammede! Napuni ove moje dvije kamile hranom! Ti mi ne daješ ni iz svoje imovine ni iz imovine svoga oca!
der.
Nakon toga, Poslanik Božji (s.a.v.s.) je tri puta ponovio:
– Ne, neću ti dati iz svoje imovine, od takve misli se okrećem Bogu. Ali neću ti natovariti kamile dok mi ne vratiš ono što si mi učinio, dok mi ne uzvratiš isto.
naručuje.
Beduin:
– Ne, neću, Bog mi je svjedok, neću tražiti odmazdu.
odgovara.
Poslanik Božji (s.a.v.s.) ponavlja uvjet tri puta. Ali beduin svake je put govorio da neće tražiti odmazdu.
Čim su to čuli, Ashabi su ustali. Strahujući da bi Ashabi mogli napasti Beduvina, Poslanik Božji (s.a.v.s.) im je rekao:
– Želim da oni koji su čuli moje riječi ne napuštaju svoja mjesta dok ja ne dozvolim, – reče. Naređuje jednom od prisutnih Sahaba da na jednu kamilu natovari ječam, a na drugu datule. Zatim kaže Sahabima da se raziđu. (2)
Ovaj događaj, koji nas uči da imamo pravo na odmazdu, tj. da uzvratimo osobi koja nas je povrijedila, je očaravajući primjer vrhunske moralnosti našeg Poslanika (s.a.v.s.).
Čak i da neko ne zna brojne primjere plemenitog karaktera našeg Poslanika (s.a.v.s.), samo promatrajući ovaj događaj, može zaključiti da je on zaista prorok. Oprostiti nekome ko je bio grub prema njemu, spasiti ga iz ruku njegovih drugova, a zatim mu dati ono što je htio, to je zaista dokaz ogromne zrelosti, jedinstvenog oproštenja.
Da beduin nije inzistirao na primjeni zakona talijona, Allahov Poslanik (s.a.v.s.) ga vjerojatno ne bi kaznio. Jer beduin to nije učinio namjerno. Grubost je bila u njegovoj prirodi. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) je, rekavši da je taj čin zločin koji zahtijeva primjenu zakona talijona, dao lekciju i beduinima i cijeloj zajednici.
Prema tome:
– Tolerirati i prihvatiti neobrazovane i neukulturne ljude je prorokovo ponašanje.
– Poslanik Božji (s.a.v.s.) je bio uznemiravan grubim i neotesanim beduinima mnoge puta, i svaku put ih je praštao.
– Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nekima je dijelio prihode iz državne blagajne, poput zekata ili plijena, s namjerom da ih privuče na islam.(3)
Fusnote:
1) Buhari, Humus 19, Libas 18, Edeb 68; Muslim, Zekat 128.
2) vidi Abu Davud, Edeb 1; Nesai, Kasame 22; Ahmed b. Hanbel, Musned, 3/224.
3) vidi: Imam Nevevi, Riyazü’s Salihin, prevod i komentar.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
