– Šta se misli pod metalnim štamparijama i fabrikama za prepoznavanje biljaka na javnim površinama, o kojima se govori u brošurama?
– U cvijeću postoji DNK, ali nisam sasvim shvatio metaforu tiska u tlu. Možete li objasniti vezu između metafore tiska u tlu i jedinstva Boga (Tevhid)?
Dragi brate/draga sestre,
Pokušajmo odgovoriti na ovo pitanje iz nekoliko perspektiva:
Odgovor 1:
Prije nego što su internetske usluge bile puštene u rad,
Knige su se štampale u tiskarnama.
Tipografi bi složili slova od olova, čime bi se dobio olovni kalup teksta, koji bi se zatim dobro stisnuo i premazao inkastiranim valjcima, a u sljedećoj fazi bi se preko tog kalupa provlačila papirna traka, čime bi se tekst prenosi na papir.
Kad se pretpostavi da je rečenica napisana od strane pisara, onda ni tisak ni olovni kalupi nisu potrebni. Ta rečenica se oblikuje u pisarevoj glavi. Zatim se ta rečenica, prisutna u glavi, pretoči u pisanu formu. Pero i tinjalo koje se koriste u pisanju rade po pisarevoj zapovijedi i pisanje se vrši sasvim lako.
Ako se ne prizna postojanje tajnika,
Kao što je za svako slovo u tekstu potreban metalni kalup, tako je i za spajanje tih slova u smislenu rečenicu potrebna znanost. Ako pisar ne bude prihvaćen, ta znanost će ili otići u tiskarnicu, ili u mastilo.
U ovom svetu,
Ako se postojanje svakog stvorenja, dodirnutog božanskom mudrošću i ispisanog rukom moći, ne pripisuje Bogu, onda je za nastanak cvijeta ili bube potreban kalup za svaku stanicu koja u njemu radi, a za mudro raspoređivanje atoma u te kalupe potrebna su znanje i moć.
Prema naturalistima, sve proizlazi iz prirodnog pečata prirode. Materijalisti, s druge strane, tvrde da sve stvara materija. Dakle, prema prvima, knjigu piše tisak, a prema drugima, mastilo.
Očito je da su obje ideje daleko od razuma. Međutim, budući da su ove osobe slijedile put samoisvare, upustile su se u mnoge pogrešne putove koje razum ne bi prihvatio.
Sve ovo
Postoje dva osnovna elementa na kojima počiva pojava klevetničkih kampanja:
Netko,
Ne shvaćanje beskonačne moći Allaha i beskonačnih djela koja se vrše tom moći, jer to ne stane u njihove ograničene umove;
drugi
ne žele vjerovati jer znaju da vjera sa sobom nosi i obredno bogoslužje, a to bi uništilo okruženje u kojem se njihove strasti pobune.
Dokaz za obje ove tvrdnje je u Risale-i Nur Külliyat’u na izniman način izložen u raznim lekcijama.
Odgovor 2:
Odakle dolaze sjemenke i programi u sjemenkama? Ne padaju s neba, a ako ih ni ljudi ne proizvode, onda to znači da se stvaraju uz pomoć osnovnih elemenata, poput zemlje, zraka i vode, koji su ishodište svake žive stvari.
Uzročnost (uzrok/posljedica)
Prema tom principu, ako postoji program, onda je potreban i programer koji je taj program napisao. A budući da je porijeklo sjemenja u tlu, onda…
Tlo mora napisati program koji je specifičan za svako sjeme.
Jer oni koji su se prepustili ideji prirode, smatrali su da su četiri osnovna elementa izvor života.
zemlja, zrak, voda
i
groznica
pokazuju. Ako se sav život rađa iz takvih elemenata, onda tko piše i tko proizvodi program u sjemenku? Ako kažete da je to zemlja, onda morate prihvatiti da u zemlji postoji programer koji piše svaki program u svakom sjemenku.
„Metalografske radionice i tvornice“
Izraz je metafora; mogli bismo reći i da je u tlu za svako sjeme zaseban programer, jer je biljaka i životinja toliko mnogo.
sjemena, jaja, sperma
postoje i svi oni imaju sustave i načine rada koji se jako razlikuju.
Ni sjeme ni program u njemu ne mogu biti izmišljeni ili stvoreni od strane nevoljnih, neznatnih, neživih i nesvjesnih elemenata poput zemlje ili slično. Sve ove čudesne kreacije mogu biti stvorene samo od strane…
Bog, koji posjeduje beskrajno znanje, volju i moć, može stvoriti.
Onaj koji je u svako sjeme zapisao taj program i ga u njega ugradio je Allah, čije je znanje i volja beskonačni. Tvrditi suprotno je samo glupost…
Odgovor 3:
Priroda je imenica, nikada ne može biti glagol.
Misdar,
alat koji se koristi za ispravljanje pravopisa
(tablica) znači.
Masdar
ako,
ono što nešto emituje
(izlaz)
mjesto
znači.
Linija se crta ravnalom, ali onaj koji je crta,
nije tablica.
Jer, mastilo teče iz pera, ali
Ne mastilo piše, nego ono što je u mastilu.
Svako stvorenje se rađa onako kako je predodređeno u Allahovom znanju. Ovi duhovni oblici u Allahovom znanju su poput duhovnih kalupa; sve se stvara prema tim kalupima, voljom i moći.
Misdar i masdar
Ovaj primjer je poput metafore ili usporedbe koja poučava o ovome suptilnom značenju. “Misdar” predstavlja sudbinu, dok “masdar” predstavlja moć.
Naime:
Obično postoje ravnala namijenjena crtanju pravih linija, ali postoje i posebna ravnala koja se koriste za crtanje oblika poput krugova i elipsa. Na primjer, ako je na ravnalu utisnuta forma kruga i služi kao kalup, mi pomičemo olovku po tom kalupu i kada podignemo ravnalo, na papiru se dobije oblik kruga.
Krug nacrtan na papiru, uz njega olovka i ravnalo… Ako nekome pokažemo taj krug i pitamo ga tko ga je nacrtao, odgovor onih koji pravilno koriste svoj um je očigledan:
Netko je koristio ovo ravnalo i nacrtao taj oblik ovim olovkom.
Ako se oblik ne prizna kao djelo nekog autora, onda ostaju samo razne prazne fraze:
Neki
Kažu da je stan nastao spontano, iz ničega.
Ovi su slični naturalistima.
Dio,
Kažu da je krug nacrtan ravnalom i olovkom.
Ovi su slični onima koji štuju uzroke.
Drugi dio je,
Kažu da je krug nacrtala tinta iz olovke.
To su oni koji štuju materiju, materijalisti.
Istina je u stvarima.
“na tabli sudbine, olovkom moći”
je ono što je napisano.
Dakle,
“…Ako kažete da je ova knjiga svemira napisana rukom moći Samedanije i da je pismo Zata Ehadiyet, onda ćete slijediti put jednostavnosti u stupnju nužnosti i razumnosti u stupnju potrebe.”
(vidi: Poruke, Dvadeset Druga Poruka, Druga Glava)
„Pero moći Samedaniye”:
Ime Samed,
svi su ovisni o njoj, a ona o ničemu nije ovisna
znači.
Sve riječi, slova i redovi jednog teksta zavise od pisara.
Bez Njega ne bi nastalo nikakvo pismo. A taj pisar može, kad god poželi, izbrisati pisma i uništiti ih.
Kopist
jer ne ovisi o pisanom obliku ni za svoje postojanje, ni za očuvanje i opstanak.
Svako biće u ovom svetu je pismo napisano perom moći.
Ako je On beskrajno moćan, onda ne treba ničega od stvorenja.
Za stvaranje imovine
Stvoritelj
radi njegovog imena, radi oživljavanja
Muhyi
radi njegovog imena, da bi vidio i čuo.
Basir
i
Semi
radi imena, radi egzistencije
Rezzak
Oni su u potrebi Njegovog imena. Ali Allah nije u potrebi ni njihovih tijela, ni njihovog života, ni njihovog vida i sluha, ni njihove prehrane.
Odgovor 4:
Kao što nijedno slovo ili riječ u knjizi nisu nastali slučajno, tako ni nijedan kamen u palači nije sam od sebe poprimio oblik i zauzeo najmudriji položaj u zgradi.
Svi dijelovi knjige i teme koje će se u njima obrađivati, unaprijed su određeni. Ovaj rad je svojevrsni plan sudbine knjige. Nakon ovog plana započinje pisanje knjige, a teme koje će se obrađivati u svakom poglavlju opet su određene prema planu. Nakon toga započinje pisanje tog poglavlja. Isti postupak se ponavlja i za ostale dijelove knjige, i na kraju nastaje korisno djelo koje pokazuje cjelovitost sa svojim glavnim i sporednim dijelovima.
Ako se ne prizna postojanje pisara, onda bi se sva ova značenja morala pripisati slovima knjige ili česticama tinte od kojih su ta slova napisana. To bi značilo da bi se smatralo da je svaka čestica tinte u knjizi nositelj znanja koje se u njoj manifestuje, da su te čestice željele napisati knjigu, da su same odredile plan knjige i da su zatim, uz pomoć moći kojom ne raspolažu, napisale tu knjigu.
Istim istim inkom
jer je napisao knjige o teologiji, književnosti, fizici i kemiji
pretpostavit će se da te čestice tinte znaju sve te nauke.
Sve što se pojavljuje u svetu bića je poput knjige. Atomi su mastilo tih miliona različitih vrsta knjiga.
Ako se ne prihvati da atomi su slova, a knjige koje se njima pišu nemaju nikakvog utjecaja, nego samo izvršavaju naredbe Božje, onda bi svaki atom morao poznavati svaku stanicu, svaki organ… u koji je uključen, morao bi unaprijed znati sva različita djela koja se u njima manifestiraju, i morao bi se prema tome oblikovati i obavljati svoju dužnost. A to, kako to izražava Ustad Hazreti, znači dati svaku atomu atribute koji pripadaju samo Bogu.
Ako umjesto slova u knjizi stavimo kamenje u zgradi, isti primjer možemo primijeniti na cijeli svemirski dvorac i na svako biće koje je u njemu gost.
Napomena: U djelima Risale-i Nur, neka od mjesta na kojima se objašnjava tema iz pitanja su:
Komadić zemlje sastavljen od čestica može biti početak rasta svake cvjetne i plodonosne biljke; ako napuniš čašu tim česticama, to su sjemenkice svih vrsta cvjetnih i plodonosnih biljaka na svijetu, a te sjemenkice, poput zametaka životinja, nisu odvojene jedne od drugih.
-sjemena su poput vode, a ta sjemenja su sastavljena od ugljika, dušika, generatora vode i generatora kiseline-
po bitku jednaki, po kvaliteti različiti
samo olovkom sudbine, samo duhovno je program izvornika povjerena.
Zamislite da te sjemenke stavimo u tu posudu jedno za drugim, svako bi se pojavilo sa svojim čudesnim mehanizmima, oblicima i položajem, i vi biste povjerovali da se to dogodilo.
Da te čestice ne bi bile sluge i poslušni izvršioci naloga Onoga Koji zna svako stanje i svaku situaciju svake stvari i Koji je sposoban dati svakoj stvari postojanje i ono što joj je potrebno, i da svaka stvar nije u potpunosti podvrgnuta Njegovoj volji i moći, onda…
U svakoj čestici te zemlje moraju se nalaziti duhovne tvornice i tiskare u broju jednak broju cvjetnica i voćaka.
da bi te naprave i predmeti mogli biti ishodište raznih, jedni od drugih udaljenih i odvojenih bića, ili
Potrebno je dati im znanje koje obuhvaća sva ta bića i moć kojom bi mogli upravljati svim njihovim organizacijama.
da bi to poslužilo kao temelj za cijelu njihovu organizaciju.
Dakle, ako se prekine veza s Bogom,
Prema tome, trebalo bi prihvatiti toliko bogova koliko ima čestica praha u tlu. A to je, tisuću puta ponovljeno, nemoguća i apsurdna zabluda.
Ali kad postanu službenici, to je jako lako.
Kao što običan vojnik jednog velikog sultana, u ime tog sultana i snagom tog sultana, može preseliti cijelu zemlju, spojiti dva mora, zarobiti kralja, tako i po zapovijedi Vječnog i Beskonačnog Sultana, jedna mušica obori Nimroda, jedna mravica ruši i baca na tlo faraonov dvor, a jedno sjeme smokve nosi na sebi cijelo smokvino drvo.
(vidi: Sözler, Dvadeset Druga Poruka, Druga Glava, Četvrta Napomena, Treći Prozorski Okvir)
Baš kao što je za pisanje knjige, ako je to rukopis ili pismo, dovoljna samo jedna olovka.
Ako je štampano i tiskano,
Za taj broj slova u knjizi potrebno je isto toliko kalema, tj. metalnih slova.
, da bi se ta knjiga otisnula i dobila oblik. Ako je u nekim slovima te knjige, vrlo tankim pismom, napisano većina te knjige, Sure Jasin, kao što je napisano u izgovoru Jasin, onda neka se sva ona mala slova od metala otisnu, jer su potrebna za to jedno slovo.
Baš kao što bi se reklo da je ova knjiga svemira napisana perom moći Samedanije i da je pismo Zata Ehadiyet, tako bi se došlo do puta lakosti u stupnju nužnosti i razumnosti u stupnju potrebe.
Ako bi to pripisivao prirodi i uzrocima,
Upravo tako, ući ćete u put koji je u stupnju apstinencije teški i u stupnju nemogućnosti složen, i u stupnju praznovjerja ne prihvata nikakvu iluziju, da bi za prirodu bilo potrebno da u svakom dijelu zemlje, u svakoj kapljici vode, u svakom dijelu zraka postoje milijarde mineralnih tiskarni i nebrojene duhovne tvornice, kako bi mogla postići formiranje nebrojnih cvjetnih i plodonosnih manufaktura. Ili bi trebalo prihvatiti sveobuhvatnu mudrost i svemoćnu moć u njima, kako bi mogli biti istinski izvor tih manufaktura.
Jer svaka čestica zemlje, vode i zraka može biti početak za većinu biljaka. Međutim, svaka biljka, bilo da je plodonosna ili cvjetna, ima tako urednu, tako preciznu, tako jedinstvenu i tako kvalitativno raznoliku strukturu,
Svakom od njih je potrebna zasebna duhovna tvornica ili zasebna tiskarnica, jedinstvena samo za njega.
Dakle, ako priroda prelazi iz stanja uzroka u stanje učinka, onda je prisiljena da u svakoj stvari sadrži mehanizme svih stvari.
Evo, temelj ove ideje o panteizmu je takvo zablude da se i sami zabludni od nje stide. Pogledaj kako oni koji sebe smatraju pametnima, a koji su u zabludi, drže se beskrajno besmislenog i nepromišljenog stava, i uzmi pouku!
Ukratko:
Baš kao što svako slovo u knjizi pokazuje samo sebe kao slovo i ukazuje na svoj oblik jednim načinom, opisuje i pokazuje svoga pisca u deset riječi i na mnoge načine. Na primjer,
„Moj pisar ima lijep rukopis. Njegovo pero je crveno, takvo i takvo.“
der.
Baš tako, svako slovo ove velike knjige svemira ukazuje na sebe onoliko koliko je veliko, i pokazuje sebe onoliko koliko je lijepo. Ali opisuje imena Vječnog Učitelja poput kaside i pokazuje ta imena brojem prstiju, svjedočeći o onome što ta imena znače.
Dakle, ne treba biti glup kao sofist koji negira i sebe i cijeli svemir, pa da negira i Stvoritelja, Svemogućeg!
(vidi: Poruke, Dvadeset Druga Poruka, Druga Glava, Peti Dodatak.)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
