Dragi naš brat,
Umjesto da odmah kažemo da ili ne, smatramo da je važno da se upoznate s određenim detaljima.
Prije nego što se osvrnemo na fikhski aspekt ove problematike, posmatramo li današnji, uobičajeni sustav osiguranja, vidimo da on u osnovi funkcionira na slijedeći način: Članovi se registriraju plaćanjem premija osiguravajućoj kompaniji, čime osiguravaju svoj imetak. Osiguravajuća kompanija, u slučaju štete na imetku osiguranog, nadoknađuje štetu žrtvi, koristeći premije prikupljene od ostalih članova. Članovi nemaju pravo na povrat plaćenih premija sve dok ne dođe do štete. Stoga, sav novac prikupljen od članova ostaje u blagajni osiguravajuće kompanije.
Nakon ovog kratkog objašnjenja, ako sagledamo problem iz religijskog aspekta, vidimo da se javljaju određeni nedostaci. Prvo, u spomenutom osiguranju radi se o nezakonitom dobitku i prevari. Naime, osoba koja se osigura u osiguravajućoj kući, nakon plaćanja nekoliko rata, može pretrpjeti značajnu materijalnu štetu ili nesreću. U tom slučaju osiguravajuća kuća isplaćuje punu vrijednost imovine. Ponekad, bez ikakve nesreće ili katastrofe, osoba plaća premije godinama. Tako se sve premije koje je plaćala godinama zadržavaju u osiguravajućoj kući. U ovom slučaju, kompanija nezakonito ostvaruje dobit. Naš vjerodostojni izvor, Kur’an, ne odobrava takav oblik zarade. U 29. ajetu Sure En-Nisa stoji:
„O vi koji vjerujete, ne jedite imovinu jedni drugima na nezakonit način, osim ako je to u obliku trgovine, uzajamnog pristanka.“
Drugi aspekt ovog pitanja je da takva transakcija, prema islamskom pravu, ne spada u kategoriju trgovačkih transakcija.
S druge strane, u ugovoru sklopljenom sa osiguravajućom kompanijom postoje nepoznati elementi. Nije poznato kada će se osoba dogoditi nesreća, niti do kada će plaćati premiju. Takav ugovor, međutim, nije dozvoljen. Učimo da je Poslanik (s.a.v.s.) odobrio sličnu praksu. Poslanik (s.a.v.s.) je zabranio prodaju voća na drvetu dok se ne sazrije, a onima koji su bili prisutni,
«Što znači sazreti?»
A na pitanja je odgovorio ovako:
«To je crvenilo i požutjelost. Ako Bog ne da plod, čime ćeš sebi učiniti halal novac svoga brata u vjeri?»
Isto pitanje se postavlja i u vezi sa osiguranjem. Za što će osiguravajuća kompanija uzimati rate koje plaća osiguranik koji nije imao nesreću?
Još jedan razlog zašto osiguranje nije dozvoljeno je to što je povezano sa kamatama.
Kao što je poznato, kamata se dijeli na dva oblika: riba-i fazl i riba-i nesîe.
Riba-i fazl,
To je zamjena mjera i težina, tj. zamjena mjera i težina istog tipa u gotovom obliku s većom količinom. Kao zamjena jednog kilograma pšenice s kilogram i pol pšenice u gotovom obliku.
A što se tiče kamata na odgođeno plaćanje,
To je prodaja na kredit jednog od dva predmeta iste vrste u zamjenu za drugi. Ili zamjena na kredit jednog od dva predmeta različitih vrsta, koji su jednaki u pogledu mjerljivosti, vaganja, sadnje ili prodaje, u zamjenu za drugi. Takva prodaja nije dozvoljena, čak i ako su količine jednake. Na primjer, prodaja na kredit dva kilograma pšenice u zamjenu za jedan ili tri kilograma pšenice nije dozvoljena, baš kao što prodaja na kredit dva kilograma pšenice u zamjenu za jedan, dva ili tri kilograma ječma nije dozvoljena.
Osiguranje,
ako uplaćenom članu isplati iznos veći od iznosa doprinosa koji je platio u slučaju katastrofe,
ribe’l-fazl
kao što će se dogoditi i kada to plaća nakon nekog vremena
ribā al-nasī’a
bit će.
U osiguranju postoji i element kockanja ili sumnje na kockanje.
To je nekakva lutrija. U lutriji tisuće ljudi kupuju ulaznice, a većina ne dobije ništa. Ali nekima od sudionika se može dogoditi da dobiju. Većina gubi, dok mali broj ostvaruje profit. Osiguranje je slično. Član koji ima nesreću dobije mnogo više novca nego što je uložio, dok dio novca koji su mnogi članovi uplaćivali u obrocima godinama, ide žrtvi nesreće, a ostatak ostaje kompaniji. Kao i u lutriji, i ovdje postoje gubavci i pobjednici.
Upravo zbog svih tih nedostataka, ispada da je osiguranje zasnovano na premijama u našem vremenu nelegitimno.
Međutim, to nije slučaj sa mirovinskim osiguranjem.
Država, baš kao što isplaćuje plaće onima koje zapošljava u državnoj službi ili na drugim poslovima, može isplaćivati plaće i onima koje ne zapošljava, ali u skladu sa javnim interesom. Štoviše, ako osoba umre, novac koji je uplaćivala u mirovinsko osiguranje ne ostaje državi. Njezina supruga ili djeca nastavljaju primati plaću.
Postoji i oblik osiguranja zasnovan na principu uzajamnosti, koji je u potpunosti zasnovan na uzajamnoj pomoći.
Ovo osiguranje se osniva na osnovu doprinosa osoba koje su izložene istom riziku. Kada se nekom od članova dogodi nesreća, naknada štete se isplaćuje iz prikupljenog novca. Ako se prikupljeni novac ne pokaže dovoljnim za isplatu štete, od članova se traži dodatni doprinos. Ako nakon isplate štete ostane višak novca, on se ili vraća članovima ili se zadržava kao rezerv za buduće nesreće. Ako se prikupljeni novac investira, dobit se dijeli među članovima. Na ovaj način je moguće uspostaviti takvu mehaniku uzajamne pomoći. U nekim islamskim zemljama postoje osiguravajuća društva zasnovana na principu uzajamnosti, pod upravom islamskih banaka.
(vidi Mehmed PAKSU, Helal-Haram, Nesil Yayınları, prosinec 1998, str. 39-42)
Napomena urednika:
Situacija spomenuta na kraju odgovora trenutno se primjenjuje i u našoj zemlji. Neke osiguravajuće kompanije osnovane su s ciljem uzajamne pomoći. Potrebno je provjeriti po kom sistemu rade. U tom slučaju, otvaranje i vođenje takvog osiguravajućeg agentstva je dozvoljeno, a zarada je halal.
* * *
Praksa osiguranja imovine i naplate od osiguravajuće kompanije u slučaju nesreće ušla je u islamski svet u protekla dva stoljeća.
Prema tome, osoba koja osigura svoj dućan, automobil ili neku drugu vrijednost plaća određen iznos novca svake godine. Ako se u godini ne dogodi nesreća ili šteta, novac koji je platio se gubi, a ako se dogodi nesreća, tvrtka nadoknađuje štetu.
Islamski učenjaci pri proučavanju ovakvih ugovora o osiguranju uzimaju u obzir određene aspekte. Neki od tih aspekata su:
1.
Ugovor o osiguranju ne ispunjava uvjete trgovačkog ugovora. Da ispunjava, onaj tko uplaćuje novac bio bi sudionik i u dobiti i u gubitku osiguranja. To se ne događa.
2.
Ako se imovina osobe koja je uplatila novac ošteti u nesreći, šteta se nadoknađuje, a ako se ne ošteti, ne nadoknađuje se.
Dakle, u tome je nekako prisutna slučajnost. U kockanju, ako sreća bude na tvojoj strani, pobjeđuješ, a ako ne, ne pobjeđuješ.
3.
Osiguranje ne plaća iz vlastitih sredstava kada nadoknađuje štetu, već plaća iz novca koji je prikupio od ostalih partnera. Međutim, ostali partneri ne uplaćuju novac iz vlastitih sredstava da bi se nadoknadila čija god šteta.
4.
Osiguravajuće kompanije bave se poslovima koji donose kamate, akumulirajući bogatstvo na kamatnoj osnovi od premija koje primaju od osiguranih osoba. Dakle, osiguravajuća kompanija nije humanitarna organizacija, već kompanija za ostvarivanje profita. Oni skupljaju novac od mnogih ljudi čiji strahovi su pobuđeni i akumuliraju kapital koji čini ogromnu sumu.
Islamski učenjaci, koji su proučavali osiguranje s obzirom na gore navedene aspekte, ne smatraju ga legitimnom institucijom zbog spomenutih uvjeta. Naime,
Svjetska islamska liga
U odluci donesena u bliskoj suradnji s savezom, na kratko se iznose i slijedeći stavovi po ovom pitanju:
1.
Ukoliko se uplati novac osiguravajućoj kompaniji, radi se o prevari. Jer ako se ne dogodi nesreća, uplaćeni novac je izgubljen. Kao u lutriji. U lutriji, ako ne pobijediš, uplaćeni novac je izgubljen i ne može se tražiti povrat.
2.
U osiguranju postoji i pitanje kamata. Ako se isplaćeni novac vrati u istom iznosu, to je kamata za korištenje novca u određenom vremenskom periodu. Ako se vrati veći iznos, višak je kamata.
3.
To je u suprotnosti i s kuranskim stihom koji glasi: “Ne uzimajte jedni drugima imovinu bez opravdanog razloga”. Mogućnost nesreće nije opravdan razlog. Na temelju pretpostavke, jedna osoba ne može imati pravo uzeti novac od druge osobe.
Kako osiguranje ne bi bilo u suprotnosti s islamskim načelima?
1.
Onaj tko ulaže novac u osiguranje mora biti dio dobiti i gubitka osiguranja.
2.
Partneri moraju sami odlučiti, po vlastitom nahođenju, o nadoknadi štete stradalima u nesreći.
3.
Osiguranje ne smije baviti se kamatnim poslovanjem.
Dakle,
Muslimani bi trebali ujediniti se i osnovati fond protiv katastrofa koje uzrokuju štetu, poput požara, nesreća, poplava itd. U taj fond bi se uplaćivala sredstva s namjerom pružanja novčane pomoći u slučaju štete, a ako šteta ne nastupi, profit bi se dijelio među onima koji su uplatili novac. Na taj način bi se izbjeglo da se ogromni kapital, nastao na osnovu straha ulagača u osiguranje, koncentrira u rukama malog broja vlasnika kompanija, što bi dovelo do osiromaćenja velikog broja ljudi i obogaćenja male manjine. Zaključak možemo izraziti na slijedeći način:
“Moguće je uspostaviti sustav osiguranja u skladu s islamskim načelima. Treba raditi na tome, vjernici bi trebali surađivati i formirati fond.”
(Ahmed Šahin)
Za dodatne informacije kliknite ovdje:
– Možete li mi dati detaljne informacije o osiguranju i osiguranju od štete? Je li dozvoljeno osigurati kuću, automobil, radno mjesto, te uzeti osiguranje od štete i zdravstveno osiguranje?
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
