– “Da sam znao da mojoj zajednici to ne bi bilo teško, učinio bih noćni namaz obaveznim.”
Je li obavezno postavljanje od strane našeg Poslanika (s.a.v.s.) u hadisu rezultat ijtihada?
– Dakle, je li naš Prorok (s.a.v.s.) imao ovlastenje da na temelju vlastitog tumora (ijtihad) uvede obvezu molitve izvan pet obveznih molitvi, ili obvezu posta, ili da na temelju vlastitog tumora zabrani nešto? Je li mu Bog dao takvo ovlastenje?
– Oni govore da takvo što ne postoji. Da li se pod obavezom podrazumeva obaveza (vajib) ili obaveza (farz)?
Dragi naš brat,
– U pitanju
“Da sam znao da mojoj zajednici to ne bi bilo teško, učinio bih noćni namaz obaveznim.”
Evo sažetka izvornog teksta hadisa, koji je priopćen u navedenom obliku:
Hadis prenosi Aisha: Jedne noći se Poslanik (s.a.v.s.) ustao i otišao u džamiju i tamo obavio noćni namaz. Neki ljudi, vidjevši to, počeli su i oni obavljati noćni namaz u džamiji. Sljedećeg dana je to čulo više ljudi i džamija je bila gušća. Treće noći je broj onih koji su dolazili na noćni namaz u džamiju bio još veći. Četvrte noći je džamija bila toliko puna da nije mogla primiti sve.
Ali Poslanik Božji te noći nije došao.
Ujutro je došao i, nakon što je s njima obavio jutarnju molitvu, reče:
“Vaše prisustvo ovdje večeras (u džamiji) nije bilo tajna za mene / Nisam bio neupućen u to. Ali bojao sam se da bi noćni namaz mogao postati obavezan za vas i da biste bili nesposobni da ga obavite.”
(Muslim, Salat, 178)
Kao što se vidi, u ovom hadisu ne postoji tvrdnja da je Poslanik (s.a.v.s.) nešto propisao kao obavezno. Na internetu, navodno iz izvora “Muslim”, pojavila se izjava kao u pitanju, što je apsolutno pogrešno. U Muslimovoj zbirci nismo pronašli takvu izjavu. Željeli smo to prvo ispraviti.
– Glavna poanta pitanja je da se u Kur’anu ne vidi jasno da je Poslanik (s.a.v.)
ovlaštenje za donošenje određenih odluka
je li to postoji ili ne.
Iako postoje različita mišljenja o tome, prema učenjacima Ahl-i Sunnet,
Ovo ovlašćenje ima Poslanik, dao mu ga je Allah.
Iz ove rečenice proizlazi da nas Allah u Kur’anu obavezuje da poslušamo Poslanika (s.a.v.s.).
„Uzimajte ono što vam Poslanik daje, a ono od čega vas zabrani, izbjegavajte. Strašite se Allaha! Allaha kazna je zaista teška.“
(Hašr, 59/7)
U ovim i sličnim ajetima nalaze se pouke za sve nas.
– Imam Šafii
Najveći učenjaci islamske zajednice, poput [ime učenjaka], su se, oslanjajući se na ovakve ajete, osvrnuli na obavezu primjenjivanja hadisa koji su pouzdano preneseni od Poslanika (s.a.v.s.).
– Dva izvora islamskih propisa
je, a to je prvo od njih
Kur’an,
drugo
obrezivanje
To je istina koju su učenjaci Ahl-i Sunnet jednoglasno prihvatili: (presude koje je dao Poslanik) postoje. Nakon toga, kao sekundarni islamski pravni argumenti prihvaćeni su analogija (qiyas) i ijtihad.
“Zapamtite dobro ovo: ono što je Allahov Poslanik zabranio je jednako zabranjeno kao ono što je Allah zabranio.”
(Tirmizi, znanje, 10)
Izraz u hadisu, čiji je ovo prevod, je u vezi s tim pitanjem sasvim jasan.
„O vi koji vjerujete! Poslušajte Allaha, poslušajte Poslanika i one od vas koji su nadležni. A ako se u nečemu ne slažete, onda to predložite Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u Sudnji dan. To je bolje i kraj je bolji.“
(En-Nisa, 4/59)
Prema islamskim učenjacima, u ovom ajetu se spominje
“Ako se u vezi s nečim sporite, onda to predajte Allahu i Poslaniku Njegovu.”
Namjera zapovijedi u navedenom prevodu je da se problem riješi prema Allahovoj knjizi Kur’anu, za života Proroka Muhameda (s.a.v.s.) odlukama samog Proroka, a nakon njegove smrti, prema njegovoj sunnetu (tradicionalnom praksi).
(Abdulgani Abdulhalik, Hücciyetu’s-Sünne, 298)
Imam Šafi’i je u tumačenju ovog ajeta rekao: U ajetu se spominje…
“Poslušnost”
Ponavljanje riječi “إِنَّ” (inna) u odnosu na Poslanika (s.a.v.s.) na isti način kao u odnosu na Allaha, ukazuje na potrebu posluha i prema zapovijedima i zabranama koje je on dao izvan Kur’ana.
“I onima koji su vam podređeni”
Kao što se vidi u izrazu, izostavljanje dodatne riječi “poslušnost” za one koji izdaju naredbe, a umjesto toga izražavanje poslušnosti prema Allahu i Njegovom Poslaniku (putem aluzije) u rečenici, služi za pokazivanje da poslušnost prema njima nije apsolutna, već je uvjetovana poštivanjem Allahove Knjige i sunneta Njegovog poslanika.
(Imam Šafii, er-Risale, 79-80)
– U Kur’anu
“da se dve sestre ne mogu udati za istog čoveka”
(Nisa, 4/23)
nalazi se ovdje. Uz to, Poslanik Božji (s.a.v.s.) je rekao:
“s tetkom i tetkom jedne žene”
donio je odluku da se nećemo uzeti u bračnu zajednicu.
Prema Kurtubiju, ovo tumačenje, koje je dao Poslanik (s.a.v.s.), je prihvaćeno konsenzusom cijelog islamskog naroda (ummeta).
(vidi Kurtubi, tumač relevantnog ajeta)
Zapravo, ovo tumačenje je prihvatili učenjaci sva četiri pravna smjera i navedeno je u izvorima islamskog prava.
„nije dozvoljeno da se dve žene, od kojih je jedna muškarac, venčaju zajedno, jer je to zabranjeno“
vezan je uz pravilo u obliku:
(vidi V. Zuhajli, el-Fıkhu’l-İslamî, 7/142)
– Bediuzzaman sažima i objašnjava temu ijtihad (samostalnog tumacenja) od strane Poslanika (s.a.v.s.) na sledeći način:
„Drugi dio objave (prvi dio je Kur’an, zvani objavljena objava) je objavljena objava u obliku implikacije“. Općeniti i sažeti dio ove objave temelji se na objavi i inspiraciji; ali detalji i opisi pripadaju Poslaniku Muhammedu, mir i blagoslov neka su s njim. U detaljnom opisu i objašnjenju općenitog događaja iz objave, Poslanik Muhammed, mir i blagoslov neka su s njim, ponekad se oslanja na inspiraciju ili objavu, a ponekad to objašnjava vlastitom mudrošću. A detalje i opise koje je dao vlastitim naporima, objašnjava ili s obzirom na dužnost poslanstva, uz božansku nadahnutu moć, ili s obzirom na ljudsku prirodu, prema običajima, tradicijama i općem mišljenju.“
(Mektubat, str. 93)
Zapovijedi i zabrane našeg Poslanika (s.a.v.s.),
obavezno, preporučeno, sunet, dozvoljeno, nepoželjno, zabranjeno
Da bi se shvatilo što točno to znači, treba se obratiti na fikhske knjige o toj temi.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
