Dragi brate/draga sestre,
Koristi se razmotriti ovu temu iz nekoliko uglova:
1)
Prema islamskom pravu, probijanje ušiju radi nošenja nakita i nošenje nakita je dozvoljeno za žene, ali nije dozvoljeno za muškarce.
Neki pravnici tvrde da je probušivanje ušiju dozvoljeno i za dječake, te da se to činilo u doba Proroka (s.a.v.s.) i nije bilo zabranjeno. U svakom slučaju, probušivanje ušiju i nošenje naušnica za dječake u pubertetu je, prema mišljenju većine pravnika, haram (zabranjeno), a prema nekima mekruh (neželjeno); drugim riječima,
nije dozvoljeno.
Stoga ne možemo ni zamisliti da bi Yavuz Sultan Selim, koji je znao za ovo šerijatsko pravilo, probušio uši i stavio naušnice. Jer Yavuz, po povratku iz Egipatskog pohoda, ugledavši raskošne haljine svoga sina Sulejmana,
“Sulejmane, ako se ti oblačiš ovako, onda što bi se trebala oblačiti tvoja majka?”
znamo što je rekao i iz izvora saznajemo da je u svom privatnom životu bio jednostavan i da se držao podaleka od luksuza.
Javuz je bio sultan koji nije volio raskoš i sjaj.
Na njihovim autentičnim slikama,
Ima brkove u obliku palice, ali nema tetovažu.
2)
Što se tiče portreta Yavuza sa naušnicama, koji se trenutno nalazi u Odjelu portreta Topkapi Palate pod brojem 17/66 i dimenzija 70 x 65 cm, i portreta sa naušnicama za kojeg se tvrdi da je djelo mađarskog slikara;
najprije
,
U minijaturama i slikama Yavuza koje posjedujemo, ne postoji treća slika na kojoj bi nosio ovakve naušnice. Štoviše, među tim slikama ima i onih koje su napravili službeni slikari.
Drugo,
Postoji mnogo slika koje se pripisuju Yavuzu, ali koje su u potpunosti imaginarnog i izmišljenog karaktera, a koje su navodno djelo europskih i iranskih slikara.
Historijski izvori naglašavaju ovu točku. Vrlo je vjerojatno da je i ova slika s naušnicama jedna od izmišljenih slika. Jer Sultan ima naušnice u ušima, biserni medaljon oko vrata i krunu na turbanu.
Ovi ukrasi, koji ne odgovaraju odjeći osmanlijskih sultana, ukazuju na to da je slika nastala u nedavnoj prošlosti. Uostalom, ona je 1926. godine prenesena iz palače Dolmabahče. Nije poznato ni kada je smještena u palaču Dolmabahče.
Treće,
Prema nekim istraživačima, ova slika s naušnicama pripada Šahu Ismailu. Naime, na glavi nosi crveni börk, simbol šijitskog vjerskog pravca, a iznad njega krunu karakterističnu za iranske šahove. Osim toga, nošenje naušnica je dozvoljeno u šijitskom vjerskom pravcu.
3)
Svakako je jasno da slika s naušnicama ne pripada Yavuzu.
Čak i da je točno, tumačenje toga od strane nekih nemoralnih ljudi u zadnje vrijeme kao homoseksualnosti jednako je pogrešno kao i pripisivanje ove slike Yavuzu. Čak i da je točno, besmislenost takvog tumačenja smo detaljno objasnili u vezi s problemom “dječaka za služenje”. Štoviše, poznato je da su neki robovi nosili naušnice u ušima kao znak ropstva. Nikada se nije ni spominjala samo jedna naušnica na jednom uhu. Neki autori su pokušali objasniti da je Yavuz nosio ovu naušnicu kao znak pokornosti Bogu i da je time htio pokazati da je, unatoč tome što je bio vladar svijeta, bio nemoćni rob.
Prema našem mišljenju, ovi komentari su donekle slabog kvaliteta.
Jer incident s portretom s naušnicama ne izgleda točno. Ali točno je da su robovi nosili naušnice.
Izvori:
Ibn-i Âbidin, Redd’ûl-Muhtar, sv. VI, str. 420, Heyet, Ilustrirana i kartografirana detaljna povijest Osmanskog carstva, Istanbul 1958, sv. II, str. 717, 719, 725, 731, 739, 788; Gönenç, Halil, Fatve o današnjim problemima, Istanbul 1983, sv. II, str. 164; Dirler, Ayten, “Je li Yavuz Selim nosio naušnice?”, Zafer Dergisi, lipanj 1995, broj 222, str. 28-29; Kuşoğlu, M. Zeki, Od amajlija do nakita, Istanbul 1998, str. 52 i sl.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
