– Dobar dan, prvo bih htio reći da sam musliman, ali me je nešto zanimalo.
– Recimo da je Bog stvorio svijet, a zatim ljude i dao nam razum. Recimo da je htio da ga pronađemo pomoću tog razuma, da je to bio naš ispit. I poslao nam je Kur’an kao hranu. Da vjerujemo u Kur’an bez uporabe razuma, bez ikakvih pitanja, bez ikakvih sumnji. Ali ako je cilj bio da ga pronađemo uprkos strahu od raja i pakla iz Kur’ana, zašto onda uopće sumnjati?
– Dakle, ono što želim reći je da u ovom stoljeću većina ljudi postaju muslimani zbog geografskog položaja, na primjer, ne mislim da bih bio musliman da sam rođen u Americi. To jest, zbog pritiska obitelji i zato što su rođeni u muslimanskoj obitelji.
– Na primjer, ako neko obožava Boga zato što se boji onoga što piše u Kur’anu, onda u čemu je razlika između toga i besmislenog savijanja i raširenja nogu?
– Dakle, što želim reći je, da li biste molili molitve da nismo bili poslani u pakao?
– Da li obavljate molitvu zato što volite Allaha ili zato što se bojite Allahove kazne?
– Dakle, svrha ovdje je da je Kur’an poslan kao mamac. Da vjerujemo u Kur’an samo iz straha, bez uporabe razuma i bez pitanja. A što ako nas je htio da ga pronađemo samo zato što ga volimo, unatoč strahovima iz Kur’ana, tj. da ga pronađemo koristeći razum koji nam je dao? ..
Dragi brate/draga sestre,
Odgovor 1:
Slanje Kur’ana i drugih svetih knjiga treba shvatiti u kontekstu ajeta. Stoga, u terminološkom smislu…
“ayat”
To je dokaz originalnosti izrečenih riječi i apsolutne, nedefiniranogabilne božanske istine u etimološkoj strukturi.
Prema tome, ono što je važno je, prije svega,
riječi koja može pokazati viši, stvoriteljski prostor istine, koji nadilazi čovječanstvo i prirodu
je ono što je predmet rasprave.
Ovaj transcendentni entitet, čije postojanje čovjek intuitivno osjeća, postaje perceptibilan u vanjskom prostoru tek u procesu objave, zvanom ajat. Tako čovjek…
Unutrašnja intuicija i istina o božanstvu, otkrivena u Kur’anu, se sijeku.
tj. potvrđuju jedno drugo. Kao rezultat ove potvrde, sve stvorene stvari su…
činjenica da je to poruka koja ukazuje na Stvoritelja
razumije se.
Kao što se vidi, ovdje je prioritetno
“vjera”
Vjera je, međutim, više povezana s voljom, koja je struktura višeg reda od uma. Potvrđivanje slobodne volje od strane intuitivnog osjećaja božanstva, u odnosu na vanjski aspekt ajeta,
“vjera”
otkriva svoju istinu. Nakon toga, potrebno je da se to manifestira u dimenziji prirode, odnosno u dimenziji ponašanja.
Baš kao što sva stvorenja pokazuju svoga stvoritelja, tako i čovek, kao stvoreno, ali svjesno i slobodno biće, mora pokazati svoga stvoritelja. Dakle, ceo proces mora biti završen u kontekstu ajeta. Formu ovog pokazivanja, naravno, određuje stvoritelj. To će se manifestovati u obliku zapovesti i zabrana.
“Ispitivanje”
pod tim se podrazumijeva božanska stvarnost, čiji je opseg i moć iznad ljudskih sposobnosti, jer je čovjek ograničeno i stvoreno biće.
„spuštanje“
javlja se u sekundarnom obliku, koji se naziva.
U ovom susretu, vjera.
ako se otkrije sklonost prema višoj, božanskoj istini putem posrednika
osoba će moći napredovati. U suprotnom, ostati će u carstvu uzroka.
Evo
razlika između raja i pakla
to proizlazi iz ovoga.
Raj,
to je transfer u najviši realm stvarnosti.
Ovaj transfer započinje vjerom, a zatim se nastavlja i razvija u dimenziji ponašanja.
Pakao
pak, znači ostati na istom mjestu i zatvoriti se u slijepi krug uzročno-posljedične veze. Element vatre je glavni čimbenik koji pokreće ciklus uzročno-posljedične veze.
Zaključno,
ali samo zahvaljujući Kur’anu i obraćanjem prema njemu, čovječanstvo, posredstvom vjere, usmjerava se prema višoj razini osnovne istine i u skladu s tim ponovno oblikuje svoj život.
Odgovor 2:
a)
Tekst je pun logičkih kontradikcija. Autor s jedne strane…
“Da ne koristimo svoj razum, nego da slijepo vjerujemo u Kur’an i bez ikakvih pitanja slijepo u to povjerujemo.”
u kojem tvrdi da je nemoguće vjerovati u Kur’an bez postavljanja pitanja; s druge strane
„Ako neko obožava Boga zato što se boji onoga što piše u Kur’anu…“
time pokazuje da vjeruje da je Kur’an Božja riječ.
Uostalom, onaj tko vjeruje u pakao, vjeruje u njega zato što vjeruje u Kur’an. Onaj tko vjeruje u Kur’an, vjeruje da je to Allahova riječ.
Da bi se znalo da je Kur’an Božja riječ, ili se to saznaje čitanjem i razumijevanjem samog Kur’ana, ili se vjeruje na temelju riječi učenjaka koji dobro poznaju Kur’an. Oba ova oblika vjere su ispravna.
– Danas vjerujemo u mnoge znanstvene informacije, poput onih iz medicine, astronomije, fizike, kemije i slično, ne zato što ih sami istražujemo i razumijemo, nego zato što imamo povjerenje u riječi stručnjaka u tim područjima.
Milijuni islamskih učenjaka su izravno dokazali da je Kur’an Božja riječ, oslanjajući se na čudesne aspekte koje Kur’an sadrži. Štoviše, postoji mnogo ajeta čije se proročanstva o budućnosti pokazala točnim. Za to nije potrebno biti stručnjak.
b)
“(Allah) je objavio Kur’an. Da bismo mu bez razmišljanja, bez korišćenja razuma, bez ikakvih pitanja, bezuslovno verovali.”
Ova tvrdnja je apsolutno pogrešna. U Kur’anu nema takvog predviđanja, niti u bilo kojem hadisu. Naprotiv, u Kur’anu ih ima desetine,
stotine ajeta potiču ljude na razmišljanje, promišljanje i korištenje razuma
Navodimo. Kao primjer, u nastavku donosimo tumačenje nekih ajeta:
„Mi smo tebi objavili blagoslovljenu i blagorodnu Knjigu, da je oni razumeju i da oni koji su pametni uzmu pouku.“
(Sad, 38/29)
„Zar oni ne razmišljaju o Kur’anu, ili im je stiglo nešto što nije stiglo njihovim precima koji su živjeli prije njih?“
(El-Mu’minun, 23/68)
„Zar ne razmišljaju o Kur’anu? Da je bio od nekoga drugog osim Allaha, sigurno bi u njemu našli mnogo proturječja.“
(En-Nisā’, 4/82).
„Zar oni ne razmišljaju o Kur’anu? Ili su im srca zapečaćena?“
(Muhammed, 47/24).
c)
Sve što se nalazi u Kur’anu je razumno i razumljivo pomoću zdravog razuma. Bog je, da bi komunicirao s ljudima, ljudima darovao sposobnost razuma, a isto tako je darovao i mehanizam za slanje poruka, poput objave/Kur’ana, preko proroka.
Naime, onaj koji daje
oni koji nisu imali priliku upoznati se s objavom (vahijem) ne smatraju se odgovornima u ovom iskušenju.
kao što je,
Nezaposleni ludaci, koji nisu u kontaktu s razumom, također nisu odgovorni.
Dakle, Kur’an se obraća razumu.
Ali budući da su ljudi, osim razuma, obdareni i mnogim emocijama, nažalost, mnogi ljudi…
ne svoj um, nego te emocije, taj slijepi instinkt stavlja u prvi plan
Zbog toga što ih izbacuju, oni se upuštaju u pogrešne pothvate.
– Dakle,
„Razum, unatoč Kur’anu…”
izjava je krajnje nepravedna. Istina je:
„Za razumijevanje Kur’ana je neophodno koristiti razum.“
to je istina.
d)
Obredi obožavanja Allaha
-u načelu
– radi se samo radi osvajanja Njegovog zadovoljstva. Što je vjera u Allaha jača, to je taj cilj jači. Međutim, budući da ne svi posjeduju takvo znanje, vještinu ili vjeru, Allah u svojoj beskrajnoj milosti šalje svoje robove na put ka raju…
“raj i pakao”
predviđao je i nagradu i kaznu.
Zbog toga je i obožnjavanje koje se vrši u nadi raja ili strahu od pakla prihvatljivo. Uzimanje toga u obzir nije protivno vjeri.
Uostalom, ne mislimo da bi bilo koji musliman molio samo radi raja ili pakla, bez razmišljanja o Allahovoj zapovijedi. Može o tome razmišljati neovisno o vremenu obreda i iz toga crpjeti entuzijazam za obred; ali
Ne obavlja svoje dužnosti samo zato.
– Ipak, u historiji islama je bilo mnogo onih koji su cijeli život služili Allahu samo radi Njegovog zadovoljstva, bez razmišljanja o raju ili paklu.
Možemo navesti Bediuzzamana Said Nursija, kojeg dobro poznajemo, kao živući primjer za to.
On kaže:
“…A onda sam, radi spasenja vjere zajednice, žrtvovao i svoj budući život.”
U meni nema ni želje za rajem, ni straha od pakla.
Neka za vjeru i u ime vjere bude žrtvovan ne samo jedan Said, nego tisuće Saidovih.
Ako naš Kur’an ostane bez zajednice na Zemlji, onda ne želim ni Raj.
; i to će mi biti zatvor. Ako vidim da je vjera mog naroda u sigurnosti, spreman sam da gori u plamenima pakla. Jer dok moje tijelo gori, moje srce će biti vrt ruža.”
(Autobiografija, str. 630)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
