Kako se, ako su u predislamskom dobu žive zakopavali ženske dječje, širio ljudski rod? Je li postojala neka granica, ili su zakopavali svako žensko dijete? Što je bio cilj tog zakopavanja?
Dragi brate/draga sestre,
Nisu sve djevojčice bile zakopavane žive. Oni čiji savjest nije dopuštala to, nisu zakopavali svoje kćeri. Ali i ti su ljudi hodali po društvu s glavom spuštenom, sramotili se pred svima jer su imali kćer.
U povijesnim knjigama se ne spominje kada su djevojčice prvi put bile zakopane žive. U doba džahilijeta (predislamskog doba) djevojčice su bile zakopavane žive.
“Ugrožavanje djevojčica zakopavanjem žive”
izražava se riječju.
To su činili da bi zaštitili čast ili zato što su to smatrali obavezom, a neki su to činili zato što su se rodili hendikepirani i ružni.
U predislamskom periodu, u određenim regijama i slojevima društva, djevojčice su u velikoj većini slučajeva bile zakopavane žive.
Ovaj okrutni običaj,
Neki su to činili iz nekog čudnog plemenskog fanatizma, drugi iz potrebe za preživljavanjem, a treći iz straha da im bogatstvo i imanje ne pređu u ruke drugima preko njihovih kćeri, te iz plemenske pohlepi.
Bez obzira na to na kakvom se razlogu zasnivalo, bez obzira na to s kakvom namjerom je učinjeno, to je bila brutalnost i moralo se spriječiti, i spriječeno je…
I u smjeru sprječavanja toga, u Kur’anu i Sunnetu je objavljeno mnogo zapovijedi, blagoslova, milosti i časti…
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
