– Godinama pratim dokumentarne filmove o životinjskom svetu i scene koje sam stalno viđao u njima dovele su me do ovog pitanja. U tim scenama sam više puta bio svjedokom toga da divlje životinje jedu žrtve žive, bez da ih ubiju. Mislim da ne moram opisivati stanje žrtve (strašna bol, strah, očaj, a zatim će joj tijelo biti rastrgano i ona će umrijeti živa).
(brutalnost)
.
– Zašto se ovo patnje ponavljaju već stotine hiljada godina?..
– Zašto se ranije događa da bebe, koje su tek rođene, pate od teških bolesti i umiru, ponekad nakon mjeseci, ponekad nakon godina (a oni nisu ni obveznici poreza, pa da kažemo da su obveznici poreza pa onda bi se moglo govoriti o poreznoj obvezi itd.)?
– Rekli ste da je ovo ispit za roditelje; da je svijet, svrha dolaska čovječanstva na svijet, iskušenje itd… ali nisam bio uopće zadovoljan…
– Sada pitam, zašto ova životinja trpi ove patnje (a i nemaju slobodnu volju da bi za to dobili nagradu, ionako će sve postati zemlja na onom svetu), zašto postoji toliko patnje u ovom svetu i, možda, u nebrojenim drugim svetovima koje ne poznajemo?..
– Ne daj Bože, zarad sadizma li Bog stvara toliko patnje (možda i točno milijune godina)?
– Šta Kur’an kaže o tome?
Dragi brate/draga sestre,
„Kad se divlje zvijeri okupe, kad se mora zapale, kad se strasti spajaju, kad se djevojka živa zakopa u zemlju, pita se…“
‘Zbog kojeg grijeha je ubijen?’
kada se to pita… Svakome je jasno što je donio.”
(At-Takvir, 81/5-14)
„Svakome tko ima pravo, dat ćete ono što mu pripada, pa čak i ovnu bez rogova bit će uzvraćeno ono što mu pripada od ovna s rogovima, na temelju pravde.“
(Muslim, Birr 15, 60)
Čovjek ne može razumjeti životinje uzimajući sebe kao mjerilo:
Prije svega, očito je da patnja životinja lišena je ljudske mozgove percepcije i misli o smrti.
Ne treba uspoređivati s kakvim emocijama životinje doživljaju ove patnje s ljudskim emocijama. Jer mehanizam percepcije ljudskog mozga dodaje druga značenja i kontekste primljenim emocijama.
Na primjer, bol koji pacijent osjeća zbog bolesti je mehanički bol, dok su osjećaji poput očaja, usamljenosti, bespomoćnosti, bespomoćnosti, jadnosti i slično percepcije koje pripadaju ljudskoj svijesti.
U stvari, ono što mi nazivamo bolešću, potiče od našeg osjećaja tuge, žalosti i patnje.
Životinje nemaju svjesnost vječnosti ili beskonačnosti, niti shvaćaju da ono što rade predstavlja zločin ili zlo.
Poznato je da se osjećaj boli tolerira pomoću protuhormona koje luči mozak, ili da mozak poništava percepciju nakon određenog koeficijenta vibracija.
Stoga, osjećaj sažaljenja prema životinjama je samo antropocentrična percepcija.
I životinje imaju svoje omiljene okuse:
Osim toga, Kur’an-ı Kerim pokazuje da će čak i takve situacije koje se odnose na životinje, koje nemaju semantički sadržaj, biti regulirane pravedno i da će životinjama biti dano osjećanje užitka u zamjenu za osjećaj boli.
Razlog zašto životinje nemaju fizičku besmrtnost je nedostatak svijesti u pogledu percepcije i značenja.
Kod nekih osoba, u ovim i sličnim pitanjima, otkriva se tendencija da se, uz antropocentrični stav, u središte stavljaju vlastiti osjećaji i percepcije, što dovodi do prisilnog tumačenja na univerzalnoj razini.
To, pak, na kraju dovodi do toga da se i Bog zamišlja kao čovek i da se pokušava da se On, navodno, dovodi u pitanje pogrešnim izjavama koje mu nikako ne dolikuju.
Bog ne liči ni na što.
Mi smo, kao ljudska bića, povezani s našim svemirom. I mi ćemo biti pitani o našem svemiru.
Allah ima ime strpljivog, ali ima i ime osvetnika protiv nepravdi.
Bog je uzvišen iznad svih nedostataka koji su plod naših misli.
Sve što se dogodi životinji je blagoslov:
Patnje koje životinje proživljavaju su blagoslov za njih. Vječno će uživati u tom blagoslovu.
Rahman
ime,
„koji milošrdno udovoljava svim potrebama živih bića, a prvenstveno ih hrani“
znači.
Ime Rahmân (Svemilosni) implicira da će životinje, kao nagradu za nesmetano obavljanje svojih dužnosti, postići poseban blagoslov u ahiretu. Primjer i dokaz za to je dostizanje ranga šehida od strane mučenika koji su žrtvovali svoje živote za Boga. Baš kao što šehid žrtvuje svoj život na Božjem putu, tako i svako životinja živi obavljajući svoje instinktivne dužnosti pomoću darova koje joj je Bog dao, žrtvujući se na taj način. Njihovi životi se, u određenom smislu, “žrtvuju za dužnost i u borbi”.
Zbog toga, to što i životinje dobivaju poseban duhovni nagovor i uživaju u duhovnom zadovoljstvu u onom svetu, bit će poseban izraz Rahmânovog imena.
Svaka životinjska vrsta ima drugačiji ukus:
Svaka vrsta životinja je zaseban svijet. Čovječanstvo je samo jedna od tih milijuna vrsta. Kao što ne možemo znati kakvo zadovoljstvo svaka životinja dobiva u ovom životu, tako ne možemo ni shvatiti kakvu duhovnu nagradu dobiva u onom svetu.
Naime, kao što se užitci i zadovoljstva ptice koja leti na nebu, ribe koja pliva u moru ili gazele koja luta šumom u ovom životu razlikuju, tako će se i njihova duhovna zadovolstva u onom svetu razlikovati u skladu s njihovim sposobnostima. Mi možemo samo racionalno zaključiti da bi takva razlika trebala postojati. Ali mi ne možemo shvatiti prirodu i karakter tih različitih užitaka i zadovoljstava.
Budući da životinja nema razum, ne razmišlja o boli smrti. Nema ni problem s napuštanjem ovog svijeta. Samo kao da osjeća da se približava klanju.
Svako biće će okusiti smrt:
Budući da svaka živa bića moraju okusiti smrt, životinje su također obuhvaćene ovim pravilom.
Bog, u svojoj beskrajnoj mudrosti, je životinjski carstvo podijelio na dva dijela: “mesožderi i biljojedi”. Da su sva životinja bila biljojedi, sva bi životinja ostala na površini. Prema toj pretpostavci, budući da insekti ne bi bili mesožderi, sva tijela životinja, čiji broj prelazi milijun i pol, ostala bi na površini Zemlje, ili bi ih sve trebalo zakopati.
Božanska mudrost, čineći neke životinje hranom za druge, manifestuje ime Rezzak (Onaj koji daje opskrbu), a istovremeno, manifestacijom imena Kuddus (Onaj koji je sveti), osigurava čistoću i urednost Zemlje.
Životinje nemaju napredak:
Svako živo biće ima svoj poseban način hvale i obožanja. Oni koji se uznemiruju kada jedno živo biće rastrgne i pojede drugo, ili kada ljudi, kao što to rade, zaklaju i pojedu životinja, zaboravljaju na ovo:
Postoji bitna razlika između ubistva jedne osobe od strane druge i klanja i konzumiranja životinje: možemo pomisliti: „Da je osoba živjela i nije bila ubijena, mogla bi obavljati ove obrede, činiti dobra djela i postići savršenstvo studiranjem ovih znanosti, te napraviti veliki napredak u svom duhovnom razvoju.“ Ali za životinje takav napredak i evolucija ne dolaze u obzir.
Ukratno,
Allah je Mudri, ne radi besmislenih i nepotrebnih stvari; On je Milostivi, On postupuje s milošću.
Potrebno je povjerovati u Njegovu mudrost i milost, povjerovati Mu i iskreno Mu vjerovati…
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
