U islamu, prava dviju žena jednaka su pravu jednog muškarca. Zašto je to tako?
Dragi brate/draga sestre,
Svjedočenje i značaj svjedočenja
Svjedočenje
riječi
biti spreman
što znači
„Še-Hi-De“
je masdar glagola. U leksikografiji
“sigurna vijest”
znači.
U stručnom smislu,
izgovarajući svjedočku zakletvu pred sudskim tijelima,
„svjedočim, svjedočanstvo dajem“
u obliku izvješća osobe poznate po istinoljubivosti, koje se daje radi dokazivanja nekog prava.1
U islamskom pravu svjedočenje je važan oblik dokazivanja.
Ovisno o događaju na koji se svjedoči, ponekad dva, ponekad četiri svjedoka mogu otkriti velika prava pripadajuća čovjeku ili Allahu. Ponekad, kao rezultat svjedočenja, mogu se izreći kazne koje dosežu i smrtnu kaznu. Zbog toga je Allahov Poslanik…
“svjedok može svjedočiti samo o onome što vidi jasno, poput sunca”
su naveli.
Rasulullah (s.a.v.s.) je bio pitán o mučeništvu i on je odgovorio:
“Svjedoči o onome što si vidio, kao što si vidio sunce, ili ostavi to.”
2
U drugom hadisu, Allahov Poslanik, nabrajajući velike grijehe, posebnim naglaskom spominje lažno svjedočenje.
“Da li da vam otkrijem koji je najteži od velikih grijeha?”
„Da, O Poslaniče Allahov.“
“Pričinjati Allahu partnere, biti neposlušan prema roditeljima.”
-Allahov Poslanik, nakon što je ovo rekao, ustao je s mjesta na kojem je sjedio-
Budite oprezni, jer jedno od toga je lažno svjedočenje. Budite oprezni, jer jedno od toga je lažno svjedočenje…”
ponavljao je to s toliko uzbuđenosti i straha da su ga učenici konačno…
“Da samo stane”
izrazili su nadu.3
U jednom hadisu koji prenosi Eymen ibn Huzeym, Poslanik (s.a.v.) je tri puta rekao:
„O ljude! Lažno svjedočenje je jednako grijehu pridruživanja drugih božanstava Allahu.“
rekao je i potom pročitao sledeći ajet.4
„Izbjegavajte (obožavanje) tih odvratnih idola i laži.“
(Hadž, 22/30)
Hadis koji je prenio Enes b. Malik jasno pokazuje važnost mučeništva u očima Allaha:
“
Jednog dana je pored Poslanika Allahovog (s.a.v.s.) prošla pogrebna povorka. Ashabi koji su bili prisutni su pohvalili pokojnika. Poslanik Allahov (s.a.v.s.) je…
“Raj mu je zagarantiran.”
naređeno je.
Nakon nekog vremena stigao je još jedan pogreb, a ovoga puta ga je sahranio neko od ashaba. A Poslanik Allahov (s.a.v.s.) je za njega…
“Pakao je postao neizbježan.”
Rekao je. Kada su ga Ashabi Kiram (Sahabe) pitali za razlog, Allahov Poslanik (s.a.v.s.) im je dao sledeći odgovor:
„Vjerujućima je Allah svjedok.“
5
Ova važnost pridavana institutu svjedočenja služi za potpunu zaštitu pravde. Stoga, u islamskom pravu, za da bi svjedočenje bilo valjano, od svjedoka i samog svjedočenja se traže određeni uvjeti, što dodatno pokazuje važnost svjedočenja i to da ono predstavlja tešku obavezu.
Opći uvjeti za svjedoka
a. Punoljetnost i sposobnost rasuđivanja:
Postoji konsensus oko uvjeta da svjedok mora biti zdravog razuma i punoljetan. Svjedočenje ludih, pijandera i djece, tj. osoba koje nisu pri zdravoj pameti ili nisu sposobne za razuman sud, ne može se prihvatiti jer se njihovim riječima ne može vjerovati.
b. Sloboda:
Svi se slažu da svjedok mora biti slobodan. Svjedočenje robova se ne prihvaća. Jer rob je pod utjecajem svoga gospodara i nema pravo na samostalno odlučivanje. (Ovo je, naravno, pravilo koje je važeće u doba ropstva.)
c. Islam:
U islamskom društvu svjedok mora biti musliman.
Kafira,
Svjedočenje protiv muslimana se ne prihvaća.
Jer on bi, svjedočeći protiv muslimana, u javnosti bio općenito pod optužbom.
d. Obavezno je da svjedok vidi.
Svjedočenje je, prije svega, čin nesumnjivog viđenja.
Drugo,
Ovaj uvjet je neophodan zato što se osoba o kojoj se svjedoči mora moći prepoznati i na nju se mora moći ukazati tijekom svjedočenja. Osoba bez vida, međutim, može ljude prepoznati samo po glasu. A to je sumnjivo, jer glasovi mogu ličiti jedni na druge. Neki islamski učenjaci su, međutim, rekli da slijepi mogu svjedočiti u slučajevima kada vid nije uvjet.6
e. Svjedok mora biti u stanju govoriti.
Iako se znakovi gluhe osobe mogu razumjeti, njegovo svjedočenje se ne prihvaća. Znakovi nisu pouzdani u svjedočenjima. Jer svjedočenje zahtijeva sigurno znanje. U svjedočenju se to mora izraziti glasno i jasno riječima. Međutim, neki islamski pravnici su prihvatili svjedočenje gluhe osobe.7 (pismena izjava…)
f. Pravda:
Svi islamski pravnici slažu se da je pravičnost nužna u svjedočenju. Jer u Kur’anu stoji…
„Od svjedoka kojima ćete se povjeriti…“
(Al-Baqara, 2/282) i u jednom ajetu
“Uzmite dva pravedna svjedoka izmedju vas…”
(Al-Talak, 65/2) se u Kur’anu spominja.
Samoća,
U jeziku to znači biti umjeren, uravnotežen, pouzdan.
.
U islamskom pravu,
To znači izbjegavati teške grijehe i ne inzistirati na malim grijesima.
U stvari,
Izbjegavanje svih grijeha je uvjet za valjanost svjedočenja.
Što se tiče izbjegavanja grijeha, obično se uzima u obzir češći stav. Jer, ako je netko činio grijehe češće, to utječe i na vjerodostojnost njegovog svjedočenja. Iako se svjedočenje osobe koja griješi rijetko prihvaća, navedeno je da osoba koja čine velike grijehe i/ili inzistira na malim grijehom, ne bi trebala biti smatrana pravednom i ne bi trebala svjedočiti. To je granica pravednosti. Kako bi svjedoci bili u potpunosti pouzdani i prava ne bi bila ugrožena.
U pravu, presuda.
Naravno, to je samo na temelju vanjskih znakova.
Islam strogo zabranjuje istragu grijehova. U tom smislu, osim u slučajevima kazni i osvete, ne postavljaju se pitanja o stanju svjedoka, osim ako druga strana ne podnese prigovor. U hadisu je navedeno da je dovoljna samo vanjska pravda.
„Zbog kazne, osim onoga kome je kazna izrečena, muslimani su pravedni jedni prema drugima.“
8
g. Ne biti optužen:
Islamski pravnici su jednoglasni u tome da se svjedočenje odbija zbog sumnje u pristranost. Sumnja u pristranost postoji kada svjedok ima uzajamni interes ili odnos s osobom u čiju korist svjedoči, ili kada postoji odnos u kojem svjedok štiti sebe od štete na štetu osobe u čiju korist svjedoči. Na primjer, svjedočenje oca za sina i unuka, ili djeteta za majku, oca, baka i djedova, se ne prihvaća.9
Uslovi koji se traže u samom svjedočenju su sledeći:
1. Izgovaranje šehadeta:
Svjedok mora izgovoriti riječi svjedočenja. Ako svjedok, umjesto jasnih riječi svjedočenja poput “svjedočim, svjedočit ću”, kaže “znam” ili “vjerujem”, njegovo svjedočenje o tom događaju neće biti prihvaćeno.
2. Svjedočenje mora biti u skladu s predmetom spora.
Ako se svjedočenje razlikuje od tvrdnje (tužbe), ono se ne prihvaća. Međutim, ako tužitelj dokaže da je moguće uskladiti tvrdnju i svjedočenje, ono se može prihvatiti.10
Ove kratke informacije o svjedočenju koje smo ovdje pokušali dati jasno pokazuju da je svjedočenje u islamu važna institucija i da se mora postupati s iznimnom pažnjom i preciznošću.
Svjedočenje žene
1. Jedan muškarac, dve žene
Kao i u svemu, tako je i u pitanju svjedočenja iznimno važno kako pristupamo temi. Žena stranka od ove božanske presude, čija je bit mudrost i milosrđe, shvaća to sa svoje strane.
‘ponižavajući prizor’
dok ga ona smatra nečim drugim, a žena koja vjeruje u beskrajnu mudrost Kur’ana, to shvaća za sebe.
‘privilegirana/posebna odluka’
smatra ga kao.
Zapravo, formiranje sudova u umu izravno je povezano s tim odakle i kako se gleda na problem. Tako, tko želi, može promatrati taj sud kroz prozor Beskonačne Mudrosti i potvrditi ga, a tko želi, može ga promatrati kroz dalekozor svog ograničenog uma i reći “ne”. Što možemo reći, slobodu prihvaćanja ili odbijanja ljudima je dao sam Allah.
Težak posao, poput svjedočenja, koji je izložen riziku i prijetnjama.
–prirodno otporniji/osposobljeni za to-
teret je prebačen na muška ramena. U tom smislu, žena je dobila poseban oblik zaštite. Zapravo, možemo reći da je stavljanje dvije žene na razinu jednog muškarca, premda neki misle da to ponižuje ženu, zapravo pozitivna diskriminacija, jer se olakšava teret s žena.11
U islamskom pravu
Ženin svjedok je vjerodostojan.
Jer žena, poput muškarca, posjeduje osobine pouzdanosti i objektivnosti, neophodne za sposobnost svjedočenja. Svjedočenje žena spominje se u samom Kur’anu:
„Uzmite dva svjedoka iz redova vaših muškaraca. Ako se ne nađu dva muškarca, dovoljne su jedna žena i jedan muškarac, u kojeg imate povjerenja, i to samo zato da, ako jedna zaboravi, druga joj podsjeti.“
(Al-Baqara, 2/282)
Nije uvijek moguće naći dva muška svjedoka. Islam ovdje olakšava situaciju i poziva i žene da svjedoče.
U ajetu se prvenstveno pozivaju muški svjedoci. Jer u islamskom društvu, radnu klasu obično čine oni. U ovom mirnom i sigurnom društvu, za razliku od današnjih poremećenih društava, žena nije prisiljena raditi za sitni novac, što bi ugrozilo njeno zdravlje i zdravlje društva, te bi bila prisiljena napustiti izuzetno važnu funkciju majčinstva – odgajanje i uzdržavanje djece, koja će nositi budućnost na svojim ramenima – radi posla izvan doma. Stoga, budući da žena u pravilu nema mnogo interesa i znanja u pogledu pitanja poput zastupanja, jamstva i svjedočenja na trgu ili u bazaru, ajet poziva prvo muške svjedoke, a ako se ne nađu dva muška svjedoka, …
“da to mogu potvrditi pouzdan muškarac i dvije žene”
izražava.
Uspoređivanje svjedočenja dviju žena sa svjedočenjem jednog muškarca u Kur’anu proizlazi iz toga da to nije glavna tema i nedostatka kontrole koji proizlazi iz psihološke strukture. Inače, to nema nikakve veze s tim da li je žena tretirana kao ljudsko biće, da li joj se pridaje vrijednost, i sa jednakosti ili nejednakosti spolova, kako tvrde oni koji zagovaraju ravnopravnost žena i muškaraca.
„Ako se ne nađu dva muška svjedoka, dovoljne su dvije žene, od kojih jednoj vjerujete, a druga će joj podsjetiti ako ona zaboravi.“
Postoje razni razlozi za zaborav, o čemu se ovdje govori.
2. Razlozi zaborava
a. Žena u islamskom društvu,
U usporedbi s muškarcima, žene češće borave kod kuće, manje izlaze na tržnice i u grad, manje se susreću i komuniciraju s drugima. Njihova najvažnija i najvrednija osobina je majčinstvo. Stoga, dok islam u društvenoj podjeli rada povjeruje vanjske poslove i obezbjeđivanje egzistencije uglavnom muškarcima, on preferira da se žene bave uređenjem doma, njegom i odgojem djece, što je vjerojatno mnogo važnije od vanjskih poslova i mnogo je prikladnije ženskoj prirodi i psihologiji. Ovo nije apsolutna obveza, nego preporuka, preferencija. Stoga žena ne svjedoči toliko događajima koji se odvijaju u društvu. Iako povremeno izlazi na tržnice i u grad, kupovina i događaji koji se tamo odvijaju ne privlače toliko njenu pažnju, jer to nije njena glavna zadaća. A ono čemu obraća pažnju, može zaboraviti čim joj se jednom učini. Prema zakonima psihološkog pamćenja, što češće se osoba susreće s nekim događajem, to se on bolje ukorijeni u njeno pamćenje. Pamćenje o događajima s kojima se osoba rijetko susreće i rijetko ih opaža je slabo. A prisjetiti se takvih događaja u potpunosti u svim detaljima je još teže.
Stoga, budući da žena rijetko svjedoči međuljudskim odnosima i drugim transakcijama, njena sposobnost percepcije, osjećaja i razumijevanja, te pamćenje, bit će naravno slabije u usporedbi s muškarcem. Stoga, traženje pomoći od druge žene, koja je barem djelomično svjedočila događaju, uz ženu koja svjedoči, je ispravan put za potpunu ostvarenju pravde. Druga žena barem podsjeća prvu na ono što je zaboravila, podržava je i jača njeno svjedočenje. Na taj način žena se oslobađa sumnje u tako važnoj stvari kao što je svjedočenje.
Dakle, Kur’an je ženi u takvoj situaciji dao prijatelja koji joj pomaže, a s druge strane, ovim nalogom je pokazao važnost pravde i pravednosti.
b.
Žena,
Kao što svjedoči cijela povijest čovječanstva, a što se jasno vidi i u današnjim vremenima kada žene najviše izlaze na ulice pod motom prava žena, one ne sudjeluju u gospodarskom životu u istoj mjeri kao muškarci, niti su u toj oblasti jednako aktivne. I danas, kao i u upravi, trgovina je u velikoj mjeri u rukama muškaraca diljem svijeta. Stoga, kao što je to slučaj u administrativnim pitanjima, vojnim temama i mnogim drugim područjima, i u trgovačkim pitanjima i sporazumima, znanje, iskustvo i razumijevanje žena mogu biti višestruko manji i nedovoljni u usporedbi s muškarcima. To, u svakom slučaju, može spriječiti ženu da daje pouzdano svjedočanstvo.
Međutim,
Uvijek se mogu naći žene koje ove probleme razumiju bolje od muškaraca.
Ali u pravnim i javnim pitanjima uzimaju se u obzir opća pravila, a ne iznimke. Danas nigdje u svijetu žene ne prednjače u poslovanju i gospodarstvu. Ali dvije žene, uzajamnom podrškom i suradnjom, bolje pamte i ispunjavaju uvjete koje zahtijeva trgovački ili zajamni ugovor.
c. Ne zaboravi,
također se odnosi na psihičko stanje žene.
To je, možda, Božji dar (slava Njemu). Također, istina je da žene posjeduju poseban duševni karakter. U vezi s tim, doktor Mazhar Osman kaže:
„Razlika u prirodi žene i muškarca počinje u ranom djetinjstvu i s vremenom se pojačava. Prije svega, osnovni temperament žene je emotivnost. Tragovi toga se nalaze u svim ženskim psihozama. Psihotične stanja u kojima prevladava uzbuđenost, na primjer, manija-delirij-halucinacija, češća su kod žena. Od žena divljih plemena do žena najciviliziranijih naroda, od najmodernije obrazovane dame do seljačke djevojke iz sela, žene dijele zajedničke emocije i gestove koji se ne razlikuju.“
“Svaka žena provodi polovinu mjeseca u pripremi, menstruaciji i poslije menstruacije u neprirodnom stanju, praktički bolesna. Dok je učešće muškarca u spolnom činu petominutno, a poslije toga ravnodušan, pa čak i neprijateljski prema ljubavi, žena nosi plod ljubavi devet mjeseci u trbuhu, a dvije godine na prsima; pokazuje mnoge psihičke promjene vezane uz trudnoću, porod i porođaj, te nervozne poremećaje koji se smatraju normalnim i uobičajenim. Kako bi mogli biti jednaki? … Kako se istraživanja u području duševnog zdravlja budu razvijala, jasnije ćemo vidjeti razliku u duševnim stanju i mentalitetu. Žena živi uzbuđenjem, a muškarac se ističe razmišljanjem.”
12
Danas je psihološka činjenica da žene, u usporedbi s muškarcima, doživljavaju veće emocionalne oscilacije i reagiraju s većim uzbuđenjem na događaje. Gutteyman o tome kaže:
„Žena posjeduje karakteristične osobine u pogledu percepcije, mašte, mišljenja, želja i ponašanja, koje su u skladu s općom sklonosti ka emocionalnosti i koje se mogu shvatiti samo iz tog ugla. Stoga, studije koje ne uzimaju u obzir ovaj faktor ostavljaju žensku dušu, u značajnom dijelu, nerazjašnjenom misterijom.“
13
Da;
To što se svjedočenje dviju žena uspoređuje sa svjedočenjem jednog muškarca nikada ne treba shvaćati u smislu da žena vrijedi polovinu muškarca. Jer ovo svjedočenje je postupak u pravnoj oblasti, gdje se pridaje važnost postojanju svih jamstava. Ovo svjedočenje je relevantno bez obzira na to je li u korist ili protiv optuženog.
Žena,
Zbog svoje prirode, sklona brzom uzbuđenju i sa prevladavajućom sklonosti ka milosrđu, svjedok je podložan utjecaju okolnosti i razloga slučaja. Stoga, ako dođe do odstupanja kod jednog od svjedoka, svrha je da drugi svjedok to podsjeti i tako se osigura otkrivanje istine. U prisustvu takve osobine, koja je neosporna i potječe iz same prirode čovjeka,
“Žena se ne tretira jednako kao muškarac”
time tvrdi da nepoštivanje Kur’ana je samo tvrdoglavost, namjerni stav i proizlazi uglavnom iz negiranja ili licemjerja.
Daleko od toga da bi to trebalo kritizirati, naprotiv, činjenica da islam, u situaciji kada žena, čije uzbuđenje i osjetljivost su mnogo izraženiji nego kod muškarca, svjedoči događajima koji dodatno pojačavaju njeno uzbuđenje, pomaže joj i štiti je od preuzimanja velikih duhovnih obaveza, te na odgovarajući način uspostavlja instituciju svjedočenja u društvu, je samo pohvalna stvar, kako za žene, tako i za pravdu i društvo u cjelini.
3. Svjedočenje žene u samoći
U islamu
U poslovima koji se odnose na ženstvenost, a koji se uglavnom odvijaju u ženskom okruženju i o kojima drugi ne mogu biti obaviješteni, svjedočenje jedne žene se prihvaća.
Jer svrha svjedočenja je da se otkrije istina, da se ne dopusti nepravda i da se ne ugrozi pravo. Sam po sebi, spol svjedoka, muško ili žensko, nije bitno.
Svjedočenje žena je valjano u pogledu rođenja, djevstva i nekih važnih bolesti specifičnih za žene. U pogledu toga da li rođeno dijete daje glas ili ne, radi nasljeđivanja, svjedočenje žena se takođe prihvata. U pogledu utvrđivanja Ramazanskog hilala, svjedočenje žena je takođe jednako valjano kao i svjedočenje muškaraca.
14
Njihova svjedočenja o nevinosti, braku, porodu, menstruaciji, dojenju i ženskim bolestima, o čemu većina muškaraca ne bi mogla znati ili vidjeti,
Maliki, Šafi’i i Hanbeli
Prema učenjacima, to je prihvatljivo.15
Fusnote:
1. Tehanevi, Keşşafu Istılahati’l-Fünûn, 2/737-738.
2. KurtubI, džamija, 3/390.
3. Buhari, Sahih, 3/152; Tirmizi, Sunen, 4/475.
4. Ahmed b. Hanbel, Hanbel, Musned 6/189; Tirmizi, Sunen, 4/474.
5. Buhari, Sahih, 3/148.
6. Zühajli, el-Fıkhu’l-İslâmi, 6/564.
7. Züheyli, isto, 6/564.
8. Ibn Abi Šeјbe, Musannef; Zeјlaј, Nasbu’r-Raje, 4/81
9. Zühayli, isto, 6/568-569; Ibn Hümam, Fethul’l-Kadir, 4/52; Ibn Abidin, ed-Dürrü’l-Muhtar, 4/405.
10. Zühayli, isto, 6/574.
11. Bekir Topaloğlu, Žena u islamu, str. 241.
12. Dikmen, Prava žena u islamu, str. 204.
13. Zühayli, starost, 6/571
14. Zühayli, isto, 6/572; Za hadise na ovu temu vidi: Heysemî, Mecmeu’z-Zevaid, 4/201; Zeylaî, Nasbur’r-Raye, 4/80-81.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
Komentari
yasin451
Vi ste savršeni!!!
