– Možete li objasniti tri priče o košulji proroka Josipa (a.s.) iz Sure Jusuf?
Dragi naš brat,
U suri Jusuf
“tri košulje”
Ovaj izraz se ne spominje. Međutim, u Kur’anu se spominju tri različita događaja vezana za košulju Jusufa (as).
(vidi Jusuf, 12/7-32, 89-98)
opisano je.
1. Nakon što je sveti Josip (a.s.) bačen u bunar, njegovi braća su mu na košulju nanijeli krv životinje i odnijeli je ocu.
Uistinu, u priči o Jusufu i njegovim braćama ima mnogo pouka za one koji pitaju i žele da saznaju.
Prema današnjem Pentateuhu, kada je Josip ispričao snove svome ocu Jakovu (a.s.), Jakov se razljutio i ukorio ga.
(Postanak 37,10)
.
Evo što su oni (među sobom) rekli:
„Jusuf i njegov brat bliži su našem ocu nego mi. A mi smo jača skupina. Naš otac se očito vara. Ubijte Jusufa ili ga bacite negdje daleko, pa da otčeva naklonost i pažnja budu samo za vas. A poslije toga pokajte se i postanite pravedni.“
Jedan od njih:
„Ne ubijajte Josipa, nego ga ostavite u bunaru. Neka ga jedna od karavana odvede sa sobom, misleći da je nestao. Ako ćete to učiniti, učinite to ovako!“
rekao je.
(I jednog dana, nakon što su se tako odlučili, otišli su k svome ocu i rekli mu:)
„Dragi naš Otac!“, rekoše oni, „zašto nam ne povjeruješ i ne povjeriš nam Josipa? Mi ga jako volimo i iskreno smo mu privrženi. Sutra ga pošalji s nama, neka se igra i zabavi, mi ćemo ga jako dobro čuvati.“
Njihovi očevi:
„Vaše odvoženje tog psa me brine. Bojim se da ga vuk neće pojesti, nego vi sami, bez da to znate.“
rekao je.
Oni,
“U ime Boga!”
rekli su,
“Ako nas, dok smo tako jaka grupa, pojede vuk, onda nam je propalo sve! Zašto onda uopće živimo?”
A kad su ga braća odveli i dogovorili se da ga ostave u dubini bunara, Mi smo obznanili Jusufu:
“Doći će vrijeme kada ćeš im, u trenutcima kada se na tebe ne sjećaju i kada te ne poznaju, podsjetiti ih na ono što su ti učinili.”
U večernje ore, vratili su se plačući k svome ocu i rekli:
„Dragi naš očče, kad smo otišli s mjesta gdje smo se natjecali, ostavili smo Josipa s našim stvarima. A kad smo se vratili, vidjeli smo da ga je vuk pojelo! Sad, čak i kad bismo rekli istinu, ti nam ne bi povjerovao!”
Oni su mu donijeli Josipovu košulju, na koju su namjerno stavili lažnu krv. Njihov otac Jakov:
„Ne!”
edi,
„Vaše strasti su vas zavarale i navukle na ovo. Sada mi preostaje samo da sa nadom strpljivo podnesem. Šta da kažem, u vašoj situaciji, samo Allah može pomoći, niko drugi!“
2. Žena želi da bude s Josipom i trga mu košulju.
Iz daljine je došla karavana i poslali su svoje sluge po vodu u bunar. Sluga je spustio kantu.
„A vesela vijest! vesela vijest! evo nam mladog momka!“
reče. Oni koji su ga vodili, namjeravajući ga prodati kao roba, sakrili su ga od ostalih u karavanu, ne obavijestivši ih. Ali Allah je dobro znao što će oni učiniti!
Konačno, kad su stigli u Egipat, prodaoše ga za malo novca, za sitniš. Jer ga nisu cijenili.
Vazir koji je kupio Josipa u Egiptu, reče svojoj ženi:
“Pazi na nju!”
rekao je,
“Možda nam bude od koristi ili ga usvojimo!”
Tako smo Yusufa učvrstili u toj zemlji i dali mu moć, i naučili ga tumačenju snova. Allah, Uzvišeni, je u svome voljodržanju uvijek apsolutni pobednik, ali većina ljudi to ne zna.
A kad je dostigao punoljetnost, dali smo mu mudrost i znanje. Evo kako mi nagrađujemo one koji čine dobra djela.
Tada je žena vlasnika kuće poželjela da Yusuf bude njezin i zatvorila vrata.
“Približi se meni!”
rekao je. On,
“U ime Boga se zaklinjem!”
rekao je.
„Istina je da sam vidjela mnogo dobrote od mog gospodara, koji je tvoj muž. Onima koji su izdajice i nepravedni nema oprosta.“
Istina je da je žena čvrsto odlučila da ga zavede i bila je blizu toga. Da nije vidjela dokaz od svoga Gospodara, i ona bi se prepustila strasti. Tako smo joj pokazali dokaz da je odvratimo od zla i nečistote. Jer on je bio od naših iskrenih slugu.
U tom trenutku, oboje su pojurili prema vratima. Žena je Yusufu poderala košulju sa leđa.
(Upravo u tom trenutku)
Na vratima su se susreli s mužem žene! Žena je odmah
„Kakva druga kazna može biti za onoga tko se s lošim namjerama približi tvojoj obitelji, osim zatvora ili strašne patnje?“
rekao je.
A Yusuf reče:
“Zapravo, on je htio mene.”
izjavio je. Jedan od rođaka gospođe je svjedočio na slijedeći način:
„Ako je košulja otrgana sprijeda, žena govori istinu, a mladić je jedini lažac. Ali ako je košulja otrgana straga, ona laže, a mladić govori istinu.“
Kad je ugledao da mu je košulja straga poderana
(muž, prema ženi:)
“Razumijem!”
rekao je.
„Ovo je samo jedna od vaših ženskih lukavština! Zaista, vaše lukavstvo je strašno! Jusuf! Nikome ovo ne spominji! Ženo! Traži oproštenje za svoj grijeh, jer si bila od onih koji griješe.“
U gradu živi grupa žena:
“Jeste li čuli?”
rekli su,
„Vezirica se zaljubila u svoga slugu i htjela ga je osvojiti! Vatrom ljubavi joj je gorelo u grudima. Žena je očito poludjela! Iskreno, ne možemo joj ovo pripisati!”
Kad je gospođa čula te glasine o sebi, poslala je pozivnice da ih pozove u svoj dvor. Pripremila je za njih raskošno poslužen sto. Na stolu je za svaku gostu stavila nož, kako bi mogle oguliti i narezati ponuđeno voće. Dok su bile zauzete oguljivanjem i rezanjem voća, s druge strane je rečeno Yusufu:
“Sad izađi pred njih!”
rekao je. Žene su bile oduševljene kad su ga ugledale, bile su toliko zadivljene njegovom ljepotom da su nesvjesno posekile vlastite ruke i:
“Ne, u ime Boga, ovo ne može biti čovek, ovo je izuzetno dragoceni anđeo! Ne može biti ništa drugo!”
rekli su.
Vazirova žena:
„Evo ga, taj mladić zbog kojeg me osuđujete! Zaklinjem se da ja…“
Htio sam se osvetiti njoj, ali ona je ostala čedna. Ponovno zaklinjem se da ako ne učini ono što joj zapovijedam, ona će sigurno biti bačena u zatvor, ponižena i uništena!”
3. Poslati Josipovu košulju njegovom ocu.
Jusuf:
“Vi,”
rekao je,
“Sigurno znate kakvo ste postupanje imali s Josipom i njegovim braćom u vašoj neznanju, zar ne?”
“Aha! Ti si, ti si Yusuf, zar ne?”
rekli su. A on je odgovorio:
„Da, ja sam Yusuf, a ovo je moj brat! Zaista, Allah nas je obasuo Svojom milošću. Sigurno je da Onaj ko se boji Allaha i izbjegava zabranjeno, i ustrajava u poslušnosti i strpljivo podnosi iskušenja, Allah nikada neće zapostaviti nagradu onih koji čine dobra djela.“
A braća su rekli:
„Zaista, Allah vas je učinio višima od nas. Mi smo bili griješnici!”
Jusuf je odgovorio:
„Danas vas neću klevetati niti vas prezirati! Ja sam vam oprostiti, neka vam i Allah oprosti. Jer On je najmilostiviji od milostivih.“
“Uzmi ovu moju košulju i odnesi je mome ocu, pa je prisloni na lice, i tada će mu se otvoriti oči. A onda, sa svojom ženom i djecom, dođite k meni.”
Čim je kolona napustila Egipat, otac je pozvao:
“Ako ne kažete ‘Bunadı’, onda, iskreno, ja osjećam miris Josipa!”
rekao je.
Ljudi koji su bili tamo:
“U ime Boga,”
rekli su,
“Ti i dalje ostaješ u toj svojoj staroj naivnosti.”
Kad je glasnik došao i trljao mu košulju po licu, Jakovu se otvorile oči i on je rekao:
“Zar nisam rekao da ja znam ono što vi ne znate, jer mi je to Allah objavio?”
rekao je.
A njihova djeca su rekla:
„Oče naš, koji si na nebesima! Oprost nam grijehe naše, jer i mi oprostamo onima koji nam griješe.“
On je odgovorio:
„Ja ću za vas moliti oproštenje od mog Gospodara. On je zaista Oprostitelj i Milostiv.“
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
