Dragi naš brat,
Prvo, napravimo jednu konstataciju na temelju Kurana:
1) „On je Gospodar istoka i zapada, i istoka i zapada drugog.“
(Rahman, 55/17)
u stihu koji glasi
“dva istoka – dva zapada”
izraz ukazuje na više od jedne istine:
“Istok i zapad, u zavisnosti od dužine dana u letnjem i zimskom periodu.”
znači.
(Zemahšerî, IV/445; Beydavî, VI/139)
Prema tome, u ajetu su spomenute obje strane godišnjih doba, a koncept istoka i zapada koji se mijenja svakog dana između tih dva krajna položaja prepušten je na razmatranje ljudskom umu.
2) “Zaklinjem se Gospodarom Istoka i Zapada!”
(Maarıc, 70/40)
U navedenom ajetu, međutim, riječi “istok” i “zapad”
“istok-zapad”
Koristi se u množini u obliku “sunčevi”. To ukazuje na to da sunce ima više od jednog istoka i zapada.
Zbog toga što je Zemlja okrugla, u obliku kugle, za svaku polutku postoji istok i zapad. Točka koja se ovdje smatra istokom, u istoj polutki se smatra zapadom, a točka koja se ovdje smatra zapadom, u istoj polutki se smatra istokom.
(Ibn Aşur, XXVI/247; Yazır, VII/370-371)
3)
Kur’an je elokventna knjiga. Elokvencija podrazumijeva saglasnost s okolnostima. Stoga je, u skladu s elokvencijom, sasvim prirodno da Kur’an, prije svega, govori jezikom svoga naroda iz tog doba. Ne samo u tom dobu, nego i u narednih četrnaest stoljeća, ljudi su, prema vidljivom kretanju sunca, živjeli u skladu s istokom i zapadom. Danas znamo da postoji više od jednog istoka i zapada. U dva navedena ajeta, čiji je prevod naveden iznad, ukazano je na obje ove istine.
-Upravo prema ovom principu, u izrazima koje je koristio Poslanik (s.a.v.s.) prevladava stil koji mogu razumjeti i prva ljudska bića i ljudi iz svakog stoljeća, kao i ljudi i znanstvenici iz kasnijih stoljeća.
Dakle, Poslanik Božji (s.a.v.s.)
„Kad sunce zapadne, kleči pred prijestoljem.“
Dok široka javnost pod tim izrazom podrazumijeva izlazak i zalazak sunca ujutro i navečer, znanstvenici shvaćaju da postoji mnogo istoka i zapada, i da sunce na svakom mjestu zalaska kleči pred tronjom i traži dopuštenje da se ponovno rodi.
Međutim, i danas, bez obzira na to u kojem dijelu svijeta se nalazimo – osim na polovima i u područjima blizu njih – svaka regija shvaća pojmove istoka i zapada prema kretanju sunca u svojoj regiji. I to shvaćanje je točno. To je ono što se vidi golim okom.
Evo prevoda relevantnog hadisa:
“Ušao sam u džamiju dok je sunce zalazilo. Poslanik (s.a.v.s.) je sjedio. Rekao mi je:
‘O Abu Zere, znaš li kuda ide ovo sunce?’
rekao je. Ja,
‘Allah i Njegov Poslanik znaju’.
Rekoh. A on reče:
‘Ide da zatraži dozvolu da se pokloni i dozvolu dobije. Kao da jednog dana i njemu…
‘Rođen sam ovdje!’
reći će se, a on će se ponovno roditi tamo odakle je potekao.”
Poslanik Božji (s.a.v.s.) je potom
‘Sunce teče i ide prema mjestu za koje je predodređeno.’
(Jasin, 36:38)
pročitah je taj ajet.”
(Tirmizi, Fiten, 22.)
Objašnjenje:
1.
Ovaj hadis daje objašnjenje za jednu temu koja je od samih početaka zanimala ljude.
„Gdje sunce odlazi navečer?”
Za ljude današnjice ovo pitanje više nije zanimljivo. U ovom tekstu pitanje postavlja i odgovara Muhamed (s.a.v.s.) Abu Zarr-u (r.a.). U nekim drugim verzijama priče, Abu Zarr postavlja pitanje, a Muhamed (s.a.v.s.) daje odgovor.
2.
Učenjaci imaju različita tumačenja u vezi s odgovorom Poslanika (s.a.v.s.). Hadis se može shvatiti na sledeći način: Kur’an-i Kerim navodi da sva stvorenja obožavaju Boga,
(Al-Isra, 17/44)
spominje ih posebnim spominjanjem među onima koji se klanjaju suncu
(El-Hadž, 22/18)
Na pitanje kako bi trebala izgledati ibadeta stvorenja, neki učenjaci odgovaraju:
“To su instinktivna djela, tj. ako je obavio ono za što je stvoren, za što je stvoren, onda je obavio ibadet.”
Rekli su: “Dakle, sunce u svakom trenutku obavlja svoju dužnost širenja svjetla, obavlja ibadet, nalazi se u secdi (prostranju). Njegovo zalazanje u odnosu na nas znači da prestaje širiti svjetlo prema nama. Ali to znači da ide na druge kontinente svijeta da obavi istu dužnost (prostrane).”
Spuštanje ispod Arša se može shvatiti i na sledeći način: budući da Arš obuhvata sva nebesa, ne postoji mogućnost da se pojavi ispod njega. Sunce, koje vidimo iznad nas tokom dana, a na horizontu, kada uveče nestane, u odnosu na nas zauzima relativno udaljenu poziciju i nestaje iz našeg vidokruga. U ovom slučaju, ovo bi trebalo biti najtačniji odgovor koji bi mogao zadovoljiti ljude bez znanja o kosmografiji.
3.
Istočno izranje sunca, koje je znak kraja svijeta, ukazuje na to da sunce izlazi sa zapada. Neki tumače izranje sunca sa zapada metaforički i misle da će islam na taj način doći. Iako ova ideja nije pogrešna, ne smatramo da je ispravno zanemariti njeno pravo značenje. Jer hadis može imati više od jednog značenja.
Kad sunce izađe sa zapada, svi će povjerovati. Ali tada će vrata pokajanja biti zatvorena, jer volja i sloboda izbora više neće imati smisla. Stoga, vjera ili obredno ponašanje onih koji ranije nisu vjerovali, tog dana neće biti prihvaćeni i neće imati nikakvu vrijednost.
(Muslim, Iman, 248; Ibn Mace, Fitn, 32.)
Jer će tada biti prekasno.
Kad sunce izađe sa zapada, ibadet i iskušenje će prestati, a volja će nestati. Do tada će vrata pokajanja biti otvorena.
(Ibn Mace, Fiten, 32.)
zatvorit će se i tada više neće biti nikakve koristi od pokajanja. U vezi s ovim, Bediuzzaman, ukazujući na to da kada sunce izađe iz zapada, čovjek više neće imati volju i slobodu izbora, kaže:
„Ako ne ostane mogućnost izbora, nema ni ponude. I zato, iz tog razloga i mudrosti, čuda se daju rijetko i malo. A znakovi Sudnjeg dana i znakovi kraja svijeta, koji će se vidjeti u dunjaluku, poput nekih mutašabih (nejasnih) dijelova Kurana, su zatvoreni i tumače se. Samo izlazak sunca sa zapada prisiljava sve na očito potvrđivanje, pa se vrata pokajanja zatvaraju, i pokajanje i vjera više ne budu prihvaćeni. Jer, Abu Bekiri i Abu Džehili bi bili jednaki u potvrđivanju.”
(Šuâlar, str. 884).
U hadisima
“Sunce izlazi na zapadu”
, uistinu je shvaćen i spomenut je u hadisu koji je prenio Abu Zer (ra) i koji je spomenut gore.
Bediuzzaman, čiji smo se tumačima ponovo obratili, tvrdi da nema potrebe za alegorijskim tumačenjem, već da treba shvatiti da sunce izlazi sa zapada u doslovnom smislu, tj. da izlazi sa zapada, kako je i rečeno.
“To je sve što ima”
dodaje:
„Allah zna najbolje, a vidljivi razlog za izlazak sunca sa zapada je taj što Kur’an, koji je uloga uma za Zemlju, kada se ukloni s njene glave, Zemlja poludi – i uz Božju dozvolu, udarivši glavom u drugi planet, mijenja smjer kretanja – te umjesto putovanja od istoka prema zapadu, počinje putovati od zapada prema istoku, uz Božju dozvolu i volju. Da, ako se slomi sila privlačnosti Kur’ana, Božjeg čvrstog užeta koji drži Zemlju uz sunce, a nebo uz tron, Zemlja se oslobodi, postane bespomoćna i lutalica, te zbog suprotnog i neredovitog kretanja sunce izlazi sa zapada. A u rezultatu sudara, Božjom voljom, nastaje Sudnji dan…”
(Šualar, str. 496-497)
“Između izlaska sunca sa zapada i dolaska Sudnjeg dana bit će malo vremena.”
U hadisu se spominja i ovo: da će dva čoveka razložiti svoje tkanine da bi izvršili kupoprodaju, ali neće moći da završe kupoprodaju i da sakupe tkanine; da će drugi čovek mlecati kamelu, ali neće moći da pije mleko; da će treći čovek spremiti pojalo za napojanje životinja, ali neće moći da napoji životinje; i da će četvrti čovek podići komad hrane ka ustima, ali neće moći da ga pojede, pre nego što nastupi Sudnji dan.
(Buhari, Fiten, 25; Müsned, II, 313.)
Međutim, ne treba misliti da će se sve ovo dogoditi u roku od nekoliko sati. To je, poput nekih drugih stvari, metafora i služi za opisivanje kratkoće vremena.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
