Prema Šafi’skom mezhebu, jesu li lice, ruke i noge žene haram (zabranjene) za muškarce? Drugim riječima, treba li žena pokrivati i te dijelove tijela pred muškarcima?
Dragi brate/draga sestre,
Prema preferiranom mišljenju u Šafi’i mezhebu, cijelo žensko tijelo, osim lica i ruku, je avret (ono što žena mora pokriti).
(Nevevi, Mecmu’ III/167; Ceziri, Kitabü’l-fıkh ale’l-mezahibi’l erbaa, I/192)
U Šafi’i pravnim izvorima postoje dva mišljenja o ovom pitanju. Prema nekim učenjacima, ruka i lice žene su također haram (zabranjeno) u prisustvu stranaca.
(vidi: Cezeri, el-Fıkhu ala’a-mezahibi’l –arbaa, 1/192).
Dokaz za to je da su muslimanske žene kroz povijest uvijek nosile hidžab.
(vidi Muğni’l-Muhtac, -Šamile, XII/38)
Međutim, to je točnije shvatiti kao zabranu stranim muškarcima da gledaju u ruke i lice žene, a ne kao obvezu žene da ih prekrije. Uistinu, Imam Nevevi je iznio slično mišljenje u vezi s ovim pitanjem.
“Pogled odraslog stranog muškarca na stranu ženu je haram (zabranjen). Ako postoji opasnost od fitne (nemoralnog ponašanja), haram je i pogled na ruke i lice. Prema najpouzdanijem mišljenju, pogled je haram i kada nema straha od fitne.” (vidi el-Minhaj/es-Siracu’l-Vehhac, str. 360)
.
Šarih el-Ğemravî je takođe izjavio da se iz ove izjave Imama Nevevija vidi da ruke i lice zapravo nisu avret (ne treba ih prekrivati). (vidi gore).
Šerihat Zekeriya el-Ensari, nakon što je izložio ovo mišljenje, dodao je:
“Prema drugom mišljenju, gledanje u ruke i lice žene – ako nema iskušenja i bez požude – nije haram (…)”
Iz riječi autora (Nevevija) proizlazi da ruke i lice žene zapravo nisu ‘awrah (ono što žena mora pokriti). Međutim, gledanje na njih je haram (zabranjeno). Maverdî je u svojoj knjizi “Sakat” prenio iste riječi, izražavši isto mišljenje.
(Muğni’l-Muhtac-Šamile, XII/38).
Zapravo, izjava Imama Nevevija o ovoj temi je vrlo jasna:
“Prema najpoznatijem mišljenju u našoj mezhebnoj školi… slobodna žena je u stanju ihram (obrednog čistoće) kada je cijelo njeno tijelo pokriveno, osim ruku i lica.”
(el-Mecmu, III/169).
Šaifijski pravnici, poput pravnika drugih pravnih škola, u vezi s ovim pitanjem…
„Ne smiju pokazivati svoje ukrase, osim onih koji su vidljivi bez ikakvog napora.“
(Nur, 24/31)
kao dokaz su naveli ajete koji u prevodu glase: Prema Ibn Abbasu, u ovim ajetima se spominje…
„Dio koji se sam od sebe vidi“
Pod tim se podrazumijevaju ruke i lice. Osim toga, postoje hadisi koji zabranjuju ženama u ihramu da pokrivaju ruke i lice. To pokazuje da otkrivanje istih nije haram i da se ne smatraju dijelom avreta.
(vidi Nevevî, III/167; Ebu Yahya Zekeriya el-Ensarî, Esna’l-Metalib, 1/176; Muğni’l-muhtac, 1/185; V. Zuhaylî, el-Fıkhu’l-İslamî, 1/590).
– Ziyadî je u Šerhu’l-Muharreru podijelio žensko tijelo na tri dijela koji moraju biti prekriveni:
a.
Pokrivanje tijela za molitvu;
To je cijelo tijelo, osim ruku i lica.
b.
Žena protiv stranih muškaraca;
Prema najčešćem tumačenju, to je cijelo tijelo, uključujući ruke i lice.
c.
Žena koja je sama/u samoći i čiji mahram (muški rođak s kojim je brak zabranjen) nije s njom,
…kao što je žena za muškarca, tako je i muškarac za ženu. (Tuhfetu’l-Muhtac-Şamile, VI/246).
– Prema Kadiju Ijazovom izvješću, to je “mišljenje javnosti”,
Obavezno je da žena prekrije lice dok je na putu, ali to nije obred, nego sunet.
-u skladu s zapovijeđu relevantnog ajeta-
Strani muškarci ne bi trebali gledati.
(age, XXIX/210; Nihayetu’l Muhtac-Şamile, XX/184).
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
