– Da li se milostinja daje samo radi zaštite od nesreća i nesreća?
Dragi brate/draga sestre,
Obredi i obredne radnje obavljaju se radi Allaha.
Nije moguće reći da će se svako ibadeto koje nije učinjeno radi Allahovog zadovoljstva primiti. Ni fizičke obrede, poput namaza, ni materijalne, poput sadake, neće biti prihvaćene ako nisu učinjene radi Allahovog zadovoljstva. Međutim, ako se ibadeto učinjeno radi Allahovog zadovoljstva, namjera je i zaštita od nesreća i nesreća, onda ima nagradu. Ali to narušava iskrenost. Jer, osoba koja daje sadaku radi Allaha, Allah će je zaštititi od nesreća i nesreća. Nije nužno da namjera bude isključivo zaštita od nesreća i nesreća.
U islamu se sve obredne radnje, bilo one materijalne ili tjelesne, poput molitve, posta, zekata, hodočašća, milostinje, nalaženja dobra i sprječavanja zla, obavljaju isključivo s namjerom da se dobije Božje zadovoljstvo i da se postigne Njegova naklonost. Ako su drugi ciljevi i namjere glavnim razlogom i motivom obrednih radnji, to ili u potpunosti poništava taj čin, pa u ahiretu neće donijeti nikakvu korist, ili dovodi do toga da se dio nagrade vidi u ovom svijetu.
Zbog svog značaja, odobravaju ga islamski učenjaci.
„Četvrtina islama“
U poznatom hadisu, koji se opisuje kao: “Djela se vrednuju samo na osnovu namera, tj. na osnovu toga sa kakvom namjerom ih je učinio onaj ko ih je učinio”, se izjavljuje da se djela vrednuju samo na osnovu namera. Poslanik (s.a.v.s.) je rekao:
„Vrijednost djela ovisi samo o namjeri. Što god netko namjerava, to će i postići.“
1
Ako neko obavlja molitvu samo da bi održao formu i uradio neku vrstu fizičke aktivnosti, onda se ta želja može ostvariti. Međutim, od molitve obavljene s takvom namjerom ne treba očekivati nagradu u ahiretu.
“Kakav je to bio velikodušan čovjek!”
Situacija onih koji pomažu potrebitima nije drugačija, samo zato što se tako kaže.
“Kakav divan borac i hrabar čovek!”
Čak i ako se osoba koja se bavi džihadom radi slave smatra mučenikom prema svjetovnim mjerilima, ne može se govoriti o njenoj vrijednosti u smislu zagrobnog života. Jer svi ovi ljudi su u ovom životu uživali u slavi i popularnosti koje su stekli, te su na taj način primili nagradu za svoja dobra djela.
Poslanik Božji (s.a.v.s.) u jednom hadisu opisuje stanje takvih osoba na sledeći način:
1. Muž koji je poginuo kao mučenik:
“On će biti doveden pred Njega, i Bog će mu opisati sve blagodati koje mu je dao, a on će prepoznati te blagodati koje je primio.”
‘Šta si ti učinio u znak zahvalnosti za ove blagodati?’
pita. On,
‘Boravio sam na tvojoj stazi, i konačno sam poginuo kao mučenik.’
“reče.”„Bog (cc) ovom osobi,
‘Ti si lagao. Naprotiv, ti si,
‘On nije heroj!’
borao si da bi te tako nazivali, i tako te zovu.
reče. Onda se izda naredba i taj čovjek se vuče licem prema dolje i naposlijetku baci u pakao.”
2. Osoba koja uči, uči druge i čita Kur’an:
„I on će biti doveden. Allah će mu objasniti blagodati koje mu je dao. I on će te blagodati prepoznati i priznati. Allah će mu i…“
‘Šta si ti učinio u odnosu na sve ove blagodati?’
pita. Taj rob,
‘Naučio sam znanje, podučavao sam ga drugima i čitao sam Kur’an radi tvog zadovoljstva.’
“reče.”“Bog i njoj”
‘Lažeš. Naprotiv, ti si učio znanost da bi te smatrali učenjakom.’
‘Kako lijepo čita.’
Čitao si Kur’an da bi se o tebi to reklo, i zaista se o tebi to reklo.’
reći će. Onda se izreći će naredba i taj rob će biti povučen licem prema dolje i bačen u pakao.”
3. Osoba kojoj je Bog dao obilje blagodati i bogatstva:
“I on će biti doveden, pa će ga Allah podsjetiti na Svoje blagodati, a on će se tih blagodati sjetiti i priznati ih. Allah će i njemu…”
‘Šta si dobrog učinio da zaslužiš ove blagodati?’
pita. Taj rob;
‘Trošio sam za Tebe po svim putovima i sredstvima kojima si htio da se troši.’
“reče.”„Allah:
‘Lažeš. Naprotiv, ti si taj koji je primio tu pomoć i potrošio taj novac,
‘Kakav je to velikodušan čovjek!’
učinio si to da bi se o tebi tako govorilo, i o tebi se tako i govori.’
reče. Onda se izreče naredba i on se, licem prema dolje, vuče i baca u pakao.”2
Ono što muslimani općenito zanemaruju,
Jedan od razloga duhovnog propadanja je miješanje svjetovnih interesa i ciljeva u ibadete i dobra djela, uz osnovni cilj da se osvoji Božje zadovoljstvo. Čovjek, dok očekuje nagradu od Allaha za svoje služenje i ibadete, želi vidjeti i neke svjetovne koristi, poput slave, ugleda i naklonosti ljudi. Takva djela se procjenjuju prema omjeru namjere i cilja. Što više je osnovni cilj osvojiti Božje zadovoljstvo, to više će nagrade primiti u ahiretu; a što više je namjera bila ostvariti svjetovne koristi, to više će ih primiti u ovom svijetu.
U hadisu koji potvrđuje i objašnjava ovu točku stoji:
“Članovi odreda ili odreda koji odlaze u džihad dobivaju plijen i
[bez štete, bez napora]
Ako ostanu živi, sigurno će primiti trećinu svoje nagrade na ovom svetu. Vojska ili borbeni odred koji ne dobije plijen i pretrpi udarac i štetu, sigurno će primiti punu nagradu.”
3
Mudžahedin koji se bavi džihadom isključivo radi Allahova zadovoljstva,
Ako je neko, bez ikakvih svjetovnih ciljeva i namjera, dobio dio plijena, što se smatra trećinom nagrade u ovom životu, onda se može usporediti koliko su oni koji su u obredima i ibadetu, dobrotvorstvu i služenju vodili računa o svjetovnim ciljevima u gubitku.
Kao što smo gore naveli, omjer svjetovnih ciljeva i namjera u vjerskim obredima i obredima štotaanja može biti različit, kao i njihova funkcija. Učitelj Bediuzzaman izražava ovo pitanje na sljedeći način:
„Ako je odobravanje i pohvala ljudi uzrok u takvim djelima za ahiret, ono poništava to djelo. Ako je to razlog za prednost, ono ruši iskrenost u tom djelu. Ako je to razlog za poticaj, ono uklanja čistoću. Ako je to samo znak prihvatanja, bez želje, i Bog to daruje, onda je lijepo prihvatiti utjecaj tog djela i znanja na ljude kao znak prihvatanja.“4
Fusnote:
1. Muslim, Imare: 155.
2. stranica, Imare: 152.
3. stranica, Imare: 154.
4. Bediuzzaman Said Nursi. Barla Lâhikası, (Istanbul: Sözler Yayınevi, 1987), str. 63.
(Mehmed Paksu, Naš život u ibadetu)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
