– Kao odgovor na pitanje:
“Žena može pristati na brak pod uvjetom da joj se, ako to želi, pri sklapanju braka odobri pravo na razvod. Ovo pravo može biti doživotno ili na određeni vremenski period.”
izgubili ste.
– Koliki je iznos razvoda koji se daje ženi pod ovim uvjetima?
– Drugim riječima, koji dio razvoda pripada ženi; da li joj pripada sve?
Dragi brate/draga sestre,
Prema islamskom pravu, pravo na razvod pripada mužu, i on to pravo može ostvariti samostalno ili preko zastupnika. Taj zastupnik može biti bilo ko, pa i njegova žena. Kada osoba povjeruje pravo na razvod trećoj osobi, to povjeravanje se naziva tevkil, a treća osoba se naziva vekil.
Ali ako je osoba osobi dala ovlaštenje za razvod, onda to ovlaštenje vrijedi.
„delegiranje prava na razvod“
i njegovoj supruzi
„mufavvaza“
naziva se.
1
Treba napomenuti da je broj žena koje se na ovaj način razvode od svojih muževa mali. I neznanje žena o pravima koje im islam daje, i nepovoljan stav prema ženama koje podnose takav zahtjev, ostavili su instituciju tefviz-i talak samo u teoriji.
Definicija ovlaštenja za razvod:
Riječ
delegiranje, ovlaštenje
To znači povjeriti nekome drugom upravljanje i raspolaženje nečim, odnosno delegirati mu tu odgovornost.
Delegiranje prava na razvod,
U islamskom pravu,
“Muž prepušta pravo i ovlast za razvod žene, prepuštajući joj odluku o razvodu po vlastnoj volji i želji.”
opisuje se na sljedeći način.
Ovo je drugačije od ovlaštenja i suprug nema pravo od toga odustati.
2
Vrste ovlašćenja za razvod:
Delegiranje ovlasti se dijeli na tri vrste, ovisno o tome je li vremenski ograničeno ili ne.3
1. Neprovođiva delegacija:
To je ovlaštenje koje nije ograničeno na jednu razvodnu izjavu. Muž ovlašćuje ženu…
“Dajem ti ovlašćenje da sam sebe razvedeš.”
Kao da je rekao (razvedi se).
2. Privremena ovlast:
To je pravo supruge da, u određenom vremenskom periodu, dobije od muža dozvolu za razvod.
“Davao sam ti pravo da se sama razvedeš kad sam otišao u rat.”
kao što je on rekao.
3. Opća ovlast:
To je kada muž daje pravo na razvod svojoj ženi bez vremenskog ograničenja.
“Dala sam ti pravo da se od mene razvedeš kad god poželiš.”
kao što je on rekao.
Pravilnost ovlašćenja za razvod braka:
Iznadjenje ovlasti (tefviz) je utvrđeno u Kur’anu i hadisima. U Kur’anu stoji:
“O proroku! Reci svojim ženama: Ako želite ovozemaljski život i ukrase njegove,
(njegovog blagostanja)
Ako želite, ja ću vam dati vašu otpremninu i pustiti vas na lijep način. Ako želite Allahova Poslanika i budući život, znajte da je Allah pripremio veliku nagradu za one od vas koji čine dobro.
4
Navodi se da je većina učenjaka mišljenja da pod izrazom “žene biraju svijet” treba shvatiti da traže razvod. Stoga im je dato pravo na razvod.5
A i Aisha (r.a.) je rekla:
„Poslanik Božji (s.a.v.s.) nas je oslobodio. A mi smo se odlučili za Allaha i Njegovog Poslanika…“
6
izjavio je. Iz ove izjave proizlazi da su oni imali pravo na razvod ako su to poželjeli.7
Vrijeme za ovlaštenje razvoda:
Prenos ovlašćenja za razvod na ženu, iz bračne ugovorne
prije
kao što je dogovoreno, brak
trenutno
ili više
onda
to se također može napraviti.
Prema Hanefijama, prije sklapanja bračne zavjete
“Ako se udaš za mene, moći ćeš se razvesti kad god poželiš.”
Na taj način, ako mužu dopusti da ženi da ovlasti za razvod, žena dobiva ovlasti za razvod. Ovo stajalište Hanefija je rezultat njihovog mišljenja da je razvod moguć i prije braka i da je dopušteno vezati razvod uz uvjet braka.8
Razlike između pojmova “Tefviz”, “Tevkil” i “Temlik” u pogledu prijenosa ovlasti za razvod braka:
da muž povjeri pravo na razvod supruzi
ovlaštenje za razvod
spomenuli smo da se to tako kaže. Tefviz se izražava određenim izrazima. Na primjer,
“Uzdigni se iznad svoje strasti”, “posao je u tvojim rukama”, “ako želiš, oslobodi se”.
9. Ovim izrazima muž ponekad daje ženi pravo na razvod s namjerom da ga ona koristi u njegovo ime (tevkil), a ponekad daje ženi punu ovlast za razvod.
(prenos vlasništva)
namjerava. Dok se u nekim pravnim školama tevkil i temlik smatraju istim stvarima, u drugim se smatraju različitim, jer dovode do različitih rezultata.10
Dok muž, jednom kada je dao ženi ovlaštenje za razvod (ovlaštenje), više ne može povući tu odluku, ovlaštenik može svoga zastupnika otpustiti u bilo kojem trenutku. Ako je ovlaštenje ograničeno na određeno razdoblje, tada žena automatski gubi to pravo nakon isteka tog razdoblja. Osoba kojoj je dodijeljeno ovlaštenje za razvod putem zastupnika gubi to pravo nakon otpuštanja.11
Pravo na razvod pripada ženi
ovlaštenje, ovlašćivanje
ili
prenos vlasništva
činjenica da se to izražava na ovakav način nije od presudnog značaja, jer se to izvodi pomoću zbunjujućih izraza i terminologije koje se ne mogu razlikovati, što može dovesti do zabune. Stoga
“Posao je u vašim rukama, ukrotite svoj ego, ako želite, bacite se u besplatan rad.”
Upotreba određenih izraza nije obavezna, pogotovo za zajednice koje ne govore arapskim jezikom, te je moguće ovlastiti suprugu ovim ovlaštenjem na jeziku i riječima po vlastitom izboru. Stoga, osobe koje ne znaju arapski jezik ne mogu znati razliku između “tahjir” i “mešijet”, te ne mogu znati koju riječ treba upotrijebiti kada želi ovlastiti suprugu, a kojom kada želi u potpunosti prenijeti pravo na razvod. Stoga je važno da supružnici, kada ovlašćuju suprugu ovim ovlaštenjem, koriste riječi koje su razumljive u zajednici u kojoj žive.
Posljedice ovlaštenja za razvod:
Ako žena, koja ima pravo na razvod, ostvari to pravo i rastane se od muža, radi se o razvodu koji je nepovratan (bain), i muž ne može vratiti brak bez ženine suglasnosti, bez obzira na to da li je razvod izvršen na osnovu ovlašćenja, ustupka ili zastupanja.12
Ako je ovlaštenje za razvod dato s vremenskim ograničenjem, istekom tog roka pravo žene na razvod prestaje. Na primjer, ako muž kaže: “Sutra si slobodna, razvedi se ili ne razvedi se”, žena gubi pravo na razvod ako se tog dana ne razvede.13
Postoji spor oko toga koliko razvoda se dogodi kada žena, kojoj je dato ovlaštenje za razvod, koristi to pravo i razvede se od muža. Neki tvrde da se dogodi samo jedan razvod, dok drugi tvrde da se, ako je muž pri davanju ovlaštenja rekao ženi koliko razvoda može iskoristiti, ona može razvesti od muža najviše toliko puta.
Ovo pravo koje islam daje ženama,
Budući da je prepušteno na inicijativu pojedinaca, nije se moglo koristiti na adekvatan način. Većina žena nije ni svjesna da ima takvo pravo. One koje su svjesne ovog prava, ne usuđuju se braniti ga iz straha od osude i optužbi za zle namjere. Ako žene iskoriste ovlaštenja koja im daje islam, oslobodit će se mnogih nepravdi.
Fusnote:
1. Muhammed Muhyiddin, el-Ahvalü’ş-Şahsiyyeti fi’ş-Şeriati’l-İslamiyeti, Mektebetü’l-İlmiye, Bejrut, 2003, str. 300.
2. Ömer Nasuhi, Hukuk-i İslamiyye ve Istılah-ı Fıkhiyye Kamusu, Bilmen Yayınları, Istanbul, 1985, (I-VIII), .II /.177; İbn Rüşd, Ebu’l-Velid Muhammed b. Ahmed el-Hafid el-Kurtubi, Bidayetü’l-Müctehid ve’n-Nihayü’l-Muktesid, Daru’l-İbn Hazm, 1995, II / 41.
3. Abdülhamit, isto, str. 304-305; Bilmen, isto, II /177.
4. Ahzab, 33/28-29.
5. Kurtubi, Muhammed b. Ahmed b. Ebi Bekr, Ahkamu’l-Kur’an, Bejrut, 1985, XIV / 170.
6. Buhari, Talak, 5, sv. VI, str. 165; Muslim, Talak, 4, sv. II, str. 1104; Abu Davud, Talak, 12, II / 653-654.
7. Döndüren Hamdi, Porodična religijska enciklopedija s dokazima, Altınoluk Yayınları, Istanbul, 1995, str. 418-419.
8. Ibn Abidin, Muhammed Emin, Reddü’l-Muhtar Ale’d-Dürri’l-Muhtar, (prev. Ahmed Davudoğlu), Şamil Yayınları, Istanbul, 1983, VI / 349; Zuhayli, Vehbe, Enciklopedija islamskog fikha, prev. Komision, Risale Yayınları, Istanbul, 1994, IX / 334.
9. Cin, Halil, Razvod u našem starom pravu, 2. izdanje, Selçuk Üniversitesi Yayınları, Konya, 1988; Brak u islamskom i osmanskom pravu, Ankara Üni. Hukuk Fak. Yayınları, Ankara, 1974, str. 68.
10. Ibn Rušd, isto, III / 41; Döndüren, isto, str. 138.
11. Abdülhamit, isto, str. 301. Bekr, Ahkamu’l-Kur’an, Bejrut, 1985, XIV / 170.
12. Cin, isto, str. 69; Döndüren, isto, str. 418.
13. Abdülhamit, isto, str. 304.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
