Dragi brate/draga sestre,
Islam daje pravo na razvod mužu.
Iz tog razloga žena ne može razvesti muža. Ali postoje i iznimke od ovog pravila.
1.
Ako je muškarac dao ženi pravo na razvod, žena se može razvesti od muškarca.
2.
Razvod se događa ako žena ima službeni brak i ako se obrati sucu, a sudac odluči da se oni razvedu.
U slučaju nesuglasja u obitelji, rođaci s obje strane se okupljaju i pokušavaju riješiti spor. Ženi nije dopušteno napustiti muža bez opravdanog razloga.
Pokušajmo ukratko objasniti opća prava žena:
“Kad se nekome javi vijest da će dobiti kćer, lice mu se od tuge crni…”
(Nahl, 16/58)
U ovom ajetu Allah (s.w.t.) opisuje i osuđuje pogled čovječanstva iz doba džahilijjeta na žene. Međutim,
“Bog daje ženu onome kome želi, a muža onome kome želi, a nekima daje i ženu i muža, a nekima ne daje nikoga.”
(Šura, 42/49)
Žena se rađa jednako kao i muškarac, ona je isto tako ljudsko biće. Ako roditelji prave razliku između njih u pogledu brige i darova, oni su odgovorni. Oni koji ne poštuju ostavštinu našeg Poslanika (s.a.v.s.) zaslužuju lišćenja milosrđa. Znajući da se ponekad u ljudima probude primitivne, predislamske emocije, naš Poslanik (s.a.v.s.) posebno naglašava obrazovanje djevojčica i…
“Otac koji odgaja tri, dva ili čak jednu kćer, štiteći njena prava, bit će s njim u raju”
(Ibn Mağdže, Etik 3) objavljuje.
I kod rođenja djevojčice, kao i kod rođenja dječaka,
“hvala Bogu”
kao
“akika”
Žrtvuje se. Dobije lijepo ime, obavezno školstvo. Potrebne seksualne informacije dobije od majke.
U Kur’anu i Sunnetu nema nikakvog teksta koji bi poticao znanje, a da ne obuhvata i žene. Naprotiv, budući da je znao da bi one mogle biti zanemarene, naš Poslanik (s.a.v.s.) je posebno preporučio obrazovanje žena i zapovjedio zaštitu njihovih prava. U njegovo doba su se obrazovale žene koje su bile “müctehid” (stručnjaci u islamskoj jurisprudenciji). [Na primjer, jedna od supruga Poslanika (s.a.v.s.), Hadžer Ajša (r.a.), je bila jedna od njih.]
Žena,
Odgajena i uzgajana bez ikakvih razlika u odnosu na muškarce, došla je na red da se uda. Vidjeti potencijalnog zaručnika je njeno pravo, a ujedno i sunet. Ako joj se ne svidi, odbije ga, a inzistiranje staraca i potencijalnog zaručnika ništa ne mijenja.
Ona stavlja teške uvjete pri sklapanju braka, koliko god ih želi od potencijalnog zeta.
“mihir”
prima.
Mahr je njezino božansko, najprirodnije pravo i garancija života. Područje trošenja, u legitimnom okruženju, u potpunosti ovisi o njezinoj volji. Mahr, ili druga imovina ako je ima, može potrošiti na dobrotvorne svrhe, ali i u komercijalnim poduzećima, osnivati kompanije, ulagati u dionice, zarađivati i trošiti zarađeno na bilo koje mjesto koje želi. Jer njezina socijalna sigurnost je zajamčena brakom.
Sve neophodne troškove za kuću i za sebe snosi muškarac.
Muž ne smije reći ženi: “Kupi si sama haljinu ili nakit, zaradi sama za to”. On je dužan osigurati ženi ono što joj je potrebno, u skladu sa svojim mogućnostima; ako to ne može, ne smije se ženiti.
Ako to ne učini nakon braka, zahtjev žene za razvod bit će odobren.
Njezin suprug ne smije je ponižavati, mora se sjetiti da je ona njegova životna partnerica i ne smije je ostaviti samu u kući kad se naljuti.
“Najbolji od muškaraca je onaj koji najbolje tretira žene.”
(vidi Buhari, Nikah 43; Muslim, Fadail 68)
Šaliti se s ženom, zabavljati se s njom i razveseliti je u kući su dužnosti muža.
Muž ne smije udarati ženu iz smiješnih razloga, osim ako žena ne poštuje prava i zakone i ne pobune se.
(vidi Nisâ, 4/34; Ibn Kesir, Kurtubi, Elmalı, tumač relevantnih ajeta; Abu Davud, Menasik 56; Ibn Mace, Menasik 84; Muslim, Hadž 147; Tirmizi, Rada’11; Abu Davud, Menasik 56; Halebi Sagir, str. 395; Halebi Kebir, str. 621; Canan, Terbiye, str. 391)
Također, ne smije uznemiravati ženu iznenadnim napadima zbog sumnje proizašle iz ljubomore. Naš Poslanik (s.a.v.s.) je u jednom hadisu zabranio nekome tko je dugo bio odvojen od svoje obitelji da iznenada, bez najave, dođe kući noću. Kao razlog za to navodi se i prilika da se žena pripremi za muža, obrije pazuhe, obrije noge i pobrinu se za svoj izgled. U vezi s tim, značenje jednog hadisa je:
“(Kad dođe) noću iz daleka, neka ne ulazi k ženi svojoj, nego neka ona uzme nož i očisti je, i neka pospremi ako je nered.” (Neka se pripremi za dolazak.)
(Buhari, Nikah 121, 122; Muslim, Rada’ 58, Imaret 181, 182; Darimi, Nikah 32, Džihad 163)
Objašnjenja hadisa navode i mogućnost da je iznenadno ulazak u kuću noću mogao značiti da je sumnjao u nevjerstvo svoje žene.
Muž ima i dužnost da seksualno zadovolji ženu.
Naš Poslanik (s.a.v.s.) je ljude koji završe sa ženom i odmah izađu, ne razmišljajući o njoj, uporedio sa pijetlom, tj. životinjom, i savjetovao je da se ne treba ulaziti u seksualni odnos bez ljubavi i nežnosti. Jer muškarac se može lako uzbuditi samo pogledom, ali žena se na seksualni odnos sprema tek nakon dugog perioda nežnosti. Dobar muškarac je onaj koji uspije da pripremi ženu za to i koji je, kao i sebe, može u potpunosti zadovoljiti.
Muškarci koji u seksualnom odnosu misle samo na sebe ne bi trebali zaboraviti da muče i muče drugu osobu radi vlastitog zadovoljstva.
Žena ima pravo da se razvede od muža koji u roku od jedne godine od braka nije bio u stanju da ima seksualne odnose.
Žena se ne smije predati muškarcu bez da je dobije “prednje naklonosti”.
Troškove liječenja i lijekova, kao i aliment za ženu, snosi muž.
Ako žena ne zna peći kruh, muškarac je dužan kupiti gotov kruh. Ako želi da se ukrasi, troškove ukrasnih predmeta i parfema snosi muškarac. Muškarac je dužan osigurati dva kompleta odjeće, ljetni i zimski, godišnje. U slučaju spora, kvalitete odjeće utvrđuju lokalne vlasti.
Žena,
Ako muž odlazi na put, žena ima pravo tražiti od njega zalog za aliment za dane u kojima ga nema. Ako želi spavati odvojeno od muža za vrijeme menstruacije, ima pravo tražiti odvojeni krevet.
Ovisno o okolnostima, žena može od muža tražiti sluškinju.
. Plaća služenice pripada njezinom mužu. Prema običaju, žena nije obvezna obavljati nikakav posao osim kućanskih poslova koje je po običaju neprihvatljivo da obavlja.
Ako je potrebno, ona se sa suprugom dogovara o iznosu mjesečne alimentacije. Ako shvati da to nije dovoljno, može zatražiti povećanje, a ako se suprug ne složi, može se obratiti sudu.
Ako žena ne želi da muževi rođaci budu s njom, muž je dužan da je smesti u odvojenu kuću. Kao razlog za to navodi se da bi prisustvo rođaka ometalo njenu želju da se bavi seksom i uživa sa mužem. Čak i za decu koja su premlada da bi shvatila seks, žena ima pravo da traži odvojene sobe iz istog razloga.
Žena,
ima pravo posjećivati roditelje jednom tjedno, a muškarac mu to ne smije spriječiti.
Žena ima pravo da radi u legalnim zanimanjima koja ne ugrožavaju prava muškaraca.
Ako žena želi ići u hamam zbog menstruacije ili porođaja, novac za hamam daje muškarac, ali ako se zna da se u hamamu ne poštuje pravilo da se intimne zone ne otkrivaju, žena se ne šalje u hamam.
“Ric’î” (može se vratiti)
ili
“razlika”
Muž mora osigurati sve potrebe bivše supruge, s kojom se razveo razvodom, u periodu idde (razdoblje od 3 mjeseca i 10 dana nakon razvoda).
Ovo su samo neki primjeri od mnogih tema koje se objašnjavaju u svim knjigama fikha kada se navode prava žene nad muškarcem. A to nisu samo preporuke, nego zakonska prava sa sankcijama. Ako se žene na Crnom moru, u Anadoliji, ovdje-onde, prisiljavaju na teške poslove koje bi mogli obavljati samo muškarci, onda je to krivica onih koji su Islam udaljili iz njihovih života, a ne samog Islama.
Kad je u pitanju izbor,
Većina islamskih učenjaka tvrdi da žene imaju pravo glasa. Jer ne postoji nikakav dokaz da ga nemaju. Štoviše, glasanje se sastoji od “bey’ata” (obveze vjernosti). A Poslanik (s.a.v.s.) je primio “bey’at” i od žena. (vidi Muhtahine, 60/12 i tumačenja). Nakon smrti Huseina Ömera, mišljenje je zatraženo od svih, uključujući i neudate mlade djevojke, pri izboru novog kalifa. (vidi Muhammed Hamidullah, Uvod u islamske institucije, Istanbul 1981, str. 112)
Na kraju, kada žena umre, i pokrivač za njezino tijelo pripada njezinom mužu.
(Za šire objašnjenje ovih stavki, koje smo ovdje saželi, vidi Ibn Abidin, Redd al-Muhtar i poglavlja o alimentu u svim fikhujskim knjigama, a posebno Serahsi i Mebsut)
Kao što se vidi, žena je osoba bez briga i strahova u pogledu egzistencije, tj. ima apsolutnu socijalnu sigurnost. A sve ovo su zakonska prava koja se u slučaju spora utvrđuju sudskom odlukom. Jer u islamu supružnici nisu dva neprijateljska pola koji stalno teže da od drugoga oduzmu prava. Oni su dva pola jedne cjeline, koji se dopunjuju, pomažu jedni drugima, podržavaju i čine izvor mira i moralne podrške. Baš kao što je Prorok pomagao u kućanskim poslovima, ili kao što je Alija i Fatima dijelili poslove.
U Kur’anu je jasno navedeno pod kojim okolnostima razvod postaje nužnost:
1. Javna nepristojnost (preljub)
Zina,
U islamu je to veliki grijeh, grijeh koji je po veličini jednak širku.
Zina,
To je strašan čin koji ruši porodični poredak i narušava brak.
Nikada se ne bi moglo zamisliti da bi se takav čin dogodio u muslimanskom domu. Žena ili muškarac koji bi takav čin dopustili u muslimanskom domu, ne bi bili dostojni tog doma.
“Nemojte ih prisiljavati da vam oduzmu dio onoga što ste im dali. Izuzetak je ako počine očiglednu nepokornost. Budite u dobrim odnosima s njima…”
(Nisa, 4/19)
“O proroku, kad razvodite žene, razvodite ih u periodu idde i poštujte taj period. Strahujte se Allaha, vašeg Gospodara. Ne izbacujte ih iz kuća, niti neka one same izlaze, osim ako ne čine očiglednu nepristojnost (blud).”
(At-Talaq, 65/1)
2. Podrivanje mira, ideološki sukob
Da bi islamsko društvo stvorilo mirno okruženje, mora biti mirna i porodica, koja je temelj tog društva. Mir u porodici osiguravaju supružnici koji se dobro slažu. Ako temelji porodice nisu čvrsti, porodični dom je u opasnosti od rušenja.
Kako bi se osigurao mir i kontinuitet u obitelji,
Popravak i ispravljanje nestabilnog stupa, a ako to nije moguće, zamjena i obnova istog, bit će korisno i za obitelj i za islamsku zajednicu.
Žena, jedan od temeljnih stupova obitelji.
Ako žena u kući stvara nemir i suprotstavlja se svome mužu, tj. ako žena u kući ne podržava ideju koju zastupa njezin muž, nego je ometuje, verbalno ili fizički se suprotstavlja i pokušava ga odvrnuti od njegovog stava ili ga zadržati, onda je razvod takve žene postao nužnost.
Ako muškarac ne razvede tu ženu, u tom slučaju postoje dvije mogućnosti.
Prvi je elegantan,
Muž zanemaruje ženu i nastavlja po svome. Međutim, u takvoj situaciji u kući će nastati nemiri. Zbog tih nemira, ako ih ima, djeca će biti pogođena i na kraju će nastati generacija u krizi. Ova generacija će biti udaljena od vjere, od religije, možda čak i do te mjere da neće poznavati Boga.
Jer žena, budući da je stalno prisutna u kući s djecom, imat će na njih ve veći utjecaj. U budućnosti, ova djeca bit će velika šteta za borbenog muža i težak udarac za njegovu misiju. Osim toga, budući da muž ne nalazi miran okoliš u kući, bit će nesretan u svom radu ili, barem, neće moći doseći željenu razinu. Ako vjerni muž i žena, koji bi trebali biti jedno drugome zaštitnici, ne mogu uspostaviti ovu zaštitu u kući, nikada je ne mogu uspostaviti izvan nje; ne mogu naređivati dobro i sprječavati zlo.
U tom slučaju, bit će neophodno razvesti se od žene u skladu s propisima Kurana.
Drugi je elegantan,
Muškarac koji vjeruje u Boga, poslušavši svoju ženu, odustat će od svoje vjere i napora, što će dovesti do toga da taj muškarac postane bezbožnik i udalji se od vjere. U posljednjih nekoliko godina ima mnogo primjera ovoga.
Reci: „Ako su vam vaši očevi, vaši sinovi, vaši braća, vaše žene, vaši rođaci, vaš imetak, vaš trgovački kapital kojeg se bojite da ne propadne, vaši stanovi u kojima ste zadovoljni, draži od Allaha, od Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda čekajte dok Allah ne donese Svoju odluku. Allah ne vodi na pravi put narod koji je zao.“
(At-Tawbah, 9/24)
“O vi koji vjerujete, strahujte se od nekih vaših supruga i djece, jer oni su vam neprijatelji…”
(At-Taghâbun, 64/14)
Svaka žena koja radi na tome da odvratiti nekoga od puta Božjeg, ujedno je i neprijatelj svoga muža.
Jedini način da se izbjegne i zaštiti od takvog neprijatelja je udaljiti se od nje. Najbolji način za to je razvod. Jer takve žene nisu dobre žene. U slučaju pobunjenica, ako se ne poprave, razvod je idealno rješenje.
“Muškarci su upravitelji nad ženama zato što ih je Allah učinio višima jednih od drugih i zato što troše od svoje imovine. Zato su dobre žene one koje su poslušne i čuvaju ono što je tajno, a što je Allah povjerio na čuvanje. A ako se bojite da će žene biti tvrdoglave i zločeste, poučite ih, odvojite se od njih u krevetu i udarite ih. A ako vam budu poslušne, onda nemojte tražiti protiv njih drugi put. Jer Allah je Uzvišeni, Veliki.”
(Nisa, 4/34)
Ako se ne poprave i ne dođu k pameti, čak i nakon što su bile poučene, udaljene od bračne postelje i kažnjene, razvod je najbolje rješenje. Ali ako se poprave, zabranjeno je tražiti krivicu u njima.
3. Davati prednost svjetovnom životu i njegovim užicima pred Allahom
Svako, bez obzira na spol, ima obvezu da služi Bogu, što je i osnovna svrha stvoriteljska, i da radi za Njegovu religiju.
Oni koji su svjesni svoga stvorenja, prema tome i usmjeruju svoje postupke. A borba da na Zemlji ne ostane fitne i da vlast pripada samo Allahu, dužnost je i obveza svakoga tko tvrdi da vjeruje. Evo kur’anskih istina:
“Ja sam stvorio džinove i ljude samo zato da mi služe.”
(Zariyat, 51/56)
“… Samo tebi služimo i samo od tebe tražimo pomoć…”
(Fatiha, 1/4)
“Borujte s njima dok ne nestane zla i dok religija ne bude u potpunosti Allahova! Ako se povuku, Allah sigurno zna što čine.”
(Enfal, 8/39)
Razvod od žena (ili muškaraca) koji su zaboravili svrhu stvoriteljske namjere i žele ukrase ovog svijeta trebao bi biti čin koji bi trebao poduzeti svaka vjerna osoba koja se bavi borbom.
U suprotnom, ove žene ili muškarci bit će teret i prepreka za onoga tko ih je pozvao. Stoga, razvod od njih, a ako su žene, davanje im miraza i puštanje, je najbolji put.
“O proroku, reci svojim ženama: ‘Ako vi želite ovozemaljski život i njegove ukrase, onda ja ću vam dati vašu mahr (dajete) i pustiti vas na lijep način. A ako vi želite Allaha i ahiret, onda je Allah pripremio veliku nagradu za one od vas koji čine dobra djela.'”
(Al-Ahzab, 33/28-29)
Žene ili muškarci koji ne rade na uspostavljanju Božjeg reda, nego žele samo ovozemaljski život i njegove ukrase, predstavljaju teret, prepreku pred onima koji rade na uspostavljanju Božjeg reda. Uklanjanje ove prepreke je nužnost za vjernike. Jer, naš Uzvišeni Gospodar obznanjuje da oni koji žele samo ovozemaljski život i njegove ukrase nemaju udjela u ahiretu. A onaj koji nema udjela u ahiretu ne može biti s onima koji ga imaju.
“To su oni koji su prodali ahiret za život na ovome svetu. Njima se nikada neće olakšati kazna i nikada im se neće pružiti pomoć.”
(Al-Baqara, 2/86)
“Onima koji žele samo ovozemaljski život i njegove ukrase, mi ćemo im dati ono što su zaslužili u ovom životu, i oni neće biti lišeni ničega. Ali oni su oni kojima u onom svetu čeka samo vatrena kazna, i sve što su činili u ovom svetu bit će uzaludno. Njihova djela su bila besplodna.”
(Hud, 11/15-16)
“Onome ko želi berbu ahireta, mi ćemo mu berbu uvećati; a onome ko želi berbu ovoga svijeta, mi ćemo mu dati od ovoga svijeta. Ali on neće imati dijela u ahiretu.”
(Šura, 42/20)
Budući da onaj tko želi ovozemaljski život i njegovo blago nema nikakve veze s onim tko želi nagradu u ahiretu, najljepši čin vjernika je da rastavi brak sa suprugom koja želi ovozemaljsko blago. Način, vrijeme i okolnosti takvog razvoda jasno su propisani islamskim načelima.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
