Ako je za sklapanje braka potrebna saglasnost obiju strana, zašto onda samo muškarac ima pravo da ga raskine i na temelju kojeg razloga? Molim vas, objasnite detaljno.
Dragi brate/draga sestre,
Islam je pravo na razvod dao muškarcima.
Jer ovlast da se u tren uništiti dom, poput razvoda, ne bi se mogla dati ženi, koja je sklona emocionalnim reakcijama. Da je ova prava, koja je pripala mužu, bila jednako dana i ženi, ruševina doma bi se često događala, žena bi u trenu bijesa i srdžbe upotrijebila riječ razvod i ne bi mogla održati dom, nego bi ga srušila. Zbog ove ženske emocionalnosti, u poslovicama…
“Uvijek u ženama prevladava osjećaj, a u muškarcima razum.”
rečeno je da strani koja je previše emotivna pravo na razvod nije dano u prvom trenutku.
Međutim, žena nije bila lišena ovog prava u potpunosti.
Žena može pristati na brak pod uvjetom da joj se, u trenutku sklapanja braka, odobri pravo na razvod.
Ovo pravo može biti doživotno, ali i na određeno razdoblje. Tijekom tog razdoblja, žena koja je sigurna u svog muža, može odustati od prava na razvod i prije tog dana. Muškarac ne može povući ovo pravo na razvod, koje je dao u trenutku sklapanja braka, kasnije izražavajući žaljenje. Obvezan je i osuđen je da ostane vjeran onome što je obećao.
U islamskom pravu
“promjena” ili “premeštanje”
zapravo to znači ustupanje prava na razvod. Muž daje ženi opciju da se razvede ili da ostane s njim. U vezi s tim, evo mišljenja učenih pravnika izvučenih iz Kurana i Sunneta:
1) Muž,
Ako je jednom dao svojoj ženi ovo pravo, ne može ga povući i ne može spriječiti njeno korišćenje. Ali žena nije obavezna da ovo pravo i iskoristi. Može odlučiti da ostane u braku sa mužem ili da se razvede, ili da ne izabere ništa i da odluči o poništenju prava na razvod.
2) Postoje dva slučaja u kojima se ovo pravo (promjena) prenosi na ženu:
a)
Muž mora jasno izjaviti da je dao ženi pravo na razvod. Ako o razvodu ne govori otvoreno, mora se pretpostaviti da ima takvu namjeru. Na primjer:
“Izbor je na tebi”
ili
“Ti znaš”
ako ih izgovori, ove neizravne izjave ne dovode do toga da pravo na razvod pređe na ženu ako namjera muža nije čvrsta. Ako žena tvrdi da ima pravo, a muž prisegne da to nije mislio, vjeruje se mužu osim ako žena ne dokaže da su te riječi izgovorene tijekom svađe ili u vezi s razvodom. Ako su te riječi izgovorene tijekom svađe, one se smatraju izgovorenim s namjerom razvoda i namjerom da se žena uvrijedi.
b)
Žena zna da joj je pravo na razvod dano. Ako nije bila prisutna kada je to rečeno, sazna od drugih, a ako je bila prisutna, sama čuje. Dok žena ne čuje ove riječi ili ne dobije obavijest o tome, pravo na razvod joj ne prelazi.
3)
Što se tiče vremenskih ograničenja za ostvarivanje ovog prava žene,
Ako joj je muž dao pravo na razvod bez određenog vremenskog roka, u tom pogledu postoje različita mišljenja učenjaka. Neki učenjaci smatraju da ona mora ostvariti to pravo na sastanku na kojem joj je muž dao to pravo. Ako žena napusti sastanak bez odgovora ili, pokazujući da ne želi odgovoriti, usmjeri pažnju na drugu stvar, onda je odustala od prava koje joj je dano i za nju više nema izbora. Ovo je mišljenje Hadžera, Hadžera Osmana, Hadžera Ibn Mesuda, Hadžera Džabira ibn Abdullah, Ata, Džabira ibn Zejda, Muždaha, Ša’bija, Nahaja, Imama Malika, Imama Abu Hanife, Imama Šafija, Imama Evzija, Sufjana Sevrija i Abu Sevra.
Drugi stav je,
Kažu da odluka o izboru nije ograničena na to vijeće, nego da žena može donijeti odluku i poslije. Hasan Basri, Katade i Zuhri zastupaju ovo mišljenje.
4) Ako muž odredi vremensko razdoblje za pravo koje je dao.
i na primjer:
“Imate rok od mjesec dana ili godinu dana za donošenje odluke, ili ste u tom periodu u nedoumici.”
onda žena može ostvariti ovo pravo samo u tom periodu. Ali, ako:
“Možeš ovo pravo iskoristiti kad god želiš.”
ako to želi, žena može ostvariti ovo pravo neograničeno.
5) Ako žena odluči da se razvede,
tu namjeru mora izraziti jasno i odlučno. Nejasne i dvosmislene izjave koje ne otkrivaju namjeru u potpunosti ne predstavljaju presudu.
6) Zakonski, muž može supruzi dati ovo pravo na tri načina: a)
“Vaš posao je u vašim rukama.”
možete reći ili
b)
“Odluči sam” (odaberi sam)
ili
c)
“Ako želiš, rastavi se”
može reći. Svaka od tih izjava ima drugačije pravne posljedice:
a)
Ako je muž
“U tvojim je rukama”
ako muž izjavi da želi razvod i žena jasno izrazi svoju odluku o razvodu, prema Hanefijskom mezhebu to je batin (nepovratni) talak. To znači da se muž i žena nakon toga mogu ponovo vjenčati ako žele. Ako muž…
“Vaš je posao u vašim rukama, ali samo za razvod.”
Ako to kaže, to se računa kao razvod (ric’i), što znači da se muž može vratiti ženi za vrijeme idde. Ali ako je muž namjeravao sva tri razvoda odjednom kada je ženi dao pravo na odlaganje, ili je to izričito izjavio, onda to što žena koristi ovo pravo, bez obzira na to je li rekla da je razvedena tri puta ili ne, znači nepovratni razvod (tri batin talaka).
b)
Ako muž ženi ne dopušta ovo pravo
“stari se” ili “stariš se”
(izbor je na tebi)
Prema učenju Hanefija, ako muž izgovori te riječi, a žena izričito ostvari to pravo, to znači da je razvod (talak) povratan (ric’i), čak i ako je muž namjeravao izreći tri puta razvod (tri-talak).
Ali ako je muž izričito i jasno dao supruzi pravo izbora za tri razvoda,
Korištenjem ovog prava žene, dogodi se tri razvoda. Prema Imamu Šafi’iju, ako muž ima namjeru razvoda u trenutku kada daje ženi pravo izbora, a žena to pravo i iskoristi, to je reverzibilni razvod (ric’i talak). Prema Imamu Maliku, ako je ovo pravo dano ženi koja je bila u braku, to znači tri razvoda, a ako je pravo dano ženi koja nije bila u braku, prihvaća se tvrdnja da muž namjerava samo jedan razvod.
c) “Ako želiš, razvedi se”
Ako žena, čim se izgovore te riječi, iskoristi ovo pravo i odluči se za razvod, to ne znači da je razvod definitivan (bez mogućnosti povratka u brak), već da je to razvod koji se može povući (muž ima pravo vratiti se ženi u roku od idde).
7) Ako žena, nakon što joj je muž dao pravo na razmatranje, odluči ostati u braku, razvod se ne događa.
Omer, Abdullah ibn Mesud, Aişa, Abu-d-Derda, Ibn Abbas i Ibn Omer zastupaju ovo mišljenje. Mnogi drugi pravnici su takođe prihvatili ovo mišljenje. Kada je Mesruk pitao Aişu (ra) o tome, ona je dala sledeći odgovor:
“Propovjednik (s.a.v.s.) je ostavio svoje žene na slobodu izbora, a one su odlučile ostati pod njegovim bračnim zavjetom. Može li se to onda smatrati razvodom?”
Prema prenosima na ovu temu, Alija i Zejd (r.a.) su mišljenja da se u takvom slučaju radi o ric’i talaku. Međutim, prema drugom prenosu, ova dva sahaba su mišljenja da se u takvom slučaju ne radi o talaku.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
Komentari
abdullahayaz95254
Bilo je to pitanje koje me je jako zanimalo. Vrlo ste dobro objasnili. Neka vam Bog da nagradu.
gulhayat
Poslušao sam ovu temu na video razgovoru i jako mi se svidjela…
abc778
Točno. Vrlo točan odgovor. Upravo zato mi ubijemo svoje muževne, bivše ljubavnike ubodemo nožem, imamo napade ljubomore i tuknemo muškarce. Vrlo smo emotivno nestabilan spol. Neka nam Bog da snagu da kontroliramo svoje emocije kao što to čine muškarci, inšaAllah.
