– Kako su hanefijski pravnici tumačili 12. ajet Sure Nisa i 23. ajet Sure Rad?
– Kao što je poznato, Hanafijski pravnici smatraju da je mužu haram (zabranjeno) da pere mrtvu ženu. Ali, u Kur’anu stoji: “A ako vaše žene nemaju djece, onda je polovica imovine vaših žena vaša…” (Nisa 12). Bog spominje “ženu” (zevce) u kontekstu polovice imovine žene nakon njene smrti. Dakle, nakon smrti žene, ona se i dalje smatra njegovom ženom. Budući da je to utvrđeno, mužu bi trebalo biti dozvoljeno (halal) da pere mrtvu ženu. Učenjaci su rekli: Da ona ne bi bila smatrana njegovom ženom, Božji nalog “A ako vaše žene nemaju djece, onda je polovica imovine vaših žena vaša…” bi bio metafora.
– Dakle, budući da Hanefije nisu smatrale da je ovaj ajet metafora, kako su ga onda shvatili?
– Jer prema Hanefijskom učenju, brak žene s mužem se prekida smrću žene, dok se u Kur’anu ona naziva “zevc” (žena)?
– U Rad 23 se također kaže: “Supruzi će ući u raj”, što znači da ako brak prestaje smrću, kako bi brak mogao nastaviti u raju?
– Šta kažu Hanefiti?
Dragi brate/draga sestre,
Postoji i običaj da kada jedan od bračnog para umre, drugi brine o pogrebu pokojnika i pere ga.
Dokaz i obrazloženje za to su postojanje primjenjivih hadisa koji govore o tome da brakovni savez traje dok žena čeka iddu i da je to dopušteno. Aisha je dala objašnjenje u tom smislu. Drugi od Sahaba su takođe dali slična objašnjenja i primenili slične prakse.
Naš Poslanik (s.a.v.s.) je ovo rekao Hazreti Aiši. Postoje i drugi hadisi i primjeri praksisa Sahaba na ovu temu.
Ali oni su tog mišljenja.
Potrebno je da bi se, osobito pravna pitanja, vezana uz ovozemaljski život, mogla riješiti.
Smatra se da je riječ, koja se spominje u 12. ajetu Sure Nisa i 23. ajetu Sure Rad, korištena u ovom kontekstu.
U 21. ajetu Sure Tur, izraz da će supruge vjernika biti uz njih u raju, dodatno podržava ovu tvrdnju. Jer glagol spomenut u ajetu ima ovo značenje.
Da je brak, u obliku u kojem je postavio pitanje, po zakonu prestajao tek smrću supruga/supruge, brak Hazreti Osmana s kćerima našeg Poslanika (s.a.v.s.) ne bi bio moguć. Jer
Slično tome, da bi se odredbe o nasljeđivanju mogle primijeniti, brak mora biti pravno okončan smrću.
Također, ne smije se zanemariti činjenica da sukobi između vjerskih sekt nastaju na temelju različitih dokaza.
Stoga bi bilo prikladno razmotriti ovo pitanje u ovom kontekstu.
U pitanju su navedeni stihovi s tumačenjem.
Naš Poslanik (s.a.v.s.) je jednom Aişi, majci vjernika, rekao:
Kada je umrla Fatime, majka našeg gospodara, njezin suprug, Ali, je obavio obred pranja njezina tijela i nije bilo nikakvih prigovora od strane Sahabe.
Prema školama islamskog prava osim Hanefitizma, žena može oprati tijelo svoga muža nakon smrti, a muž može oprati tijelo svoje žene nakon smrti.
Prema Hanefijama, žena može oprati tijelo svoga muža nakon smrti, ali muž ne smije oprati tijelo svoje žene nakon smrti.
Da je pokojna žena bila supruga tog muškarca, onda bi, prema značenju ajeta, bilo dozvoljeno tom mužu da ima seksualne odnose s njom nakon njene smrti. Budući da brak prestaje biti dozvoljen nakon smrti supruge, onda ni pranje njezina tijela ne bi trebalo biti dozvoljeno.
Jer da je ovo pranje bilo dozvoljeno, to bi značilo da je dozvoljeno i gledanje te žene, a to je pogrešno prema hadisu Poslanika Božjeg (s.a.v.s.).
Hanefiti su smatrali da je Alijino pranje Fatime bila iznimka, a izjavu našeg Poslanika (s.a.v.s.) da će Ajše pranje obaviti neko drugi, tumačili su kao da će je on povjeriti nekom drugom.
Prema tome, spominjanje pokojne supruge u ajetima spomenutim u pitanju može se shvatiti i u doslovnom i u figurativnom smislu. U figurativnom smislu, to se odnosi na ono što je rečeno.
Prema mišljenju većine učenjaka, smrt jednog od supružnika dovodi do samo djelomičnog prekida bračne veze; u nekim aspektima bračna veza se smatra nepostojećom, dok u drugim, poput pranja i brige, bračna veza ostaje na snazi, što se vidi iz hadisa.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
