Dakle, koliki imetak je potreban da bi zekât postao obavezan?
Dragi brate/draga sestre,
Ovo zavisi od imovine na koju se odnosi zekat i od vremena. Osoba koja posjeduje imovinu u iznosu nisaba, izuzev neophodnih potrepština i dugova, može izračunati zekat na osnovu vrednosti zlata i platiti ga.
To znači 2 grama zlata na 80 grama.
to se postiže davanjem.
Da bi osoba bila obvezna plaćati zekat, mora biti slobodna, punoljetna, muslimanka i posjedovati imovinu u iznosu nisaba, iznad dugova i osnovnih potreba, koja je ostala u njezinom posjedu dulje od jedne godine. Nisabski iznosi variraju ovisno o vrsti novca i imovine na koje se zekat odnosi.
Imovina na kojoj se mora platiti zekat sastoji se od pet kategorija.
Novac; zlato, srebro i gotovina spadaju u ovu kategoriju. Rudni proizvodi i blago; trgovačka roba; poljoprivredni proizvodi i voće; prema većini mišljenja, domaće životinje; prema Malikitima, životinje koje se više od polovine godine drže u štajlama.
Minimalni iznos imovine koji obvezuje osobu na plaćanje zekata za ove vrste imovine je:
a. Novčani iznosi:
Zlato, srebro i gotovina.
Nisab zlata je dvadeset miskala ili dvadeset dinara zlata. Dinar je kovani (madrub) oblik miskala, a prema šerijatskom mjerenju iznosi oko 4 grama, a prema običajnom mjerenju 4,8 grama. Nisab srebra je 200 dirhema srebra; prema šerijatskom mjerenju dirhema to je 560 grama, a prema običajnom mjerenju 640 grama srebra. To što se zlato ili srebro nalaze u obliku novca, nakita ili posuđa ne utječe na to da li su podložni zekatu. Nisab papirnog ili metalnog novca se računa prema zlatu, jer je zlato osnovica u transakcijama. Uistinu, u doba Poslanika (s.a.v.s.) i među stanovništvom Mekke osnovica novca bilo je zlato. I kod izračuna dije se uzima zlato kao mjera. Oni koji mijenjaju novac, u svakom mjestu, za lokalni novac, vrše transakcije prema cijenama zlata. Drugim riječima, pri određivanju kupovne moći raznih vrsta novca, uvijek se uzima u obzir zlato.
(Ibnul-Humam, Fethul-Kadir, I, 519-525; Ibn Abidin, Reddül-Muhtar, II, 36-38; el-Mejdani, el-Lubab, I, 148 i sl.; eş-Širazi, el-Muhezzeb, I, 157 i sl.; Ibn Kudame, el-Mugni, III, 1-16; ez-Zuhajli, el-Fıkhul-Islami ve Edilletuh, II, 759).
Dokazi na kojima se temelje Nakid nisapi:
Prenosi se od Alija da je Poslanik Božji (s.a.v.s.) rekao:
“Ako imaš dvjesto dirhema srebra i protekla je godina dana, onda moraš dati pet dirhema zekata. Na zlato nema zekata dok ne dostigne dvadeset dinara. Ako imaš dvadeset dinara zlata i protekla je godina dana, onda moraš dati pola dinara zekata.”
(aš-Ševkānī, Neylü’l-Evtâr, IV,138).
Abu Said el-Hudri je prenio slijedeći hadis:
“Na manje od jednog vesaka (1 tone) datulja nema zekata. Na manje od pet ukiya (200 dirhema) srebra nema zekata. Na manje od pet kamila nema zekata.”
(aš-Ševkānī, isto, IV, 126, 138).
Prema mišljenju većine islamskih pravnika, za dostizanje nisaba (minimalnog iznosa imovine za plaćanje zekata) zlato i srebro se mogu zbrajati. Na primjer, ako netko ima sto dirhema srebra i pet miskala zlata čija je vrijednost jednaka sto dirhema srebra, tada se na to mora platiti zekat. Ovi se predmeti smatraju jednim tipom imovine.
Prema Šafiitima
jer se jedan od njih ne može dodati drugome. To su zasebne vrste, poput deva i goveda. Međutim, u današnje doba, kada se razne valute dodaju jedna drugoj i podvrgavaju zekatu, prvo mišljenje je prikladnije.
b. Zekât nisab za rudnike i zakopane riznice:
Riječ “maden” (rudnik) potječe od korijena “adn” i označuje mjesto stalnog boravka. Kao termin, obuhvaća sve što je stvoreno u tlu, a ne iznad njega, što je vrijedno i što se dobiva iz tla.
Zlato, srebro, bakar, željezo, olovo, vapno, gips
kao što su zakopana blaga od strane nevjernika.
“kenz”
naziva se.
Rikaz
je termin koji obuhvaća rudu i rudež.
(Ibnul-Humam, Fethul-Kadir, I, 537-543; Ibnul-Esir, en-Nihaje, III, 82; Ibn Kudame, el-Mugni, III, 23)
Blago koje nosi obilježja pripadnosti muslimanima,
“Lukata”
podliježe odredbama.
Prema Hanefijama,
Na rudnike i zakopane riznice od metala koji se tope u vatri se primjenjuje zekat od pet posto. Poslanik je rekao:
“Na rudama i zakopanom blagu (rikazu) se plaća petina zekata.”
(Buhari, Musakat, 3; Zekat, 66; Abu Davud, Lukata, Imare, 40; Diya, 27; Muslim, Hudud, 45, 46; Tirmizi, Ahkam, 38; Maliki, Muvatta, Zekat, 9)
Šafi’i, Maliki i Hanbeli pravci, s druge strane, rikaz shvaćaju samo kao skrivenog bogatstva i tvrde da rudarski proizvodi, poput zlata i srebra, podliježu zekatu od jedne četrdesetine.
(Ibn Rušd, Bidajetül-Müctehid, I, 250; el-Fıkhul-Islami ve Edilletüh, II, 778 i sl.).
Prema Hanefijama
U slučaju rudarskih i arheoloških nalaza, bez obzira na postojanje nisaba, cijela izvađena količina se podvrgava zekatu od pete, koji se raspoređuje prema pravilima o plijenu. Oni se u pogledu nepostojanja nisaba oslanjaju na opće značenje hadisa o rikazu (rudarskim i arheološkim nalazima).
Imam Šafi’i, Imam Maliki i Imam Ahmed ibn Hanbel, pak,
Oni smatraju da je nisab potreban i za rudnike, te da dio koji ne doseže iznos nisaba ne podliježe zekatu. Nisab ovdje podrazumijeva da vrijednost iskopanog metala mora biti jednaka iznosu novčanog nisaba. Njihov argument temelji se na općem značenju hadisa o nisabu zlata i srebra.
(aš-Ševkānī, isto, IV, 126, 138; Seyyid Sabık, Fıkhu’s-Sunne, Kairo, bez datuma, I, 316; el-Kardavī, Fıkhu’z-Zekât, prev. İbrahim Sarmış, Istanbul 1984, I, 453).
Izvan Malikitizma
Prema tri škole islamskog prava, rudnici mogu biti predmet privatnog vlasništva. Međutim, prema Malikitima, vlasništvo nad svim rudnicima, osim onih koji pripadaju nevjernicima koji su se mirnim putem podvrgli islamskoj državi, pripada državi, a prihod od njih se troši na mjesta za koja je predviđeno trošenje zekata.
(ez-Zühaylî, isto, II, 778, 779).
c. Minimalni iznos za oporezivanje trgovačkih roba:
Arz i množina urûz;
Obuhvaća sve vrste trgovačkih roba, osim zlata, srebra, metalnog i papirnatog novca.
Robna roba, nekretnine, životinjske vrste, poljoprivredni proizvodi, odjeća, tkanine i slično, roba koja se drži u svrhu trgovine, radi kupovine i prodaje,
uruz
pripada tom plemenu.
Da bi se ove imovine oporezivale, pored vremenskog kriterija, mora se postići i kriterij vrednosti, tj. vrednost imovine mora doseći nivo nisaba za zlato ili srebro. Kod utvrđivanja vrednosti uzimaju se u obzir tržišne cene na mestu gde se imovina nalazi.
(ez-Zeylaî, Nasbu’r-Raye, II, 375-378).
Danas, ako vrijednost robe u posjedu dostigne ekvivalent 20 miskala (96 grama) zlata i ispunjeni su ostali uvjeti, osoba se smatra vlasnikom imovine u iznosu nisaba i mora platiti četvrtinu (1/40) zekata. Srebro je izgubilo svoju sposobnost da služi kao mjerilo za određivanje nisaba robe, jer je doživjelo značajan pad kupovne moći u odnosu na zlato. Zekat na robu može se platiti u vrsti robe ili u novcu, u iznosu njene vrijednosti.
(el-Kâsânî, isto, II, 21; Ibn Kudâme, el-Muğnî, III, 31).
d. Minimalna količina za obračun zekata za poljoprivredne proizvode i voće:
Poljoprivredni proizvodi i voće, ovisno o tome da li se navodnjavaju kišnicom ili uz troškove.
podliježe zekatu od jedne desetine ili jedne dvadesetine.
. Ovo je zekât
“desetina”
naziva se.
Prema Abu Hanifi
U poljoprivrednim proizvodima ne postoji nisap. Raste iz zemlje uz ljudski trud.
pšenica, ječam, riža, proso, lubenica, patlidžan, šećerna trska
Na proizvode sa zemalja na kojima se uzgaja žito, bez obzira na to da li je malo ili mnogo, mora se dati desetina (ošur) kao zekat. Dokaz za to je opće značenje ajeta i hadisa koji se odnose na ovu temu.
“Dajte siromašnima ono što im pripada od žetve.”
(En’âm, 6/141);
“Trošite ono što ste zaradili i ono što vam je iz zemlje izraslo, ono što je halal i čisto, na Allahovom putu.”
(Al-Baqara, 2/267).
U hadisu se kaže:
“U plodovima zemlje ima desetina.”
(ez-Zeylaî, isto, II, 384).
Prema Abu Jusufu i Imamu Muhamedu, nisab za poljoprivredne proizvode je 1 tona. Na žitarice koje ne dosežu 1 tonu (5 vesak) i povrće koje se ne čuva u dobrom stanju duže od godinu dana, ne pada zekât.
Šafi’i, Maliki i Hanbelije
U nekim verzijama, 5 vesaka je uzeto kao minimalna količina za obračun zekata za poljoprivredne proizvode. Međutim, u pogledu izračuna vesaka postoje razlike u mišljenjima između pravnih škola.
(el-Kâsânî, isto, II, 57-63; eş-Şîrâzî, el-Mühezzeb, I, 156 i sl.; İbn Kudâme, isto, II, 690-695; İbnül-Hümâm, Fethul-Kadîr, II, 2 i sl.; ez-Zühaylî, isto, II, 802 i sl.).
Dokaz za ovaj nisab je Poslanik Božji;
“Na manje od pet vesaka (jedne tone) suvih datlića nema zekata.”
(aš-Ševkānī, isto, IV, 126, 138, 141)
je hadis.
e. Zekatni nisab za životinje:
Kamila, goveda i ovce,
podliježe zakatu. Za razliku od Abu Jusufa i Imama Muhammada, Abu Hanifa
konji
i on smatra da je zekât obavezan. Osnov za ovo mišljenje je princip da konjima zekât nije potreban, osim ako se ne drže radi trgovine.
Nisab za zekat kamile je pet.
U hadisu se kaže:
“Na manje od pet deva se ne plaća zekat.”
(aš-Ševkānī, isto, 126, 138).
Za pet deva se daje zekat u obliku jedne ovce, za deset deva dve ovce, a za petnaest deva tri ovce.
(el-Kâsânî, isto, II, 31 i sl.; İbnül-Hümâm, isto, I, 494 i sl.; eş-Şîrâzî, el-Mühezzeb, I, 145 i sl.).
Nisab goveda,
To je utvrđeno u hadisu koji je prenio Muaz ibn Džebel (umro 18/639):
“Hazreti Muaz je rekao:
Poslanik (s.a.v.s.) me je poslao u Jemen i zapovjedio mi je da uzmem zekat od svake tridesetine goveda žensko ili mužjako dvogodišnje grdo; od svake četrdesetine goveda žensko trogodišnje grdo i od svake teretne životinje dinar ili odjeću ekvivalentnu dinaru.
(Tirmizi, Humus, 1966, II, 388; Ibn Madže, Sünen, I, 577).
Prema tome, stado od manje od trideset grla goveda je oslobođeno od zekata.
Nisab za ovce i koze je četrdeset.
U manjoj količini nema zekata. Dokaz je hadis koji je Enes (ra) prenio iz pisma Al-Buharija:
“Na stadu ovaca i koza koje pasu na paši, od četrdeset do sto dvadeset životinja, obavezna je jedna ovca ili koza kao zekât. Od sto dvadeset do dvesta životinja, dva zekata; od dvesta do tristo životinja, tri zekata.” (Tirmizi, Sunen, II, 387; Ibn Madže, Sunen, I, 574, 577).
Nema sporova oko toga da li se na konje koji se drže radi trgovine mora plaćati zekat. Što se tiče konja koji se ne drže radi trgovine…
Prema Abu Hanifi,
Na njih se također odnosi zekat. Vlasnik je slobodan; ako želi, može dati jedan dinar za svakog konja; ako želi, može procijeniti vrijednost konja i dati pet dirhama na svaka dvesta dirhama, kao kod trgovačkih roba. U hadisu se kaže:
“Za svaku saimu (konja koji se hranio na paši više od polovine godine) zekât je jedan dinar ili deset dirhema.”
(ez-Zeylaî, Nasbü’r-Râye, II, 357 i sl.; İbnül-Hümâm, isto, I, 502).
Izuzimajući žitarice i voće, za dopunu nisaba se ne smije dodavati jedna vrsta drugoj. Životinje se dijele na tri vrste: kamile, goveda i ovce. Jedna vrsta se ne smije dodavati drugoj. Voće se također ne smije dodavati drugom voću. Suhe datle se ne smiju dodavati suhim grožđem, pistacijama ili lješnjacima. Međutim, za određivanje nisaba se mogu dodavati trgovačke robe novcu, a novac trgovačkim robama.
(Ibn Kudame, isto, II, 730).
(Šamil IA)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
