– Kakvo je pravilo/propis/načelo prisega?
– Koje su vrste zakletava?
– Koja je kazna za kršenje zakletve?
Dragi brate/draga sestre,
Propisi o otkupnini za zakletvu
Iako sam čin prisega u religiji nije odobren, svjesno kršenje prisega je u određenom smislu…
To je grešnije i pogubnije ponašanje jer to znači ne držati se obećanja danog pod prisegom Bogu.
Navedeno je da je osoba koja svjesno krši zakletvu dužna platiti kaznu.
U nekim hadisima se također preporučuje da osoba, ako je to bolje, povrijedi zakletvu i plati nadoknadu.
(Ibn Majah, Keffarat, 7-8)
Da li onaj koji je povrijedio zakletvu mora platiti kaznu, zavisi od okolnosti zakletve.
Osoba koja mora platiti kafar (izvršiti čin pokore) dužna je to učiniti. Onaj tko zanemari obvezu griješi.
Propisi o davani zakletve
Zakletva
Obično je dozvoljeno, ali nepotrebno zaklinjanje i navika zaklinjanja se ne odobravaju, a čestoto zaklinjanje se smatra nepoštovanjem Božjeg imena.
Lažna zakletva
je jedan od velikih grijeha.
Prema Hanefijama, Malikijama i Hanbelijama, osnovno pravilo u prisegi je…
ibâhadır,
ali nepotrebno mnogo zaklinjati se
nije poželjno.
Prema Šafiitima, zakletva je po pravilu mekruh (neželjena) i ne treba je davati osim ako postoji potreba.
(vidi el-Kalem, 68/10; Ibn Mace, Keffarat, 5)
Hanbelijski pravnici, osim toga, navode da zakletva može imati različita značenja u različitim situacijama;
– Zakletva je obavezna radi zaštite života nevinog.
– Ručnik za okončanje svađa i nesporazuma,
– Mubah je ono što je dozvoljeno, a dozvoljeno je i činiti i ne činiti ga.
– Nešto što je mekruh (neželjeno) radi se radi mekruhnog (neželjnog) cilja,
– Rekli su da je nešto haram, samo da bi mogli učiniti haramnu stvar.
„Zakletva potiče prodaju robe, ali uništava blagoslov.“
hadisi
(Buhari, Büyû, 25; Muslim, Müsâkat, 131)
Zaklinjanje u trgovini je mekruh (neželjeno).
pokazuje da je tako.
Kazna za neispunjenu zakletvu,
ovisi o predmetu zakletve.
Na primjer, ako se zakune da se učini ono što je obavezno ili da se ne učini ono što je zabranjeno, onda je ispunjenje zakletve obavezno, dok je kršenje takve zakletve haram (zabranjeno). Ispunjenje zakletve da se učini ili ne učini ono što je dozvoljeno (mubah) je, prema većini učenjaka, dozvoljeno, dok neki učenjaci smatraju da je to obavezno.
Pravilo za ispunjenje zavjeta koji se odnosi na to da li će neko drugi učiniti ili ne učiniti neku stvar je slično gore navedenom; samo ako je predmet zavjeta dozvoljen ili preporučljiv, onda se ispunjenje zavjeta smatra preporučljivim.
Poslanik Božji (s.a.v.)
preporučivanje ispunjenja zavjeta koji je dao drugi (ibraru’l-kasem)
(Muslim, Libas, 3)
To je dokaz.
Treba se držati zakletava koje su dane u vezi s legitimnom obvezom, za jačanje obećanja ili za uvjeravanje sagovornika.
(vidi el-Mâide, 5/89; en-Nahl, 16/91)
Međutim, ako je ispunjenje zakletve suprotno interesima pojedinca i društva, i ako zakletva dovodi zakletog u grijeh, tada je potrebno povrijediti zakletvu i platiti nadoknadu.
Na primjer, zakletva da se ne otplati dug ili da se ne razgovara s roditeljima je takva. Uistinu, u jednom hadisu se kaže:
„Ako neko zavrne prisegu, a zatim vidi da je nešto drugo bolje, neka povuče prisegu i plati kaznu.“
(Muslim, Eymân, 11)
Naloženo je.
Vrste zakletava
Zakletve se, s obzirom na oblik i formu, dijele na zakletve u kojima se koristi ime ili atribut Boga i zakletve koje se daju uvjetno; a s obzirom na to sadrže li ili ne sadrže uvjete valjanosti, dijele se na tri vrste.
1. Zakletva koja se povlači.
a)
Zakletva učinjena pogreškom ili u uvjerenju da je istinita. Primjer je zakletva “Zaklinjem se da sam platio dug”, kada se zapravo dug nije platio.
b)
Zakletva izgovorena u toku govora bez namjere da se zakletva izgovori.
(Buhari, Eymân, 14)
„Allah vas neće pitati za ono što ste izgovorili u prisegi, a što ste kasnije povukli.“
stih
(Al-Baqara, 2/225; Al-Ma’idah, 5/89)
to ukazuje na to.
2. Desnica Gamusa.
Zakletva je lažna ako se svjesno i namjerno izgovori u vezi s prošlim događajem.
ovome
„lažna zakletva“
naziva se i zakletvom. Zakletva koja je u skladu s istinom je
„verna zakletva“
naziva se.
Lažna zakletva je opisana riječju “gamus”, koja potiče od korijena koji znači “potopiti”, jer lažna zakletva vodi onoga koji je daje u pakao.
Težina grijeha ovisi o ishodu koji proizlazi iz tog obećanja.
„Oni koji mijenjaju svoj zavjet i zakletvu danu Allahu za neku sitnicu, oni neće imati udjela u ahiretu. Allah s njima neće govoriti na Sudnjem danu, niti ih pogleda, niti ih očisti. Za njih je bolna kazna.“
(Al-Imran, 3/77)
, s ovim ajetom
„Onaj tko lažno svjedoči protiv imovine nekog muslimana, kad se susretne s Allahom, susrest će se s Njegovim gnjevom.“
(Buhari, Eymân, 17; Muslim, Îmân, 218-224; vidi također Müsned, II, 361-362)
Hadis koji se prevodi kao “…” izražava grijeh takvog obećanja.
Međutim, lažno priseganje radi zaštite života ili imovine nevinog čoveka ne smatra se grehom, pa čak i religijski je opravdano zbog važnosti prava koje se štiti.
3. Zaključena zakletva / Ugovorena zakletva.
Zakletva je ispunjena u skladu s njezinim uvjetima.
“Zaklinjem se da ću te posjetiti.”
ako se, kao u rečenici, koristi u prošlom vremenu
„apsolutna zakletva“
(poslanik),
“Zaklinjem se, danas neću jesti.”
ako se to učini s vremenskom oznakom u formatu
„privremena zakletva“
dobiva ime.
Zakletva koja se daje zbog nekog razloga (yemîn-i fevr) ima značenje samo u kontekstu tog razloga, prema mišljenju većine pravnika. Na primjer, kada je netko pozvan na ručak,
“U ime Boga, ja ne jedem ručak.”
Obično, ako se tako kaže, zakletva se odnosi samo na taj obrok i ne narušava se ako se ručak pojede negdje drugdje. Prema nekim učenjacima, međutim, bez obzira na razlog, konzumiranje ručka bilo gdje narušava zakletvu.
Kefaret za kršenje zakletve
To da li je u slučaju neispunjavanja zavjeta (kršenja zavjeta) potrebno izvršiti kafar (izvršenje kafar) zavisi od vrste zavjeta i razlikuje se od zavjeta do zavjeta.
U lažnoj zakletvi
nije potrebna otkupnina;
zakletva koja je povrijeđena
Onaj tko je poremetio red mora platiti kaznu.
Desna ruka Gospodnja
Većina misli da samo kajanje nije dovoljno za oproštenje, pa ako je nekome povrijeđeno pravo, treba ga nadoknaditi i tražiti oproštenje; Šafi’ije, međutim, smatraju da je potrebno dodatno i platiti kafarate (odštetu).
Utjecaj zaborava, neznanja i prisile na povredu zakletve
među denominacijama je sporan.
Prema Šafi’i i Hanbeliju
U ovim slučajevima, ako se krši zakletva, zakletva se ne smatra nevažećom, ali nije potrebna nadoknada.
Prema Hanefijskom mezhebu
U tom slučaju zakletva je povrijeđena i mora se izvršiti nadoknada.
U Maliki školi mišljenja
Postoje detaljnije odredbe.
Kefaret (izvršenje kazne) u slučaju kršenja zakletve, ako je ona bila ispunjena u skladu s uvjetima.
to je nahraniti ili odjenuti deset siromaha ili osloboditi jednog roba;
tko nema snage za ovo
postit će tri dana
.
(vidi el-Mâide, 5/89)
Kršenje više od jedne zakletve
Prema nekim Hanefijama i Hanbelijama, za više od jednog zakletva je dovoljna jedna kafarata (izvršenje zakletve); dok Šafi’ijama i Maliki’ijama, kao i nekim Hanefijama i Hanbelijama, je potrebna zasebna kafarata za svaku zakletvu.
Ponovno zakletva nakon iskupljenja
Postoji konsensus da ako se zakletva ponovi nakon što je otkup za njezino kršenje plaćen, i za ponavljanje zakletve mora se platiti zaseban otkup ako se i ona krši.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
