Dragi naš brat,
Lažna zakletva,
zakletva na laž, zakletva na nešto što nije istina.
Osoba koja lažno svjedoči pod zakletvom,
On zloupotrebljuje sveto ime Boga, pozivajući Ga u svjedočanstvo za zavjet, jer želi prevariti ljude, a time i lažno optužuje Boga. Zbog toga je Poslanik (s.a.v.s.) rekao da je lažni zavjet jedan od najtežih grijeha. (Buhari, Edeb, 6).
„Ne zaklinajte se lažno da biste jedni druge prevarili, jer bi mogli kliznuti oni čiji su koraci bili čvrsti, i vi biste okusili tešku kaznu zato što ste odvlačili ljude od Allahova puta. A za vas je (u ahiretu) velika kazna.“
(Nahl, 16/94)
Ovaj ajet navodi da je kazna za lažnu zakletvu Božja kazna.
Ako neko povrijedi zakletvu koju je dao u vezi s budućnošću, oslobađa se grijeha zakletve plaćanjem otkupnine (vidi: Otkupnina za zakletvu); ali lažna zakletva je takav veliki grijeh da čak i otkupnina ne može smanjiti njenu kaznu,
Za lažnu zakletvu nema nadoknade.
Osoba koja je počinila takav grijeh mora se pokajati Bogu, kome je dala lažni svjedok, moliti se za oproštenje i nikada više ne ponoviti taj grijeh. Samo Bog može oprostiti taj grijeh.
Ako je lažnom zakletvom povrijeđeno pravo nekoga drugoga, pa makar to bilo i putem zakona, počinjen je drugi grijeh. Dok se ovo nepravedno stečeno pravo ne vrati vlasniku, nema oprosta grijeha, ni pokajanjem.
Na primjer, ako netko svjesno prisegne da je platio dug koji zapravo nije platio, a druga strana ne može dokazati svoj potraživaj, i sudac presudi da je osoba koja je lažno prisegnula oslobođena od duga, ta osoba počinila je dva velika grijeha odjednom.
Ponekad se, zbog nepažnje, loših navika, pogreške… i sličnih razloga, zavede lažna zakletva. Naravno, grijeh toga nije isti kao grijeh namjernog lažnog svjedočenja. Ali i bezrazložno, nepotrebno spominjanje Božjeg imena je grijeh. Stoga treba vladati jezikom, ne smije se zakletva pretvoriti u naviku, nego se treba zakletva izgovarati samo u iznimno važnim situacijama.
Namjera u zakletvi,
Ovisi o namjeri onoga tko prisiljava na prisegu. Stoga, ako osoba koja daje prisegu misli na nešto drugo, i tada je dala lažnu prisegu. Na primjer, ako osoba prisiljena na prisegu zbog duga prema Ahmedu misli na dug koji je otplatila Mehmedu i prisega “otplatila sam svoj dug”, onda je dala lažnu prisegu.
(Akif KÖTEN, Šamil Islamska enciklopedija)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
