Dragi brate/draga sestre,
Naravno, takve žene mogu postojati u svakom periodu.
Iako su postojali i u predislamskom periodu, bili su u manjini.
Da, u predislamskom periodu (doba džahilijete) kćeri i žene plemićkih i bogatih osoba smatrane su osobnostima i uživale su ugled. Većina ostalih žena, međutim, bila je potlačena i držana kao robinje.
Žene nisu imale nikakva prava u usporedbi s muškarcima.
U predislamskom periodu, u srednjim i nižim slojevima društva, žena praktički nije imala nikakvog značaja niti uloge. Ovo je počinjalo već od rođenja. Ako bi se sin rodio, otac bi se radovao i slavio; ako bi se rodila kćer, sramotio bi se i smatrao bi se počiniteljem zločina. Posebno u nižim slojevima, vrijednost žene u očima muža nije bila veća od vrijednosti imovine kojom je posjedovala.
Žena nije bila cijenjena, njena prava i zakonska prava nisu bila priznata, ona je bila tretirana kao stvar i nasljeđivana. Kada bi netko umro, a žena ostala udovica, najspretniji od nasljednika pokojnika bi joj odmah bacio svoj ogrtač. Ako žena prije toga ne bi pobjegla i izbjegla ovu situaciju, ona bi postala njegova. Ako bi htio, mohl bi se s njom oženiti bez miraha, ako bi htio, mohl bi je udati za nekog drugog i tako steći pravo na mirah, a ženi ne bi dao ništa. Ako bi htio, mohl bi je spriječiti da se uda kako bi joj oduzeo nasljedstvo koje je dobila od muža.
Nakon dolaska islama, u objavljenom ajetu stoji:
“O vi koji vjerujete! Nije vam dozvoljeno da nasilno prisvajate nasljedstvo žena.”
(En-Nisâ, 4/19)
Naređeno je i ta loša navika je ukidana.
(vidi Ševkani, Fetul-Kadir, 1/440)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
