Dragi naš brat,
Novom vjerniku su oprošteni svi grijesi, osim onih koji su počinjeni protiv prava drugog čoveka.
Dobrih djela onoga koji je povjerovao ne gube na vrijednosti, a svi ostali (prijašnji) grijesi mu se opraštaju od trenutka kada je povjerovao.
“Ali oni koji su se pokajali i povjerovali, i koji čine dobra i prihvatljiva djela, izuzeti su od toga. Allah će njihove loše postupke pretvoriti u dobre, a grijehe u nagrade. Jer Allah je Oproštitelj, Milostivi.”
(On je velikodušan u oprostu, milosrdan i pun blagodati).
”
(Furkan, 25/70)
Pokajanje (tevbe),
Izražava dobrovoljno odricanje od negacije i pobune, od svake vrste zla, te odlučnost da se nikada ne vrati na to, nakon kajanja koje sluga osjeća kao rezultat pregleda savjesti. Kur’an u mnogim ajetima smatra takvo obraćenje izuzetno vrijednim; -pod uvjetom da se pokaje zbog počinjenog zla i odluči se na odricanje čvrstom voljom, da se zao čin u potpunosti napusti i da se nikada ne vrati na njega- prihvaća kajanje za sve pogrešne poglede, misli, osjećaje i ponašanja, uključujući i najteže grijehe poput negacije i širka, i navodi da je to dovoljno da se grijeh oprosti onome koji se kajao. Kao što je ovdje izraženo, obraćenje od negacije događa se vjerovanjem, a obraćenje od zlih djela događa se činjenjem dobrih i vrjednih djela. Međutim, budući da je sve ovo moguće samo ako se temelji na psihološkom motivu, Poslanik (s.a.v.s.)…
“Tevbe je kajanje zbog grijeha i molitva za oproštenje.”
je naredio.1
U 70. ajetu, Allah Teâlâ kaže da će oprostiti onome tko se pokaje na ovaj način.
svoje grijehe
(loša djela)
Navodi se da će to pretvoriti u dobro (hasenat). U tefsirima (komentarima Kur’ana) ova zadnja rečenica ajeta obično se tumači na tri načina:
a)
Bog griješe koje su počinili prije pokajanja pretvara u dobročinstva i na Sudnjem danu im uzvraća za te zločine kao da su dobročinstva.2 Prema ovom tumačenju, grijeh se pokajanjem ne samo oprosti, nego se pretvara u dobročinstvo. Ovo tumačenje se smatra pretjeranim, pa se stihu daje i ovo značenje, koje mi preferiramo:
b)
Bog mijenja njihovo loše stanje prije pokajanja u dobro stanje nakon što se pokaju, i oni od tada vjeruju umjesto da ne vjeruju, i okrenu se poslušnosti i pobožnosti umjesto pobune i grijeha; oni koji su bili loši ljudi prije pokajanja, postaju dobri ljudi, dobri vjernici, uz Božju pomoć, zahvaljujući pokajanju.3
c)
Ševkani je sažeo mišljenja nekih Sahaba i drugih učenjaka o ovoj rečenici ajeta na sledeći način:
“zamjena i pretvorba”
(zamjena), samo
“oprostiti”
što znači da će Allah oprostiti te grijehe, a ne da će ih pretvoriti u dobra djela (IV, 103). Međutim, između ova dva tumačenja ne postoji razlika.4
Izvori:
1.
Müsned, VI, 264; Ibn Mâce, “Zühd”, 30.
2.
vidi Taberî, XIX, 4748.
3.
Zemahšerî, III, 105; Râ-zî, XXIV, 112.
4.
Prof. Dr. Hayrettin Karaman, Prof. Dr. Mustafa Çağrıcı, Prof. Dr. İbrahim Kafi Dönmez, Prof. Dr. Sadrettin Gümüş, Put Kur’ana: IV, 150-151.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
