Dragi naš brat,
U osobnom životu našeg Proroka (s.a.v.s.)
Daval je važnost estetici koja ne narušava ozbiljnost.
Na primjer, četkao je zube misvakom dan i noć. Uvijek je pažljivo češljao kosu, vodio računa o čistoći odjeće, povremeno je stavljao kohl oko očiju u skladu s tadašnjim običajima, bojao je kosu i bradu i nikada se nije rastajao od ogledala. Svaki put kad bi se ugledao u ogledalo…
“Bože moj! Ti si me lijepo stvorio, učini i moj karakter lijepim.”
molio se. Za čovjeka s neurednom kosom i bradom.
“Recite tom tipu da se češlja i da pazi na kosu.”
dao je takav savjet. Nošenje prstena se također smatra estetskim.
Kur’an od početka do kraja govori o estetici svemira, o tome da je on jedno divno djelo umjetnosti. Budući da je Poslanik (s.a.v.s.) bio živi, živući, govoreći Kur’an, on je više od ikoga drugog obraćao pažnju na umjetničke i estetske aspekte bića koje Kur’an opisuje.
Na dan pohoda, dok je recitirao suru Fetih glasom i melodijom, osvojio je srca prisutnih Sahaba, baš kao što je osvojio i Mekku.
Zbog lijepog i snažnog glasa, imenovao je Hz. Bilala-i Habešija za muezina. Volio je slušati Sahabe koji su lijepo recitirali Kur’an. Jedne noći je slušao Hz. Musu el-Ešarija i kad ga je ujutro ugledao, pohvalio ga je. U džamiji je dao postaviti govornicu za pjesnike i radovao se pjesmama koje su čitali o istinama islama.
“Ko bi mogao biti nežniji, ljubazniji, graciozniji i humaniji od Muhammeda (s.a.v.s.), koji je čistoću smatrao dijelom vjere i smatrao je dijelom vjere ukloniti kamen s puta koji je ljudima zadavao muke… Neka nas Gospod ne liši njegovog zagovora!”
Naravno, ne može se očekivati da će oni koji slijede tjelesne želje uživati u višim užitcima onih koji su zaljubljeni u duhovne želje.
„Stanje koje ugodjuje plemenitim dušama, ne prija i ne zabavlja osobu sa dječjim hičama i grubom naravi.“
(Bediuzzaman, Risale-i Nur, str. 736).
I ova pjesma Namika Kemala, izgovorena s iskrenošću, govori o lijepim stvarima:
„Ne doseže ruka edeb-a zapadnjaka, poželjnika, zaljubnika, pohlepnjaka / Edeb-a, edeb-a vječnog Kur’ana, ozdravitelja, iscjelitelja, darovatelja Boga.”
Dakle:
„Književnost rođena iz genija Zapada, koji je zarobljen strastima i hirovima, nikada ne može doseći razinu književnosti koja potječe iz blagoslovnog i iscjeljujućeg vodstva Kurana, čija ruka seže do vječnosti.“
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
