Kakvi su uvjeti za izvršenje kazne Had?

– U islamu se lopovu odseca ruka kao kazna.

1) Na primjer, kakva je kazna za lopova koji uđe u trgovinu i ukrade računar?

2) Koja je kazna za osobu koja je ukrala milione dolara iz banke?

Dragi brate/draga sestre,

Islamsko kazneno pravo

(kazna)

kao termin

granice;


“kazne koje islam predviđa za određene zločine”

To su kazne koje se izriču za pet vrsta zločina:

preljub, krađa, pijenje alkohola, kockanje

(okrivljivanje čestite žene za preljub) i

blokiranje puta (hırâbe).

U islamskom kaznenom pravu

“imao/imala”

leri

“U ime Allaha”

je prihvaćen kao takav. Dakle

granica

Zločini koji (prema islamskom pravu) podrazumijevaju kaznu znače povredu javnog prava.

Kısas

zbog kršenja prava drugog čoveka

imao/imala

nije rečeno. Kazne koje prelaze granicu, tj. kazne koje nisu propisane Kur’anom i Sunnetom, već su prepuštene na procjenu sudca,

kazna

nazivaju se kaznama.

Zatvor, izgon, deportacija

itd.

(ez-Zuhajli, el-Fıkhu’l-Islami ve Edilletüh, 2. izdanje, Damask 1405/1985, IV, 284 i sl.).

Kazne za grijehe, osim kazne za pijenje alkohola, su fiksirane u Kur’anu, dok je kazna za pijenje alkohola fiksirana u Sunnetu.

1. Kazna za preljub (hadd-i zina):

Za oženjenog muža i ženu je kamenovanje, a za neženjenog muža i ženu je stotinu udaraca bičem.

“Svakoj ženi i svakom muškarcu koji su počinili preljub, dajte po sto udaraca bičem. To je Allahova kazna za one koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan…”

(čovjek)

ako ste muslimani, onda je to Allahova religija

(u pogledu primjene)

u tome vas pokreće osjećaj sažaljenja prema njima

(blokiraj gore)

i neka grupa vjernika bude svjedokom kazne koja im je izrečena i primijenjena.”


(An-Nur, 24/2).

Kazna kamenovanja je utvrđena praksom Poslanika Božjeg (s.a.v.s.):

“Žena iz plemena Cuhajne, trudna izvan braka, došla je k Poslaniku Allahovom (s.a.v.s.) i rekla:”

“O, Allahov Poslaniče! Ja sam počinio čin koji zaslužuje kaznu, pa meni izricaj kaznu (šerijatsku).”

rekao je. Prorok (s.a.v.s.) je pozvao skrbnika žene:

“Pazi na ovo, kad rodiš dijete, donesi mi ga.”

rekao je.

(Onaj koji je zakonski zastupnik)

To je učinio. Poslanik (s.a.v.s.) je naredio. Žena je bila čvrsto vezana, a zatim je naredio da bude kamenovana. Nakon toga…

(posmrtni ostaci)

održao je molitvu nad njim. Nakon toga, Omer je rekao:

“O, Allahov Poslaniče, ti si molitvu obavio za njim, a on je počinio preljub.”

rekao je. Poslanik Allahov (s.a.v.s.):

“On se pokajao takvim kajanjem da bi ga, da se podijeli među sedamdeset stanovnika Medine, bilo dovoljno za sve. Znaš li li što je plemenitije od toga da daš život za Allaha?”

naređeno je

(Muslim, Hudud 28; Ibn Madže, Diya, 36; Maliki, Muslim, Muvata, Hudud, 11).

Da bi se kazna za preljub mogla primijeniti, moraju postojati četiri pravedna muška svjedoka koji svjedoče pred sucem i osoba koja je počinila preljub mora znati da je preljub zabranjen.

2. Kazna za krađu (hadd-i sirkat):

“Kada osoba punoljetna i zdrave pameti ukrade imovinu u iznosu nisaba sa mjesta na kojem se nalazi”

krađa

tako se kaže. Kazna je navedena u Kur’anu:

“Odsecite ruke muškarcima i ženama koji su ukrali, kao kaznu od Allaha za ono što su učinili! Allah je doista Moguć i Mudri.”


(Al-Maida, 5/38).

Da bi se kazna odsijecanja ruke mogla primijeniti, moraju dva pravedna svjedoka svjedočiti i sudac mora, na temelju saslušanja (suđenja), biti uvjeren da je zločin počinjen.

Sudac je pozvao svjedoke redom:

Prirodu krađe, vrstu ukradene imovine, njenu vrijednost, način krađe, mjesto krađe, kada je krađa počinjena, te identitet osobe koja je ukrala imovinu.

pita.

Prema Hanefijskom mezhebu, nisab (minimalna vrednost krađe za koju se primenjuje kazna odsecanja ruke) iznosi deset dirhema. Vrednost dirhema se računa u skladu sa vrednošću tog dirhema u periodu kada se kazna primenjuje.

(vidi el-Kâsânî, Bedâyiu’s-Sanâyî’, VI, 67; İbnü’l-Hümâm, Fethu’l-Kadîr; IV, 220, 230; Nesaî, Sârık, 10; Zeylaî, Nasbu’r-Râye, III, 359, 360).

Kao primjer primjene kazne odsjekanja ruke i u vezi s tim da u ovoj kazni, koja pripada Allahu, ne može biti prihvaćen nikakav zagovornik, možemo navesti sledeći hadis:

“Stanje žene iz plemena Mahzum rastužilo je pleme Kurejš. Oni su rekli:”

Kome je Allahov Poslanik

(da ode)

Rekli su: “Ova žena će (za nju) zagovoriti.” A dio je rekao:

“Ovaj posao je poslanik Allahov volio”

(sahabi)

Rekli su: “Niko osim Usame ibn Zejda ne bi se usudio.” Usame

(za zagovaranje u korist žene)

Razgovarao je s Poslaničem Allahovim. Na to je Poslanik Allahov rekao:

“Jedan od granica Uzvišenog Boga”

(ne smije se raditi)

Da li se zauzvlačuješ u vezi s tim?

Zatim je ustao i održao nam propovijed. Nakon toga je rekao:

“Od onih koji su bili prije vas (kada bi časna osoba počinila krađu)

(krivca)

puštali bi ih. Ali kad bi ukrao onaj koji je bio slab (po ugledu), primjenjivali bi kaznu. Zaklinjem se Allahom, da je kćer Muhammedova ukrala, ja bih joj sigurno odsjekao ruku.”


(Eš-Ševkânî, Neylü’l-Evtâr, VII, 131, 136).

Za detaljnije informacije o uvjetima kazne za krađu, kliknite ovdje:

KRADJINA

3. Kazna za pijenje alkohola (hadd-i şürb):

Pijenje alkohola je strogo zabranjeno u Kur’anu, u suri Al-Maida, 90. ajetu. Međutim, kazna je utvrđena sunnetom i praksom Poslanika (s.a.v.s.). Poslanik (s.a.v.s.) i Abu Bekir (r.a.) su davali 40 udaraca bičem (celde) onima koji su pili alkohol. U doba Huseina Omara (r.a.), kada je broj pijanica porastao, on se posavjetovao sa svojim drugovima. Odlučili su da se izrekne kazna od najmanje 80 udaraca bičem.

(vidi Dârimî, Hudûd, 10; A. b. Hanbel, IV, 389).

Da bi se kazna za pijenje alkohola mogla primijeniti, osoba koja pije mora biti pametna, punoljetna, muslimanka i sposobna za govorenje. Ova kazna se primjenjuje na osobu koja je uhapšena u pijanom stanju i čije je pijenje alkohola utvrđeno svjedocima.

“Pred Poslanika (s.a.v.s.) su doveli čoveka koji je pio vino. Poslanik je rekao:”

“Neka zna svoje mesto.”

rekao je. Ebu Hurejre je rekao: Neki od nas su ga tukli rukama, a neki cipelama i odjećom. Kad su otišli (nakon tučnjave):


‘Neka te Bog osramoti!’


rekoše. Poslanik (s.a.v.s.):

“Nemojte to govoriti, nemojte pomagati đavolu protiv njega.”

rekao je”

(Buhari, Hudud, 4; Muslim, Hudud, 35; Abu Davud, 35, 36; Tirmizi, Hudud, 14, 15).

4. Kazna za klevetu o preljubu (hadd-i kazf):

Kazna za lažno optuživanje čestitih (muhsan) žena u blud je opisana u suri Nur:

“Poštenim ženama”

(kazneno djelo preljuba)

baciti pa onda

(za dokazivanje tih optužbi)


Onima koji ne predlože četiri svjedoka, udarite osamdeset udaraca bičem i nikada više ne prihvatite njihovo svjedočenje. Oni su zabludjeli.”



(An-Nur, 24/4).

Lažna optužba za preljub na častnog muža kažnjava se sa 80 udaraca bičem. Uslovi za častnog muža su sledeći:

Biti slobodan, biti pametan i punoljetan, biti musliman, biti čedovit.

5. Kazna za blokiranje ceste:

Prekidanje prolaza, nasilno sprečavanje prolaza i pljačka putnika. Zločin pljačke na putu može počiniti pojedinac ili skupina, naoružani ili ne naoružani, u naseljenom području ili na selu, u gradu ili izvan grada. U svim ovim slučajevima zločin je počinjen i može se primijeniti kazna propisana u ovom ajetu:

“Kazna onih koji ratuju protiv Allaha i Njegova Poslanika i nastoje širiti nered na Zemlji je samo pogubljenje ili obešanje, ili odsjecanje desne i lijeve ruke i noge, ili protjeranje sa Zemlje. To je za njih poniženje u ovome svijetu, a u onome svijetu im slijedi velika kazna. Ali ako se pokaju prije nego što ih uhvatite, znajte da je Allah Oproštitelj, Milostivi.”


(Al-Maida, 5/33, 34).

Prema ovom ajetu i tumačenjima islamskih pravnika, kazna za napad na putu je utvrđena na sledeći način.

a)

Ako je počinio pljačku i ubistvo, pljačkaš se ubije i objesi na javnom mjestu radi upozorenja.

b)

Ako je samo ubio osobu, a nije sudjelovao u pljački, bit će ubijen bez obzira na to što je bio obješeni.

c)

Ako je počinio pljačku bez ubojstva, odseći će mu ruka i noga, ali na suprotne strane tijela.

d)

Onima koji ne ubijaju i ne pljačkaju, ali samo šire strah i teror na putu, primjenjuje se kazna “izgonstva”. Prema Malikitima, ako je samo došlo do pljačke, poglavar države ima pravo izbora između ubistva, vješanja i rasčetvorivanja. Ako nema ubistva na putu, samo pljačka, ali samo strah i teror, onda…

Predsjednik države

ima pravo izbora između pogubljenja, obteljavanja, presijecanja i proganja.

(Ibn Tejmijja, es-Siyâsetu’ş-Šer’iyye, Egipat 1951, str. 82, 83; Ibn Kudâme, el-Muğnî, 1367, sv. VIII, 228).

U brojnim hadisima je naglašeno da se kazne propisane u islamu moraju striktno primjenjivati i da se u tome ne smije popustiti. Upozorenje da se ne smije podleći osjećaju sažaljenja u vezi s tim, spomenuto je i u gore navedenom prevodu relevantnog ajeta.

Neki hadisi o primjeni hududa:

“Ispunite Allahove granice, i blizu i daleko. Neka vas čije god kopljanje ne spriječi da ispunite Allahovo pravo.”

“Onaj tko poštuje Božje zabrane i onaj tko ih krši, slični su grupi ljudi koji su se ukrcali na brod i žrijebom odlučili tko će biti na donjem, a tko na gornjem palubi. Kada oni na donjoj palubi žele uzeti vodu, oni na gornjoj palubi im kažu: “Da li bismo mogli probušiti rupu na našoj palubi bez da vas ugrozimo?!” Ako oni na gornjoj palubi dopuste, svi će poginuti, a ako ne, svi će se spasiti.”


(et-Terğib ve’t-Terhib, 4/25, 27).

U primjeni šerijatskih kazni postoje određeni aspekti koje ne treba zanemarivati: Prije svega, kazne se primjenjuju u islamskoj državi sa svim njezinim institucijama i institucijama, te odlukama državnog vladara. Potrebno je da su uklonjeni svi elementi u društvu koji bi mogli dovesti do zločina, da su ljudi odgajani islamskim obrazovanjem i da država u potpunosti zadovoljava materijalne i duhovne potrebe pojedinaca.

U prošlosti su kazne za zločine bile rijetko primjenjivane zbog raznih razloga, poput nemogućnosti potpunog zatvaranja putova koji vode ka zločinu, prednosti koje je optuženi dobivao od sumnji i neispunjenja potrebnih uvjeta za dokazivanje zločina. K tome treba dodati i nemarno, nesposobno i popustljivo, pa čak i ravnodušno, ponašanje vlasti pri primjeni tih kazni.

U hadisu se kaže:

“Zbog sumnji, ne primjenjujte kazne.”


(Abu Davud, Salat, 14; Tirmizi, Hudud, 2)

Navedeno je. Ovo je važan princip u islamskom kaznenom pravu. Prema ovom principu, u praksi Al-Huzara (ra), u godini gladi nije se odrubila ruka lopovu; niti se ova kazna primjenjivala na osobu koja je ukrala imanje svoga gospodara ili rođaka, s obzirom na sumnju da bi mogla imati pravo na to imanje. Sljedeći primjeri se odnose na ovaj princip:

– Ako četvero svjedoka svjedoči o preljubu jedne osobe, ali dvoje od njih svjedoči dobrovoljno, a dvoje nevoljko, prema Abu Hanifi, nikome od njih – ni muškarcu, ni ženi, ni svjedocima – ne smije se izreći kazna.

– Sudski poziv za optuženog

(kazna batom)

Ako se, dok se kazna izvršuje, jedan od svjedoka odrekne svjedočenja, preostali udarci bičem se ne zadaju.

– Ako jedna osoba svjedoči da je neka osoba “pila alkohol”, a druga svjedoči da je ta osoba “priznala da je pila alkohol”, tada se kazna za pijenje alkohola ne primjenjuje.

– Ako neko prvo prizna krađu, zatim povuče tu ispovijest i potom ponovno ukrade dio te imovine, neće mu biti odsječena ruka (za detaljnije informacije vidi: Cevat Akşit, Islamsko kazneno pravo i njegovi humanitarni principi, Istanbul 1987.).

(Halit ÜNAL, Šamil Islamska enciklopedija, III/103)

Sa pozdravom i blagoslovima…

Islam kroz pitanja i odgovore