U povijesti islama bilo je mnogo izuzetno bogatih ljudi, koji su, naravno, znali i biti zahvalni. Može li musliman imati takav cilj: „MORAM BITI JAKO BOGAT“? Što se tiče želje za bogatstvom, kakav je stav naše religije?
Dragi brate/draga sestre,
Želja za bogatstvom radi služenja islamu je razumljiva. Međutim, ne treba podleći pohlepi i sebičnosti. Najveće siromaštvo je pojesti i samo jednu haram hranu u želji za bogatstvom.
Bogatsvo podrazumijeva i određene religiozne obaveze, poput davanja zekata, obavljanja hodočašća (hajj), kurbanovanja, davanje milostinje i vršenja dobrotvornih djela. Iako je bogatsvo halal (dozvoljeno) jer služi obavljanju tih obreda i pomaže ljudima, bogatsvo koje se ne koristi za ispunjavanje tih obaveza je zapravo nezakonito.
S druge strane, islam ne preporučuje samo bogatstvo zasnovano na prolaznim i nestvarnim materijalnim dobrima, već, što je možda i važnije, bogatstvo srca i ponašanja (takva i dobra moralna svojstva). Allah, koji je stvorio ljude s različitim sposobnostima i sklonostima, dajući im različite blagodati radi iskušenja, preporučuje da bogatstvo ne bude usredsređeno u rukama samo bogatih, već da se širi na šire slojeve stanovništva (el-Hašr, 59/7), i za to je bogatima zapovjedio zekat, sadaku i slične oblike milostinje. Ove mjere smanjuju materijalne i duhovne razlike između bogatih i siromašnih, potiču suradnju i zbližavanje ljudi, te na taj način doprinose stvaranju snažne društvene strukture.
Iako bogati ispunjavaju vjerske obveze, ne smiju trošiti svoj imetak na luksuz i rasip, na način koji bi izazvao zavist kod drugih. Kao što je važno pridržavati se zakonitosti u zarađivanju, tako je važno i u trošenju. Budući da je zahvalnost za svaku milost iskazana na isti način, zahvalnost za bogatstvo iskazuje se pomažući potrebitima. S druge strane, pohlepno gomilanje, tj. blokiranje imetka i novca te neupuštanje u proizvodnju, trgovinu, potrošnju itd., što bi ih uklopilo u ekonomiju, nije religijski ispravno. Bog voli robove koji rade i zarađuju, a koji troše svoj zarobljeni imetak na produktivne i blagoslovljene načine. Bogatstvo bi trebalo da služi kao sredstvo za stvaranje novih radnih mjesta putem investicija, ali i za povećanje socijalne sreće i blagostanja putem milostivog trošenja, čime se iskazuje zahvalnost.
(Islamska enciklopedija, čl. Bogatstvo)
Da bi se ljudi ne zavarali ljepotom i privlačnostima ovoga svijeta i ne zaboravili na ahiret, Allah je u Kur’anu naglasio prolaznost i beznačajnost ovoga svijeta i objasnio da je ahiret ono što treba birati:
“Ovaj svetski život je samo zabava i igra. Pravi život je život u onom svetu. Da su znali, izabrali bi onaj svet.”
(Ankebût, 29/64).
Kur’an spominja blagodati koje čovek želi da stekne, ali objašnjava da one nisu glavni cilj u onom svetu:
“Ljepota žena, sinova, zlata i srebra, konja, stoke i usjeva, sve to je ljudima učinjeno privlačnim. To su samo privremene radosti ovoga svijeta. Pravi dom je kod Allaha.”
(Al-Imran, 3/14).
Ovi ajeti, opisujući prolaznost i bezvrednost blagodati ovoga svijeta u usporedbi s blagodatima onoga svijeta, potiču ljude na te blagodati onoga svijeta, koje su vječne i neprolazne. U tom smislu, poticanje ljudi na duhovne vrline će ublažiti njihove želje za blagodatima ovoga svijeta. Uistinu, Poslanik (s.a.v.s.) je opisao centralnu ulogu života u onom svijetu, njegovu osnovnu svrhu i cilj, te potrebu da se život ovoga svijeta uređa prema životu onoga svijeta, na slijedeći način:
“Bože, život je samo onaj život u onom svetu.”
(Buhari, Rikak, 1; Džihad, 33, 110; Muslim, Zekat, 109; Nesai, Zekat, 80).
Poslanik Božji (s.a.v.s.) je svoj stav prema svjetovnim dobrima izrazio na sledeći način:
“Da imam zlata koliko je planina Uhud, radovalo bi me da se ni dinar od toga zlata, osim onoga što sam ostavio za dugove, ne zadrži kod mene tri noći.”
(Buhari, Temenna’, 2; Rikak, 14; Muslim, Zekat, 31, 32; Ibn Madže, Zuhd, 8).
Poslanik Božji (s.a.v.s.) je svoj život uredio u skladu s načelima skromnosti i zadovoljstva (Ahmed b. Hanbel, VI / 19). Zadovoljstvo se ne tumači kao lijenost ili nevoljnost za rad.
Uvjerenje
…je biti zadovoljan s onim što je Bog odredio za osobu. Sa’d ibn Abi Vakkas je savjetovao svome sinu:
“Sine! Kad želiš bogatstvo, zatraži i zadovoljstvo uz njega. Jer bogatstvo ne obogati onoga tko nema zadovoljstva.”
Kao što se može vidjeti iz ovog savjeta, uvjerenje je duhovna i moralna osobina.
Uvjerenje,
Ponekad to može značiti slijediti sredinu u obavljanju vjerskih obreda. Naime, Abdullah ibn Amr ibn el-As došao je k Poslaniku (s.a.v.s.) i zatražio savjet o molitvi i postu. Iako mu je Poslanik (s.a.v.s.) savjetovao da radi manje, Abdullah ibn Amr, rekavši da ima snage za više, kasnije, oslabljevši i ostarevši, požalio se i rekao:
“Da sam samo bio zadovoljan i miran s obožavanjem Boga onako kako mi je to zapovjedio Poslanik Božji (s.a.v.s.).”
(Ahmed b. Hanbel, II / 200).
Vjerovjesnik Muhamed (s.a.v.s.) je govorio da je vjera neiscrpno blago i uvijek je molio:
“O Bože, učini me zadovoljnim s onim što mi daješ i blagoslovi mi ono što mi daješ.”
(Kešfü’l-Hafâ, II / 151).
Poslanik (s.a.v.s.) je sažmio mišljenje i posljedice mišljenja u ovim konciznim izrekama:
“Budite zadovoljni s onim što imate, pa ćete biti oni koji najviše zahvaljuju Allahu.”
(Ibn Mace, Zühd, 24).
(Islamska enciklopedija, čl. Kanaat)
Za dodatne informacije kliknite ovdje:
Bogastvo koje donosi katastrofu
Možete li objasniti hadis o tome da siromašni ulaze u raj prije bogatih?
Kako se, s obzirom na božansku pravdu, može tumačiti razlika u udjelu koji ljudi dobivaju od blagodati ovog svijeta?
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
