Dragi naš brat,
– Kako je propao prvi pokušaj atentata na osobu Poslanika (s.a.v.) s ciljem da se on eliminiše?
Nakon dugih razgovora, skupina iz plemena Mahzum, među kojima su bili i Abu Džehl i Valid ibn Muğire, odlučila je da se riješi tijela Poslanika (s.a.v.s.). Zadatak je bio povjeren Validu ibn Muğireu.
Dok je Poslanik (s.a.v.) započeo recitiranje Kur’ana u namazu, Velid se približio. Ali, što se dogodilo? Čuo je glas onoga koga je namjeravao ubiti, Kur’an koji je čitao dopirao mu je do ušiju, zahrđalih od prašine širka, ali ga očima nije mogao vidjeti.
Velid je bio zbunjen. U panici se vratio k svojim drugovima i ispričao im što se dogodilo. Ovoga puta otišli su svi zajedno. Ali opet nisu uspjeli vidjeti Poslanika (s.a.v.). Jer, kad su išli naprijed, glas je dolazio iz pozadine, a kad su išli unatrag, glas je dolazio iz prednjeg dijela. Naposlijetu su, u čudu, otišli svatko svojim putem.
Prorok Muhamed (s.a.v.), koji je rođen kao sunce milosti za svemir, povukao se u svoj dom pred tim bahatim postupcima politeista. Pokrio se plaštom i legao kako bi ublažio svoju tugu i olakšao svoje patnje.
– Kako je završen plan atentata na našeg Poslanika (s.a.v.s.) (prije hidžre) koji je bio namijenjen zaustavljanju propovijedanja Islama?
Kurejšići, politeisti, bili su čvrsto odlučili da eliminišu fizički prisustvo Poslanika Božjeg (s.a.v.s.) i nastavili su sa aktivnostima u tom smjeru. U tom periodu, Bog je dao Njegovom voljenom Poslaniku zapovijest da se iseli.
Poslanik Božji (s.a.v.s.) je svako jutro ili večer dolazio u kuću Abu Bekra (r.a.). Ali, na dan kada je primio zapovijest o hidžri, u podne, u vrućini, u neobično doba, došao je u kuću Abu Bekra (r.a.) sa omotanim glavom. Kada je Abu Bekr (r.a.) dobio vijest da je Poslanik Božji (s.a.v.s.) stigao, bio je iznenađen i…
“U ime Allaha, Poslanik se nikada ne bi u ovo doba pojavio. Sigurno ima nekog posla u vezi s ovim dolaskom.”
izjavio je.
Zatim je ušutkao ljude, uzeo Poslanika (s.a.v.s.) u naručje i posadio ga na jastuk.
“Život moj i moj otac su ti žrtvovani, o Poslaniče Allahov, kakve su vijesti?”
upitao je. Poslanik Muhamed (s.a.v.),
“Svemogući Bog mi je dozvolio da napustim Mekku i emigriram u Medinu.”
rekao je.
Hazreti Ebu Bekir (ra) je s radoznalošću pitao:
“Hoću li biti počašćen tvojim društvom, o Poslaniče Allahov?”
upitao je.
Naš Poslanik (s.a.v.s.),
“Da!..”
Kad je to čuo, srce mu se ispunilo radosti, a oči su mu se napunile suzama sreće.
Hazreti Aiša (r.a.) opisuje taj trenutak na sledeći način:
“Do tog dana nikada nisam vidio da je neko plakao od sreće na takav način.”
1
Poslanik Božji (s.a.v.s.) i Abu Bekir (r.a.) su, kako bi ih do Medine doveli, angažirali nekoga ko je tada bio politeista, ali je bio pouzdan i poznat po tome što je držao obećanja.
Abdullah bin Ureykit
Dogovorili su se i predali mu dva kamila za jahanje. Dogovorili su se da se sastanu za tri dana na obroncima planine Sevr.
Nakon toga, Poslanik Božji (s.a.v.) je otišao od Ebu Bekra (r.a.) i vratio se u svoj dom.2
Obavijest od Džebraila (a.s.)
U tom trenutku, anđeo Džibril (as), koji donosi objave, došao je i obavijestio Poslanika (sav) o odluci pogana, te je objasnio mjeru na koju bi trebao pribjeći:
“Ne spavaj večeras u krevetu u kom si spavao do sada!”
Nakon toga, Poslanik Božji (s.a.v.) pozvao je Alija (r.a.) i
“Spavaj u mom krevetu večeras! Pokrij se ovim zelenim, širokim kaputom! Ne boj se! Ništa ti se neće dogoditi.”
rekao je.
Također je naredio Aliju (r.a.) da ostane u Mekki sve dok ne vrati povjerene mu povjerene predmete njihovim vlasnicima.
Stanovnici Mekke,
“Muhammed, onaj kome se povjerava”
Oni su poslaniku Muhammendu (s.a.v.), kojeg su zvali “Al-Amin” (pouzdani), apsolutno povjeravali i povjeravali su mu svoje najvrednije predmete, jer su se bojali da ih ne bi mogli sakriti. I u vrijeme kada su plemići Kurejša donijeli odluku o njegovoj smrti, kod njega je bilo mnogo dragocjenog imetka na povjerenje. Ali on je, unatoč toj odluci, ponovo pokazao svoju veličinu i vjernost povjerenju, naredivši Aliju (r.a.) da povjereni predmeti budu vraćeni vlasnicima.
Opsada kuće našeg Poslanika (s.a.v.)
Prema planu, oko dvjesto politeista, odabranih iz svakog plemena i naoružanih mačevima, okupilo se ispred kuće Poslanika Božjeg (s.a.v.) kada je prošla trećina noći. Među njima…
Abu Džehl, Abu Leheb
i
Umeja ibn Halef
Ali imali su i svoje fanatike i vođe. Ubice su čekale da noć prođe, da se rasprostre svjetlost i da Fahr-i Âlem izađe iz kuće. Jer, prema njihovim običajima, ubiti čovjeka u njegovoj kući smatralo se najobičnijom kukavičlukom.
Poslanik Božji (s.a.v.) izađe iz kuće u trenutku kada su ga ubice sa mačevima u rukama okružile oko Hane-i Sa’adeta. Uze jednu šaku zemlje sa zemlje i baci je na njih, i
“Sura Jasen”
Pročitah prvih osam ajeta. Nitko od njih ga nije vidio, pa je otišao.
Nakon nekog vremena, posjetio ih je sugrađanin:
“Što ovdje čekate?”
upitao je.
“Čekamo Muhammada.”
kada su rekli,
“Muhammede, prošlo je dosta vremena otkako sam vam posuo prahom po glavi i otišao od vas. Pogledajte samo malo na sebe.”
rekavši to, on se doslovno poigrao s očima zaluđenih ubojica. Pogledali su jedni u druge. Vidjeli su da su im odjeće prekrivene prahom i zemljom. Bili su šokirani. Odmah su zavirili u Hane-i Saadet. Vidjevši da je netko unutra u ogrtaču, prekriven i zavijen u njega,
“Evo, Muhamed spava.”
i nastavili su čekati, sve dok se nije razdanilo.
Ujutro, kada su ugledali da je umjesto Poslanika Božjeg (s.a.v.s.) iz kreveta ustao Ali (r.a.), svi su se iznenadili i
“Pošteno rečeno, ono što nam je rečeno, ispostavilo se da je istina.”
rekli su.
A zatim i Aliju (r.a.).
“Gdje je Muhammed?”
upitali su. Alija (r.a.) je odgovorio:
“Ne znam!”
Kad je to čuo, ostao je zapanjen i nije znao što bi trebao učiniti.
U vezi s tim, Uzvišeni Bog je objavio sledeći plemeniti verset:
“Kad su nevjernici zamislili zamku protiv tebe da te uhvate, ubiju ili izbace iz domovine, ali Allah je zamku protiv njih samih zamislio. A Allah je najmudriji u kazni onih koji su zamislili zamku.”
3
– Kako se odvijala bitka kod Gatafana? Kakav je bio ishod atentatskog plana Gavresa na Poslanika (s.a.v.) u toj bitci?
Treća godina po hidžri, mjesec Rebīʿ al-Awwal.
Pobjeda kod Bedra zabrinula je i arapska plemena u okolini koja nisu sklopila mir s Poslavičem (s.a.v.s.). Strahovali su da bi muslimani, koji su značajno porasli u snazi, jednog dana mogli napasti i njih. Zbog toga se nakon bitke kod Bedra u okolini primijetila velika aktivnost arapskih plemena. Jedna od tih bitaka, rezultat te aktivnosti, bila je…
Gatafan
i
Anmar
to su pohrani.
Du’sur, sin Harisa, iz plemena Beni Muharib (poznat i kao Gavres), smatrao se hrabrim ratnikom. Sakupljao je brojne ljude iz plemena Sa’lebe i sinova Muhariba, pripadnika plemena Gatafan, i odlučio napasti Medinu. Namjera mu je bila da zastraši muslimane i, ako bi mogao, opljačkao bi okolicu Medine.4
Poslanik Božji (s.a.v.) je odmah primio vijest o situaciji. Ostavivši u Medini za zamjenika Huseina Osmana ibn Affana, krenuo je sa snagom od 450 ljudi, među kojima je bilo i konjanika, protiv pljačkaša i pogana. Međutim, pljačkaši, čuvši da se Poslanik (s.a.v.) približava, su pobjeći i sklonili se na brda. Tada nikoga nije bilo vidjeti. Samo je jedan zarobljenik, Džabir iz plemena Sa’lebe, bio zarobljen. Od njega se saznalo o situaciji. Kasnije je bio pozvan na islam, i on je prihvatio i postao musliman.5
Pokušaj atentata na Gavresa
Kad je saznao da su pljačkaši potražili utočište na brdima, Poslanik Božji (s.a.v.s.) je smatralo prikladnim da ovdje neko vrijeme sačeka. Tijekom čekanja je iznenada zapršala kiša. Poslanikove (s.a.v.s.) haljine su se smočile. Da bi se osušile, skinuo ih je i objesio na granu drveta, a sam se, radi odmora, naslonio na drvo.
Oni koji su htjeli izvesti napad, promatrali su Poslanika (s.a.v.s.) sa vrha brda. Primijetivši da je Poslanik (s.a.v.s.) skinuo oklop i odmorio se pod drvetom, a da uz njega nema nikoga, obradovali su se i sa uzbuđenjem obavijestili svog vođu Gavresa:
“Evo prilike kakvu se ne ponovi! Muhamed se odvojio od svojih pristaša i ostao sam. Dok pristaše ne stignu i ne pokušaju ga zaštititi, mi ćemo ga pobiti!”
Gavres je odmah krenuo u akciju. Nije ga nitko primijetio, i našao se točno iznad glave našeg Poslanika (s.a.v.). U ruci je držao golu sablju,
“Tko te može spasiti od mene?”
rekao je.
Poslanik Božji (s.a.v.s.)
“Bože!..”
rekao je; a zatim je izrekao sledeću molitvu:
“Bože moj! Zaštiti me od njegovog zla!”
Gavres je iznenada primio nevidljivi udarac u sredinu oba ramena. Mač mu je ispao iz ruke i on sam se prevrtao po tlu. Tada je naš Poslanik (s.a.v.s.) uzeo mač u ruke i…
“Tko će te sad spasiti?”
rekao je.
Gavres,
“Nitko!”
rekao je. A onda,
“Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhamed Njegov poslanik. Nikada više neću okupljati ljude protiv tebe.”
i tako je primio islam.
Nakon toga, i Poslanik Božji (s.a.v.) je oprostio Gavresu. Dok je Gavres odlazio, u jednom trenutku se okrenuo prema Poslaniku Božjem (s.a.v.) i rekao:
“U ime Boga, ti si bolji od mene.”
rekao je.
Naš Poslanik (s.a.v.s.),
“Naravno, ja sam toga vredniji od tebe.”
rekao je.
Kad se vratili k Gavresima, hrabrom i bahanskom plemenu, oni su bili u čudu,
“Šta ti je, zašto nisi mogao ništa da uradiš?”
pitao/pitala sam.
Gavres im je, nakon što im je ispričao što mu se dogodilo, dodao:
“U ime Allaha, ja dolazim od najljepšeg i najplemenitijeg od svih ljudi!..”
6
Nakon oko mjesec dana dugog pohoda, naš Poslanik (s.a.v.s.) se vratio u Medinu.7
Fusnote:
1. Sira, 2/128-129
2. Age, 2/128-129; Tabakât, 1/227-228; Buhari, 2/332, Taberî, 2/245; Uyunu’l-Eser, 1/181
3. Sura Enfâl, 30. (stih)
4.
Tabakât, 2/34
5.
Tabakât, 2/34
6.
Tabakât, 2/35; Müsned, 3/365; Şifâ, 1/81; Mektûbat, str. 161
7.
Sîre, 3/46; Taberî, 3/2.
[vidi Salih SURUÇ, Gospodar svemira (s.a.v.s.)].
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
