Dragi brate/draga sestre,
1.
Kao i kod svih sličnih pitanja, i u ovom slučaju jednostavna, sistematska analiza zahtijeva temeljito proučavanje problematike. Temelj (ako pitanje proizlazi iz sumnje, tj. ako se sumnja da Bog mora imati neko mjesto) sastoji se u zamišljanju i predviđanju Boga u uvjetima koji su vezani uz čovječanstvo i stvorenja, poput prostora, vremena, potrebe, uzroka i posljedice. Međutim, kada se radi o pitanjima vezanim uz božansku suštinu, situacija postaje nerješiva, jer razum sam po sebi ne može napraviti ni korak iz vrta prostora i vremena prema bezprostornosti i bezvremenosti, nego samo može promatrati iz vrta. Možda, kao u slučaju svetih osoba, duhovna i savjesna opažanja mogu poslužiti kao krila u ovim područjima. Ukratko, kao što je rekao pjesnik,
“Razumijevanje značenja ovoga ne treba malom umu / Jer ova vaga ne podnosi toliko tereta.”
(1)
Stvoritelj
Stvoritelj nije u potpunosti sličan stvorenome, ni po bitku ni po osobinama. Međutim, u stvorenome se možda mogu vidjeti manifestacije Stvoritelja. Slično tome, ne zamislivo je da je Bog isti kao čovjek. Jedna od polaznih točaka našeg pitanja je upravo nastojanje da se Bogu, kao i nama, prizna prostor. Sama aktivnost zamišljanja Boga kao materijalnog bića s volumenom i masom dovodi do ovog nastojanja.
“Glavna stvar koja nas je zavela u zabludu je:
Naš um pretpostavlja da svako biće mora nužno biti u prostoru. Jer je stalno susretalo bića koja zauzimaju prostor, koja su u prostoru. Ne može zamisliti biće bez prostora. I u zamisli o Bogu kreće od onoga što zna, misli da i Bog, koji je iznad prostora, mora imati prostor. Zbog toga traži mjesto u svemiru ili izvan njega. Biti u svemiru ili izvan njega odnosi se na stvorena bića. Kada pitaš „gdje“, već postavljanjem pitanja krećeš od pretpostavke da Bog mora imati neko mjesto.”(2)
Kao što je kozmonaut, kada je otišao u svemir, igrao ulogu svemirskog pilota kojeg je opisao u svojoj poeziji Usta Necip Fazıl, u smislu
“Nisam vidio Boga u svemiru.”
…rekao je… Evo to je najjednostavnija verzija našeg problema. Zamisliti neovisnost od prostora golim razumom i u snovima može biti teško; ali to, kao što je vidimo gore, ni u kom slučaju nije dokaz da je neprostornost neprihvatljiva. Mi smo rođeni u prostoru, živjeli smo u prostoru. Zbog toga smo trenutno vezani uz prostor, a razmišljanje o nečemu što je odvojeno od prostora može biti naporno za mozak. Ali Bog je stvoritelj prostora, prostor nije postojao s njim, nego je nastao poslije. Stoga on nije ovisan o prostoru. Čisti razum ne može shvatiti ono što je izvan materije. Ali savjest, iskustvo, duša mogu izvući neke zaključke. Ipak, uz pomoć nekih primjera, problem se može malo približiti razumijevanju:
„Duša nam može poslužiti kao primjer.“
Jer, za dušu ne postoji prostor u smislu fizičkog prostora. Ne možemo reći da je duša unutar tijela, ali ni izvan njega. Kao što se za dušu ne mogu postaviti pitanja poput: je li dugačka ili kratka, teška ili lagana, kakve je boje, tako se ne može postaviti ni pitanje: gdje je? Jer, biti negdje je svojstvo tijela i materije, a ne duše. Duša, iako nigdje nije, prisutna je u cijelom tijelu svojim utjecajem…”(3)
Uz sve to, mi možemo shvatiti da je Bog prisutan i svjestan svega u svakom trenutku i na svakom mjestu, bilo u dubinama naše savjesti ili jednostavnim promatranjem.
„Da, Bogu hvala“
„Mi smo bliži čovjeku nego što je on sam sebi.“
(Kaf, 50/16) se kaže. Allah, koji mi je bliži nego moj vratni žil, dakle, bez ikakvih kvalitativnih ili kvantitativnih ograničenja, prisutan je i svjestan svuda. On,
‘Uđe između čovjeka i njegova srca.’
(Enfal, 8/24). Dakle, On mi je bliži nego moje srce. Ako bih rekao: „Bog je u mom srcu“, to bi bilo istinito. Jer On me poznaje bolje od mene samog. Ja sam možda ne shvatio vlastito srce. I opet:
‘Kada si ga bacio, nisi ga bacio ti, nego ga je bacio Allah.’
(Enfal, 8/17)
Prema tome, budući da je tako rečeno, znači da je u Bedru i na drugim mjestima Allah (s.s.t.) bio taj koji je bacao, a ne Poslanik (s.a.v.s.). Dakle, On direktno utiče na sve do trenutka bacanja. Dakle, Allah je svuda… Ove i slične ajete ukazuju na to da je naš Gospod…
Svojom Rahmanovinom i Rahimovinom, ljepotom i veličanstvom, savršenstvom, moći, znanjem i voljom.
i drugim atributima i imenima pokazuje da je svuda prisutan i spreman.
Da, Allah odgovara na svaku molbu svakog bića, obuhvata svaku okolnost koja se događa svuda, svuda je prisutan sa svojim znanjem, moći i imenima, zna što mislimo i što želimo. Zna i čuje molbu bakterije na njezinom jeziku (na primjer, jeziku gestova). Stoga je Allah, iznad materije, vremena i prostora, svuda prisutan sa svojim imenima, djelima, rahmetom i rahmetovanjem, svuda je prisutan sa svojim atributima. On je bliži nama nego mi sami sebi; stoga je kratak korak prema suštini, smisleno uranjanje, dovoljno da to osjetimo…
„Ali mi smo, sa našim osobitostima, daleko od Njega…”
Na primjer, Sunce se nalazi u svim sjajnim stvarima na svijetu pomoću svoje svjetlosti, topline i sedam boja. Svjetlost, toplina i sedam boja, koje su ujedno i Sunčeva svojstva, vidljivi su i prisutni svuda. Ali Sunce kao masa i supstanca ne nalazi se ni u jednoj sjajnoj stvari koju osvjetljuje. Dakle, Sunce je sa svojim svojstvima prisutno u svim sjajnim stvarima na svijetu. Ali kao masa i supstanca, ono se ne nalazi u ničemu na svijetu. Upravo zato što je Bog dao Suncu ovo svojstvo, Njegova svojstva i priroda su, naravno, savršeni, daleko iznad našeg razumijevanja. Bog je sa svojim svojstvima, tj. snagom, znanjem i voljom, obuhvatio sve. Ali kao supstanca, On se ne nalazi ni u čemu. Dakle, Njegova prisutnost svuda je zbog Njegovih svojstava. Ali Njegova neprisutnost u bilo kojem prostoru je zbog Njegove supstance. Jer On je stvoritelj prostora i ne ovisi o prostoru.
Osim toga, s druge strane, anđeli, neki od Božjih svetih slugu, džini mogu biti ili se mogu vidjeti na više mjesta istovremeno. Ili
-Allah je mnogo uzvišeniji od ovoga-
Za ribu je voda sve, za nas je djelomično zrak ili zemlja, a slika na televizoru može biti istovremeno na nekoliko mjesta ili svugdje, a Stvoritelj svega toga je onaj koji posjeduje beskrajnu mudrost i moć.
“…zarobničar, koji ih je stvorio i čuva, Allah (cc), koji je Živi i Samostalni, ne bi li mogao biti prisutan i svuda sa svojim imenima i atributima?”
Ukratice;
Naše shvaćanje je ograničeno onim što vidimo ili što možemo zamisliti. Ali postoji i nešto izvan toga. Ako bi čovjeku koji nikad u životu nije vidio ribu objasnili da ribe mogu živjeti u vodi, ne bi povjerovao… Priroda ribe je sasvim drugačija, ona može živjeti u drugačijem prostoru. Jasno je da Allah neće biti poput nas. On može postojati i u besprostoru… Iako ne možemo vidjeti Allaha izravno, niti ga zamisliti, možemo doći do nekih informacija o Allahovim atributima, a ono što ne možemo u potpunosti shvatiti, možemo prihvatiti, jer zapravo negdje tamo, na neki način, nekom blagodati, možda očima srca, možda očima koje poznajemo, ili možda očima savjesti, možemo ga vidjeti… Jer
“Razum ne treba oči da bi vidio.”
(4) Tako je i sa savješću, i sa dušom…
Najbolje zna Allah (cc).
Fusnote:
1. Bog u jeziku znanosti, Šaban Döğen, Gençlik Yayınları (9. izdanje, rujna 2000) – Tisak, obrada i uvezi: Bayrak Matbaası, str. 273.
2. Kako spriječiti potrese? Zafer Research Group, Zafer Publications, str. 157.
3. izd., str. 157
4. Izreke, Ali Suad, Zafer Yayınları, studeni 1998., str. 72.
Za dodatne informacije kliknite ovdje:
– Kako treba shvatiti “istiva’ (izravnavanje) Allahovog arša” spomenuto u ajetu?
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
