– Zar ne zahtijevanje od Allaha da mu da “carstvo (vladavinu) kakvo nikome poslije mene ne pripada”, od strane proroka Sulejmana (a.s.), nije u suprotnosti s asketizmom?
– Je li želja za dominacijom dopuštena?
– U hadisima i, osobito, u sufističkim spisima, nalazimo zabranu ljubavi prema položaju i preporuke za asketizam. Kako se može objasniti ova očigledna kontradikcija s ovim ajetskim stihom?
Dragi brate/draga sestre,
Ova molitva je izraz koji se spominje u Kur’anu:
“Gospodaru moj, oprosti mi i daruj mi takvu vlast kakvu niko posle mene neće moći postići. Jer ti si onaj koji najviše prašta i najmilostiviji si!”
(SAD, 38/35)
Kao što je bio Hz. Sulejman (as) od Allaha
“Kakav je to bio dobar rob”
koji je pohvalio
(Sad, 38/30),
da ima određeni stupanj bliskosti s njim/njom
koji je prijavio
(Tužno, 38/40)
Veliki prorok je ovom molitvom želio da bude posrednik u dobivanju mnogih mudrosti i milosti.
Na primjer:
– Dok je čovječje srce ujedinjeno s Bogom i dok osjeća odgovornost.
Ljubav prema bogatstvu nije loša, jer takvim ljudima dragoceni posjedi donose sreću na ovom svetu, a to im služi i kao sredstvo da češće spominju i budu zahvalni Bogu koji im je to dao.
– Nema ničeg lošeg u tome da neko, poput Sulejmana, posveti svoj život i moć Allahovoj stazi s namjerom da uspostavi pravdu, dobro i pravednost na Zemlji, da ne dopusti da ga ljubav prema bogatstvu i moći odvrati od Allaha, da uoči svoje greške i odmah ih ispravi pokajanjem i molitvom, da poštuje pravdu i da bude otporan na štetne želje svoje niske naravi, te da teži za najvišim stupnjem političke moći i vlasti.
Također, prorok Sulejman,
“Daj mi vlast (imovinu) takvu da je nitko nakon mene ne bi mogao doseći.”
U svojoj molbi, on ne traži političku moć od Boga, već, kao prorok, traži moć čaranja čuda, što je samo njemu svojstveno. Uistinu, nakon ovog ajeta,
„Zatim smo mu podredili nježni vjetar koji puše u bilo kojem smjeru po njegovoj zapovijedi, sve demone koji grade zgrade i bave se ronjenjem, te druga stvorenja vezana lancima.“
(SAD, 38/36-38)
svojim versima, (tj. Božjim porukama) proroku Sulejmanu
dane čudesne moći
opisano je.
(vidi: Razi, tumač relevantnog ajeta)
Evo jednog hadisa koji se odnosi na ovu temu:
„Jučer navečer me je jedan džin, iz reda ifrita, pokušao spriječiti u molitvi, ali Allah me je zaštitio. Ja sam ga ugušio. Da sam samo mogao, vezao bih ga uz jedan od stupova ove džamije. Da ste ga ujutro vidjeli, svi biste se…“
(ili svi vi)
Vidjeli biste ga; ali sam se onda sjetio riječi mog brata Sulejmana:
‘O Bože, oprosti mi i daj mi takvo bogatstvo da ga nitko drugi nakon mene ne zaslužuje!’
rekao je. A Bog ga je proganjao kao psa.”
(vidi: Muslim, Mesacid, 39)
Sulejman (a.s.)
„Imanje koje ne pristoji nikome drugome osim meni nakon mene“
(vlada)
učini dobročinstvo.
Ovaj zahtjev ukazuje na kraljevstvo i vladavinu, kako po kvantitetu tako i po kvaliteti. Iz jasnog značenja ajeta se vidi da je Sulejman (a.s.) imao moćne pomorske flote i nezaustavne konjice u to doba, te da je vladao između Omanskog zaliva, Adenškog zaliva i Crvenog mora. Sigurno je da nijednom drugom proroku nakon njega nije dano tako moćno kraljevstvo. On je volio ovo kraljevstvo i blagoslove zato što su mu bili sredstvo za spominjanje Boga. Apsolutna vladavina nad džinima predstavlja dodatnu dimenziju kvalitete.
Dakle, iz ove rečenice se mogu izvući dva zaključka:
Prvo,
bogatstvo koje nije dato nijednom drugom proroku nakon njega;
drugo,
Možda postoji carstvo koje ne bi bilo dostojno njegovih potomaka i unuka koji bi ga naslijedili. Jer nakon Sulejmana (a.s.) bilo je i ima onih koji su uspostavili carstva i vladavine veće po kvantitetu. Ali možemo reći da po kvaliteti nikada nije uspostavljeno carstvo slično njegovom. Jer on je vladao ne samo nad ljudima, nego i nad džinima.
Ako uzmemo u obzir da sin, koji je naslijedio Sulejmana (a.s.) nakon njegove smrti, nije uspio nastaviti uspostavljenu vladavinu ni po kvantitetu ni po kvaliteti, onda se čini da je drugo tumačenje točno.
Ovo je molitva proroka Sulejmana (a.s.):
– Ispunjavati Allahova prava,
– Upravljati njegovim posjedom pravedno, rasporediti stvorenja prema njihovim položajima i rangovima te primjenjivati granice.
– poštivati financijske obveze koje je propisao Bog,
– Poštivati simbole religije,
– javno iskazivati svoju religioznost,
– Održavati poslušnost i odanost prema njoj,
– Urediti važeće propise i zakone Božjih slugu,
– I to je bilo zato što je, kako je objavio svojim anđelima, htio ispuniti obećanja koja nitko od stvorenja nije znao.
Uistinu, Uzvišeni Allah je rekao:
“Sigurno ja znam ono što vi ne znate.”
(Al-Baqara, 2/30)
tako je naredio. Inače, ne bi moglo biti da Sulejman (a.s.) je želio ovo samo radi svjetovnih stvari. Jer on, kao i svi ostali proroci, bio je najuzdržljiviji prema svijetu od svih stvorenja Allaha.
On je tražio ovozemaljsko bogatstvo samo radi Allaha.
Navodno je tražio imanje koje ne bi bilo dato nikome drugome nakon njega,
jasno pokazivanje položaja i superiornosti pred Bogom među svim stvorenjima na nebesima i na Zemlji
To je zato što proroci zapravo natječu jedni s drugima u pogledu svog položaja pred Bogom. Svaki od njih želi da ima posebnog mjesta koje bi moglo poslužiti kao dokaz njegovog položaja pred Bogom.
Upravo zato je Poslanik Božji (s.a.v.s.) uhvatio iđavla koji je htio prekinuti njegov namaz, a kada mu je Bog dao tu priliku, prvo je htio vezati tog iđavla, a zatim se sjetio molitve svoga brata Sulejmana (a.s.) i pustio iđavla malog (poniznog).
Da je nekome nakon njega bilo dato ono što je dato njemu, ta osobina bi mu bila oduzeta. Izgleda da se Poslanik (s.a.v.s.) nije volio dijeliti ovu osobinu s njim, znajući da je Šejtan bio podvrgnut Sulejmanu (a.s.) i da je molitva da takva osobina ne bude dana nikome nakon njega bila uslišana.
(vidi Kurtubi, el-Camiu li Ahkâmi’l-Kur’an, tumazenje relevantnog ajeta)
Prema Kadiju Bejzaviju, zato što je kontrola nad džinima bila prerogativ Sulejmana (a.s.), Poslanik (s.a.v.s.) nije vezivao džina kojeg je držao. Ili je odustao od vezanja zbog skromnosti.
(Kadi Bejzavi, Esrarut-Te’vil, tumaš relevantnog ajeta)
Džini žive na Zemlji zajedno s nama.
Među njima ima onih koji vjeruju, kao i onih koji ne vjeruju. Njihovi nevjernici se nazivaju đavolima.
Postojanje anđela i džinova jasno je navedeno u Kur’anu i hadisima.
Spomenuto u hadisu
„Sjetih riječi svoga brata Sulejmana…“
Pod izrazom se misli na 35. ajet Sure Sad, čiji smo prevod naveli u hadisu.
Bratstvo između našeg Poslanika (s.a.v.s.) i Sulejmana (a.s.) može biti shvaćeno u smislu sličnosti u osnovnim principima vjere ili sličnosti u šerijatskim propisima. Također, proroci su braća po očevima. Naime, naš Poslanik (s.a.v.s.):
„Svi proroci su braća po očevima; majke su im različite, ali religija im je ista.“
(
vidi Buhari, Enbiya 48)
molim.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
