Kako stvoritelj brine o čovječanstvu u tako ogromnom svemiru?

Detalji pitanja
Odgovor

Dragi naš brat,

Molim vas, napišite nešto o tome, jako sam zbunjen!!!!!

Mjesto religije u svemiru

Naš posjetitelj je započeo svoje pitanje ovako, a ono se nastavlja na 7 stranica. Sažetak sedmosatraničnog pitanja je:

Svijet je beskrajno prostran. Galaksije su odvojene udaljenostima izražene u svjetlosnim godinama. Isto tako, udaljenosti između zvijezda unutar galaksija su ogromne.

Stoga, onaj koji postavlja pitanje ne može shvatiti da bi stvoritelj koji upravlja tako ogromnim svemirima trebao donositi odluke o čovječanstvu i njegovoj socijalnoj strukturi, da bi trebao pridavati vrijednost čovjeku. Po njemu, svemir, koji je prevelik, već stvara stvoritelju dovoljno posla. Kaže da mu ne bi trebalo ostati vremena da se bavi čovjekom.

Pitamo se zašto je u prošlosti bilo dozvoljeno da se Sveto pismo iskrivljuje.

Osnovni razlog za ova i slična pitanja obično je ono što je u pozadini.

Postoje dva načina. Prvi je promatranje načina na koji nas Bog predstavlja samog sebe. Drugi je da ego, uspoređivanjem s Bogom, nacrta model Boga u svome svijetu koji je sličan sebi.

Nefis donosi takvo usporedbe: pogrešno uspoređuje.

Jedna uspomena iz Erzuruma iz 1950-ih osvetljuje ovu situaciju. To su bile godine kada je nedostajalo cesta i vozila, a transport nije bio adekvatno osiguran. Jedan mladić odlazi u Trabzon da poseti rođake. Po povratku, njegovi prijatelji se okupljaju oko njega i pitaju ga o veličini Crnog mora. On opisuje veličinu Crnog mora na sledeći način:

Evo, zato što je egocentrična, egocentrična duša ne može shvatiti atribute i imena stvoritelja u svemiru gledajući samo ono što ona sama može učiniti.

On tvrdi da ne rađa i da nije rođen, da nema sličnoga ni suprotnoga, da je sve zavisno od Njega, a On od ničega, da je On stvorio sve, a sam nije stvoren, da ono što se smatra stvorenim ne može biti Bog, da je malo i mnogo, veliko i malo jedno u Njegovoj očnjici, da je prošlost, budućnost i sadašnjost sve u Njegovoj prisutnosti.

Djelo otkriva majstora. Što je djelo veće, divnije i zadivljujuće, to više pokazuje veličinu majstora, ukazuje na Njegovu beskonačnu mudrost, volju i moć.

Ogromnost ovog svemira, uz istovremenu savršenu urednost i red, zadovoljavanje potreba svakog bića na najbolji mogući način, odsutnost nereda i haosa, sve je to djelo beskrajne mudrosti, volje i moći Allaha.

Bog je, stvorivši ovaj veličanstveni svemir, pokazao svoja divna umeća, mudre uzorke i skrivačena blaga. On sam promatra ova bića, a istovremeno ih pokazuje pažljivim i svjesnim promatračima.

Koliko god beskrajna veličina i prostranstvo svemira izazivaju divljenje, živa stanica je jednako čudesna, veličanstvena i zadivljujuća.

Čovjek je kao mali model svemira, a svemir je kao ogroman čovjek.

Budući da Allahovo djelovanje i upravljanje svemirom vrše se zapovijedi i voljom, malo ili mnogo, veliko ili malo, sve je za Njega jednako, nema razlike. Kao što zapovijedi marša vojskovodac izda jednom vojniku, tako istom zapovijedi pokrene i milion vojnika.

Upravo kao što je Allah svojom zapoviješću stvorio atom, tako je istom zapoviješću stvorio i beskrajni svemir. Ne postoji razlika u Allahovoj moći, volji i znanju, bilo u pogledu broja ili veličine stvorenog. Veliko i malo, mnogo i malo, za Njega su jednaki.

U svemiru, materijalna veličina čovječanstva nema nikakvu vrijednost. Ali činjenica da je čovječanstvo obdareno životom, umom, znanjem i sviješću, uzdiže ga iznad ostalih stvorenja, a što je još važnije, Bog ga smatra svojim sagovornikom.

Ovaj ogromni svemir se može usporediti s drvetom. Elementi predstavljaju deblo, korijen i grane tog drveta, biljke lišće, životinje cvijeće, a čovjek plod. Drvo služi svome plodu pomoću korijena, debla, grana, lišća i cvijeća. Vrijednost i značaj tog drveta mjeri se vrijednošću njegovog ploda.

Upravo ovo svemirsko stablo, sa galaksijama, zvijezdama, kišom, vodom, zemljom, zrakom, biljkama i životinjama, služi čovječanstvu i donosi mu plodove. Čovjek bi trebao donositi takav plod koji bi bio vredniji i dragocjeniji od svih bića u svemiru. A taj plod je poznavanje Allaha i služenje i obožavanje Njega. Uostalom, sam Allah je objavio da je stvorio čovječanstvo da bi Mu služilo i obožavalo Ga.

Čovjek u ibadetu, u određenom smislu, uzima cijeli svemir iza sebe i, govoreći, svjesno predaje Allahu ono što oni nesvjesno obožavaju. Tako čovjek, koji je materijalno beznačajan, postaje duhovno iznad svih stvorenja, postając Allahov prijatelj i sagovornik.

Bog objavljuje da su sva djela i postupci čovječanstva, najuzvišenijeg bića, zabilježeni, da će nakon smrti biti uskrsnuti i pozvani na odgovornost, te da će u skladu s poštivanjem Božjih zapovijedi i zabrana nastaviti svoj vječni život u Raju ili Paklu.

Čovječanstvo je od prvog čovjeka, Adema, pa sve do danas, stalno postavljalo ova pitanja:

Što sam ja? Otkud dolazim? Gdje ću otići? Tko me je ovamo poslao? Zašto me je poslao? Koja je moja zadaća u ovom svemiru?

Da bi mogli dati točne odgovore na ova pitanja, poslana im je 124 tisuće proroka. Budući da su ljudi u prošlosti živjeli u različitim mjestima i plemenima, svakoj zajednici je došao poseban prorok. Neki proroci su dobili knjige.

Nakon što je čovječanstvo napredovalo materijalno i duhovno, a cijeli svijet se pretvorio u selo, cijelom čovječanstvu je poslan jedini prorok, Muhamed (sallallahu aleyhi vesellem), i jedina knjiga, Kur’an-ı Kerim.

Svi od 124.000 proroka su svojim zajednicama objavili postojanje i jedinstvo Boga, da je život na Zemlji mjesto iskušenja, da će biti uskrsnuća nakon smrti, da je laž i povreda tuđih prava zabranjena, da će svako morati dati račun za ono što je učinio i za ono što je trebao, a nije učinio, i da će u skladu s tim zauvijeke boraviti u raju ili paklu.

Knjige koje su prorocima bile objavljene bile su u početku kraće i konciznije, ali su po bitnom sadržaju bile iste, u skladu s razumijevanjem i načinom života čovječanstva. Na primjer, Adam je dobio knjigu od 8-10 stranica, dok je posljednjem proroku, Muhamedu (sallallahu aleyhi ve sellem), objavljena knjiga od šest stotina stranica.

To što je Bog dopustio da se svete knjige iz prošlosti iskvare, takođe je deo iskušenja. Ali Kur’an jasno navodi da se on neće promeniti.


Sa pozdravom i blagoslovima…

Islam kroz pitanja i odgovore

Najnovija Pitanja

Pitanje Dana