Dragi naš brat,
Muhyiddin Şeyhzade, jedan od tumača Beydavi-jevih komentara, o tome zapovijedi kaže:
Bog je uduvao u čovječanstvo svoj duh, tj. dao mu je dio Svojih atributa. Dajemo nam ove atribute kako bismo Njega poznali kroz njih. Znanje, volja i moć, koje su nam dane, samo su neki od tih atributa. Kada stvorimo bilo što, mi to činimo koristeći ove atribute. Na primjer, da bismo napisali slovo A, moramo posjedovati ove atribute. Ako ne znamo, ne možemo pisati; ako nemamo moći, ne možemo pisati čak i ako znamo. I ako imamo moć, ako ne želimo, nećemo pisati. Da ne bude pogreške u usporedbi, postojanje svakog bića ostvaruje se manifestacijom ova tri božanska atributa. Stoga je pitanje besmisleno. Da ne zna, ne bi htio, ne bi imao moći, takvo stvoriteljstvo ne bi postojalo, sve bi ostalo u mraku ništavila, ili preciznije rečeno…
Božanska moć, koja stvara sve iz ništavila, je po svojoj biti nepoznata, ali je poznata po svojim djelima. Drugim riječima, ne znamo kakva je ta moć, ali stalno vidimo njena djela, kako u sebi samima tako i u vanjskom svijetu. U tumačenju ajeta, Atâ, jedan od imama generacije tabi’ina, kaže:
Dakle, ono što se naziva “moći”, zapravo je samo manifestacija Božje moći. On djeluje u svijetu prema tim zakonima. Ali kako i u kakvom obliku se ta moć manifestira, nama je nepoznato.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
