Dragi brate/draga sestre,
“Ja rana liječim, a Bog ih ozdravlja.” (Dr. Ambroise Paré)
U svakodnevnom životu udarimo se negdje, porezemo se, zabode nam se trn u nogu, operiramo se ili se opečemo. Rezultat svega toga je isti:
Rana.
Nakon nekog vremena svrbi, krvari, nateče, upali se, a onda se i zacjeli.
– Rana zarasta, ali kako?
– Zašto se fiziološki, biokemijski i histološki procesi koji se odvijaju u rani ne odvijaju i na zdravom tkivu?
– Koje šifre otvara i koje vrata otvara instrument koji ozljeđuje naš organ, da bi se dogodile ove redovite i ogromne promjene?..
– Kako su bilijoni stanica u našem tijelu tako programirane da i vrh našeg prsta i vrh naše glave reagiraju na ozljedu na isti način?..
Izražavamo čuđenje pred nekoliko vještina koje posjeduje ručni sat, cijenimo da se toliko vještina smjestilo u tako malu kutiju i izražavamo divljenje tehnologiji. Koliko daleko iznad izraza čuđenja i divljenja je znanstvena moć i snaga Onoga koji je u stanicu promjera jedne stotinke milimetra kodirao, pohranio i smjestio tisuće vještina?!
Čim dođe do narušavanja integriteta tkiva, bilo nesrećom ili kirurškim zahvatom, tj. kada nastane ozljeda, započinje niz dramatičnih promjena. Najprije se promjera kapilara i većih krvnih žila privremeno smanjuje. Time se krvni gubitak svodi na minimum. Zatim se krvne žile u cijelom tom području maksimalno šire. U ranu se ulijevaju krvne stanice i serum. U roku od nekoliko sati u rani se stvara labava mreža od proteina. Prostore ove mreže pune krvni serum, eritrocite i leukociti. Leukociti se aktivno kreću u rani. Okružuju i probavljaju mrtva tkiva i stanice, ostatke i strane tvari u rani.
Bijela krvna zrnca
To su razne krvne stanice, nazvane leukociti, monociti, limfociti itd.
Svaki od njih ima zasebnu ulogu u zacjeljivanju rana. Iako su ove uloge djelomično poznate, veći dio je još uvijek nepoznat.
Ostale promjene u ozlijeđenom području su:
Kapilare počinju rasti prema unutrašnjosti rane i spajaju se s kapilarom koja dolazi s suprotne strane rane.
U gornjim slojevima kože dolazi do opuštanja, a kožne stanice počinju se brzo dijeliti i množiti te migriraju prema rani kako bi je prekrile. Na taj način rana je prekrivena svježom kožom drugog dana.
Prodiranje stanica u ranu nije nasumično, nego
„usmjerenost na kontakt“
i
„inhibicija kontakta“
podliježu zakonima koji se nazivaju … Migrirajuće stanice koriste mrežu proteina u rani kao platformu.
U oštećenom tkivu, o kojem smo govorili…
„mehanizam zacjeljivanja rana“
Poznato je da u pokretanju i nastavku tog procesa igraju ulogu mnogi kemijski procesi i kemikalije, ali većina ostaje tajna.
Treći dan u rani
“kolagen”
Počinje se javljati protein koji se naziva kolagen. Kolagen ima oblik vlakana. Pletenice i smjerovi kolagenih vlakana pokazuju umjetničku urednost.
Ambroise Paré, liječnik koji je živio otprilike 300 godina prije toga
„Ja rana obradujem, a Allah ih ozdravlja.“
rekao je. Danas se, u usporedbi s vremenom prije 300 godina, ništa nije promijenilo. Osnova svih kirurških intervencija temelji se na principu spajanja dvaju rubova rane.
Onaj koji spaja i liječi dva rana, koje smo mi sukobili.
Bog
je.
Da nam Bog nije dao sposobnost tkiva da zacjeljuju i popravljaju ozljede, što bi danas mogli kirurzi? Istina je da vještina i znanje slavnog doktora Barnarda, poznatog po operacijama presađivanja srca, nisu veće od onih bilo koje upalne stanice.
Još nismo čuli da se pokvareni automobil, avion ili robot sami popravljaju. Čovječanstvo još nije dostiglo taj nivo znanja.
U ovom svemiru ništa nije beznačajno i slučajno.
To što su klupe u učionici poredane u redove, prozori gledaju na vrt, a ne na ulice, crna tabla je na prednjoj strani zida, a lampe vise sa plafona, a ne sa poda, pokazuje da je tu učionicu uredila pametna ruka.
Naravno, red i sklad u našem tijelu ukazuju nam na Stvoritelja koji je to tijelo stvorio…
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
