Dragi naš brat,
Ka’b ibn Zuhair,
bio je veliki pjesnik. Njegov otac Zujejr bio je među uglednim arapskim književnicima i pjesnicima. Obadva sina, Ka’b i Bucejr, odgojio je kao književnike i pjesnike, poput sebe.
Pjesnik
Zuhair ibn Abi Sulma,
Nastavljajući razgovor s pripadnicima naroda Knjige, čuo je od njih da će u posljednjim vremenima doći prorok.
Jedne noći je sanjao da se iz neba spušta konopac, i da je pružio ruku da ga dohvati, ali nije uspio. Taj san je protumačio kao znak da neće stići do proroka koji će doći u poslednja vremena.
Zbog toga je prije smrti ostavio poruku sinovima:
“Vjerujte u proroka koji će doći!”
…tako je ostavio u oporuci.1
Mnogi utjecajni književnici, pjesnici i govornici, čiji su se oči zaslijepile pred ljepotom i elokvencijom Kur’ana, primili su islam. Međutim, bilo je i onih koji su se tvrdoglavo držali politeizma i nisu se ustružili izražavati mržnju i neprijateljstvo prema našem Poslaniku (s.a.v.s.) i muslimanima u svojim pjesmama i govorima.
Kâ’b bin Züheyr bio je jedan od njih. Nakon smrti svoga oca, naslijedio je njegovu slavu. Dok se njegov brat Bucejr pridružio poslaniku Muhammedu, Kâ’b se nikako nije htio odreći politeizma. Povremeno je pisao pjesme u kojima je vrijeđao i žalio Poslanika i muslimane.
Jednog dana je ponovo, pun mržnje i ljutosti prema svome bratu Buđejru zbog njegovog obraćenja na islam, napisao i poslao mu pesmu punu negacije. Kada je Buđejr (r.a.) pročitao pesmu Poslaniku (s.a.v.s.), on je bio izuzetno uznemiren. Ka’bove pesme, u kojima je uvrijeđivao muslimane, su sada prešle granicu tolerancije. Tada je Poslanik (s.a.v.s.) dao svojim drugovima sledeću zapovest:
“Tko god naiđe na Ka’ba ibn Zuhajra, neka ga ubije! Njegova krv je od sada dozvoljena za proliti.”
2
Nakon što je ovo dopuštenje izdano, sudbina Ka’ba bila je neizbježno strašna. Razmišljajući o tome, njegov brat Bucejr mu je napisao pismo kako bi ga zadnji put upozorio i savjetovao. U pismu je naveo da je jedini spas u tome da ode k Poslaniku Allahovom i zamoli oprost.3
Kada je Ka’b primio pismo, bio je u nemiru. Činilo mu se da je cijeli svijet postao sužen. Ubijedilo ga je da će uskoro umrijeti, pa je bio prekriven hladnim znojom. Shvatio je da je odluka protiv njega nepovratna. Morao je izabrati jednu od dviju stvari: ili će nastaviti s politeizmom i bježati da ga ne uhvate, ili će se predati Allahovom Poslaniku, pružiti mu ruku vjernosti, priznati kajanje za ono što je učinio i moliti za oproštenje.
Ka’b je pametno postupio i izabrao drugi put. Čim je dobio pismo od brata, savjest ga je počela mučiti.
Ka’b, koji je prešao dug put i brzo stigao u Medinu, pojavio se pred Poslanikom. Poslanik ga nije osobno poznavao. Ka’b je to iskoristio mudro. Nakon što je kleknuo pred Poslanikom i držao mu blagoslovljenu ruku, pametno je iznio slijedeći prijedlog:
“Ka’b ibn Zuhjr se pokajao i želi da dođe u vašu prisutnost kao musliman. Ako ga vam ja dovedem, hoćete li mu dati jamstvo sigurnosti i prihvatiti njegovo pokajanje i islam?”
Ako bi Ka’b prestao da svojim pesmama uznemiruje muslimane i pokajao se za to, te postao musliman, to bi značilo da više nema problema između njega i Poslanika. I zaista, Poslanik je prihvatio ovu ponudu,
“Da!..”
odgovorio je i izrazio svoje mišljenje.
Nakon ovog odgovora, Ka’bovo duhovno biće se iznenada rasplamtalo i, ne odvajajući ruku od ruke Poslanika Božjeg, svjedočio je:
“Svjedočim da nema boga osim Allaha! I svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik.”
Nakon što su Poslanik Božji (s.a.v.s.) i prisutni sahabi na trenutak bili zatečeni, Poslanik Božji (s.a.v.s.) je rekao:
“Tko si ti?”
upitao je.
Ka’b,
“Ja sam Ka’b bin Zuhair, o Poslaniče Allahov!”
odgovorio je.
U tom trenutku se iz reda učenika javio jedan od njih.
“O Poslaniče Allahov! Dopusti mi da odsjeknem glavu tom neprijatelju Allahovom!”
rekao je.
Naš Poslanik (s.a.v.s.),
“Ostavite ga! On je došao pokajavši se za ono što je učinio i okrenuvši se Bogu.”
4 je naredio.
Ka’b, čije je srce osvojeno duhovnim mačem islama, u tom trenutku je stvorio remek-djelo arapske književnosti.
“Banet Süâdü”
predao je svoju kasidu, nazvanu [ime kaside], Poslaniku Božjem.
“Suad, kao da razluka nije bila dovoljna, oni koji su prenijeli poruke između nas dvojice meni;
‘O sine Abu Sulme! Smatraj sebe mrtvim.’
rekli su.
Svaki prijatelj kome sam se obratio u nadi da će mi pomoći, me je izdrao;
‘Ne mogu te utješiti i odvraćati pažnju, pobrni se za sebe.’
rekao je.
Ja isto.
‘Maknite se s mog puta.’
Rekoh. Sve što Rahman odobri, naravno, bit će.
Bilo da je život čovječanstva srećan ili ne, jednog dana će sigurno biti prenesen u kovčenu.
Primio sam vijest da me Poslanik Allahov namjerava ubiti.
Najveća nada je da se dobije oproštenje u prisustvu Poslanika Božjeg.
Došao sam k Allahovom Poslaniku i izвинио sam se.
U očima Poslanika Božjeg, oproštaj je uvijek prihvatljiv.
Obrati se meni s milosrđem i strpljenjem!
Neka Allah, koji ti je darovao Kur’an, pun savjeta i propisa, poveća tvoje blagoslovljeno vodstvo!
Ne osuđuj me na temelju glasina mojih protivnika!
Iako se o meni šire razne glasine, ja zapravo nisam toliko kriv.
Ja se sada nalazim na takvom položaju da da je slon vidio i čuo ono što ja vidim i čujem, sigurno bi se tresao.
Ovdje me može spasiti samo ako, uz Božju volju, dobijem oproštenje od Proroka.
Ja, bez ikakvog prigovora protiv Uzvišenog Proroka, pružam mu svoju desnu ruku, u znak pokornosti.
Sad je riječ na njemu.
Bez sumnje, Poslanik Božji je svjetlo koje pokazuje pravi put, i on je jedno od Allahovih oštrih i golemih mačeva, oštrenih za uništavanje zla…”
5
Ka’b je nastavio svoju pesmu, spominjući hrabrost i junaštvo Poslanika i muslimana.
U kasidi postoji stih koji je Poslanik Allahov iznimno obradovao.
“Tâc Beyit”
bilo je:
“Bez sumnje, Poslanik Božji je svjetlo koje pokazuje pravi put, i on je jedan od Allahovih oštrih i golemih mačeva, oštrenih za uništavanje zla.”
Kad je Poslanik Božji čuo ove stihove, u tom trenutku je bio na
blagoslovljenu halat [mantil]
izvadivši ga i poklonivši ga tom velikom pjesniku
Uz izražavanje zadovoljstva, izrazio je i čestitke te pohvale.
Nakon toga
“Banet Süâdü”
kasida pod nazivom
“Kasida Burde”
počeo se spominjati kao.
Ka’b bin Züheyr se u svako doba i na svakom mjestu ponosio ovim darom Poslanika Božjeg. Čuvao ga je uz sebe do kraja života.
Jednom je Muavija htio da ga kupi za deset tisuća dirhema.
Ka’b,
“Ne bih nikoga drugog volio da nosi ogrtač Poslanika Božjeg nego sebe.”
Odgovorio je 6.
Međutim, Muavija je ostvario ovu želju nakon smrti Ka’ba. Poslavši nasljednicima dvadeset tisuća dirhema, dobio je od njih ovu blagoslovljenu Hırka-i Saadet (mantil) Poslanika Božjeg.7
Nakon toga, ova sveta ogrtač je prešla od Emejida na Abasidije, a od njih na Osmanlije, i to rukama sultana Selima I.8
Danas, ova blagoslovljena halat Proroka Muhamedovog
“Svete Relikvije”
među kojima je i Topkapi Palace
“Hırka-i Saadet”
nalazi se pod nadzorom u stanu.9
“Hırka-i Saadet,
Duga je 1,24 metra, ima široke rukave i izrađena je od crne vunene tkanine. Unutra je obložena grubom krem vunom. Na prednjoj strani, s desne strane, nedostaje komad veličine 0,23 x 0,30. Na desnom rukavu je također oštećenje. Na pojedinim mjestima je u ruševnom stanju.
“Hırka-i Saadet”
, uprkos tome što je zapakovan u brojne vrećice, nalazi se u zlatnoj kutiji sa dvostrukim poklopcem koji se otvara odozgo, dimenzija (0,57 x 0,45 x 0,21). * Na njoj se nalazi i dugačaka natpisna ploča koja ukazuje na to da ju je dao izraditi Sultan Aziz i sadrži molbu za zagovor.
“Ovaj ladak se pakuje u pakete i stavlja u veliku zlatnu kutiju. Ova kutija je izrađena po nalogu sultana Aziza i na njoj je…”
‘Nema boga osim Allaha. A mi te nismo poslali osim kao milost svjetovima. Nema boga osim Allaha, Kralja, Istinitog, Jasnog. Muhammed je Allahov poslanik, Istinitog obećanja, Pouzdanog.’
Na njemu je gravirano. Njegova četveronožna podnožnica je takođe pozlaćena.”
10
Tahsin Öz, bivši ravnatelj Muzeja Topkapi Saraja, je u svojoj knjizi kasnije naveo sledeće reči:
“Za vladavine sultana, vladar bi se na petnaesti dan Ramazana upućivao u Topkapi Palatu. Hırka-i Saadet bi se posebnim ceremonijalom otvarala i posjećivala od strane državnih činovnika i dvoranskih službenika, uz prisustvo samog vladara, koji bi se nalazio uz nju, a oni bi mu darivali marame. Kasnije bi je posjećivale i žene iz dvorane.”
“Glavni čuvar Hırka-i Saadet je vladar, a u njegovoj odsutnosti ovu dužnost obavlja Tülbent Ağa. Organizacija čuvara Hırka-i Saadet je nastavila po istom principu sve do pretvaranja Topkapi Palate u muzej (3. travnja 1924).”
11
Napomena:
1. İnsanü’l-Uyûn, 3:238
2. Ibn Kesir, Sirah, 3:705; Mevahibü’l-Ledünniye, 1:221.
3. Sîre, 4:144; Ibn-i Kesîr, 3:699.
4. Sîre, 4:146-147; ibn-i Kesîr, Sîre, 3:700-705; Uyunü’l-Eser, 2:209-212.
5. Sîre, 4:147-156; Ibn-i Kesîr, Sîre, 3:701-705; Uyunü’l-Eser, 2:209-212.
6. Mevahibü’l-Ledünniye, 2:222; İnsanü’l-Uyûn, 3:240.
7. Mevahibü’l-Ledünniye, 2:222; İnsanü’l-Uyûn, 3:240.
8. İ. Hami Danişmend, Objašnjen kronološki pregled osmanlijske povijesti, 2:43.
9. Tahsin Öz, Hırkâ-i Saadet Dairesi ve Emânât-ı Mukaddese, str. 23.
* Hırka-i Saâdetin
Postoji još jedna zlatna kutija iste veličine, koju je dao izraditi Sultan Murad. Ona je izuzetno vrijedna zbog svoje umjetnosti i ukrašena je smaragdima. Međutim, kada je Sultan Aziz dao izraditi novu kutiju, prva je ostala prazna i sada se izlaže u trećoj dvorani ovog blaga. (Tahsin Öz, isto, str. 23. Fusnota: 10)
10. Tahsin Öz, Hırkâ-i Saadet Dairesi ve Emânât-ı Mukaddese, str. 23-24
11. Tahsin Öz, Hırkâ-i Saadet Dairesi ve Emânât-ı Mukaddese, str. 24.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
