Dragi brate/draga sestre,
Smrt je kraj zemaljskog života, a početak vječnog života. U Kur’anu ima mnogo ajeta koji govore da smrt nastupa Božjom voljom, da smrt nije kraj i da je početak novog života.
Na primjer, u 2. ajetu Sure Mülk se o životu i smrti kaže:
Učenjaci tumači Kurana promatraju smrt iz perspektive Kurana. U tumačenju gore navedenog ajeta o smrti, smrt se opisuje kao blagodat, kako slijedi:
“jer se tvrdi da je smrt, očito, nestanak, ništavilo, raspad, gašenje života, lišena svake ljepote. Kako bi mogla biti stvorenje i blagodat?”
Kao što je rečeno na kraju odgovora na prvo pitanje, smrt je otpust od dužnosti života, odmor, promjena mjesta, transformacija bića, poziv na vječni život, početak, uvod u vječni život. Baš kao što dolazak života na svijet je stvoriteljski čin i predodređenost, tako je i odlaska sa svijeta stvoriteljski čin i predodređenost, mudrost i providnost. Jer smrt biljnog života, najjednostavnijeg oblika života, pokazuje da je smrt uredjenije djelo umjetnosti od samog života. Jer smrt plodova, sjemenki, zrna, iako se čini kao raspadanje i raspad, zapravo je vrlo uredna kemijska reakcija, uravnotežena mješavina elemenata i mudro oblikovana molekularna struktura, a ova nevidljiva, uredna i mudra smrt manifestira se životom cvijeta. Dakle, smrt sjemenke je početak života cvijeta; možda je čak i isto što i život, pa je i ova smrt stvorena i uredna poput života.
“Pošto smrt plodova ili životinja u ljudskom želucu služi kao početak njihovog ulaska u ljudski život, ta smrt se naziva redovitijom i stvorenijom od njihovog života.”
“Ako je smrt u biljnom carstvu, najnižem nivou života, tako stvorena, mudra i uređenija, onda smrt, koja se dogodi u ljudskom carstvu, najvišem nivou života, sigurno će, poput sjemenke koja ulazi u zemlju i u zračnom carstvu postaje drvo, dati cvijet vječnog života u onom svijetu, kada čovjek uđe u grob.”
Jer to je najuzvišenija blagodat, jer oslobađa od teškog tereta života i životnih obaveza, i zato što je u svetu Berzah (svijetu između života i smrti) vrata susreta za susret sa devedeset devet posto voljenih osoba.”
To znači izbavljenje iz uskog, teškog, uznemirujućeg, zemljotresom pogođenog zatvora ovog svijeta i dostizanje prostranog, radostnog, bezbolnog, vječnog života, ulazak u krug milosti Vječnog Voljenog.
Postoji mnogo razloga, poput starosti, koji otežavaju životne uvjete i čine smrt višom blagodati od života. Na primjer, da su ti pred očima tvoji roditelji, koji te muče svojom starošću, zajedno sa tvojim pra-pra-pra-pradjedovima, u svome jadnom stanju, znao bi koliko je život muka, a smrt blagodat. Ili, na primjer, lijepi mušice, zaljubljenici u lijepe cvijeće, shvatili bi u teškim zimskim uvjetima koliko je život muka, a smrt blagodat.
Spavanje je, kao što je poznato, odmor, milost, počinak – osobito za one koji pate, ranjene i bolesne. Tako i smrt, starija sestra sna, je za one koji pate i za one koji su zahvaćeni nevoljama koje ih vode u samoubistvo, isto tako blagodat i milost. Ali za ljude koji su u zabludi, kao što je nedvosmisleno dokazano u mnogim Spisima, smrt je, poput života, zlo u zlu, muka u moci; ona je izvan tog razmatranja.
Vrlo je značajno i primetno da se svrha, cilj i mudrost programirane smrti, opisane iznad, poklapaju sa značenjem Kur’anskih ajeta koji su objavljeni pre 14 vekova, kada se govori o svrsi i mudrosti stvoriteljskog čina smrti.
Istina da je smrt stvorena shvaćena je tek nakon otkrića programirane stanične smrti, otprilike prije 50 godina. Međutim, Kur’an je jasno izjavio da smrt nastaje stvoriteljskim činom, to jest stvorila se, otprilike 1450 godina ranije, a tisuće tumača napisale su djela objašnjavajuća ovo značenje.
Svako živo biće je programirano za smrt.
Smrt nije pasivan proces, nego zahtijeva sintezu energije i materije (stvaranje).
Da smrt bude lijepa, tj. da život zapravo bude moguć samo kroz smrt.
U ova tri aspekta, islamski i znanstveni pogledi se podudaraju. Međutim, materijalistički evolucionisti tumače znanstvene činjenice drugačije. Po njima, u svakoj stanici postoji program smrti, ali nema programera. Odlazak svake žive biće s ovog svijeta je predodređen, ali nema onoga tko je to odlučio. Programirana smrt je korisna i lijepa za živo biće, ali starenje i umiranje programiranom smrću su ružni. Mogli bismo nabrojati mnogo takvih besmislenih rečenica koje odražuju filozofiju materijalističkih evolucionista.
Iz islamskog pogleda, ako u svakoj stanici postoji program smrti, onda postoji i programator. Ako je odlazak (smrt) svake žive biće s ovog svijeta predodređen, onda mora postojati i onaj koji je to odlučio. Ako je programirana smrt korisna i lijepa za živo biće, onda je i starenje i umiranje programiranom smrću korisno i lijepo za živo biće.
U programiranju i provođenju programa smrti u živim bićima sudjeluje mnogo genova. Geni i programi zapisani u genima ne mogu nastati slučajnim mutacijama i prirodnom selekcijom, kako tvrde materijalistički evolucionisti. Jer geni u živim bićima i program smrti u genima su iznimno složeni programi s mehanizmima koji se i danas ne razumiju. Štoviše, oni su stvoreni s određenim ciljevima i s obzirom na značajne prednosti. Stoga mora postojati stvoritelj koji je ugradio program smrti u živa bića i koji kontrolira provođenje tog programa.
Programiranje i provođenje procesa smrti nije pasivan proces. Jer se sintetiziraju stotine vrlo specifičnih spojeva. Za to je potrebna energija. Dakle, u normalnim fiziološkim uvjetima, ubijanje živog bića je zapravo aktivan proces. U islamskoj literaturi tome odgovara stvoriteljstvo. Kao što postoji djelo, mora postojati i tvorac. Baš kao što postoje stvorena bića, mora postojati i stvoritelj.
Zanimljivo je da je program smrti u živim bićima tako osmišljen da uzima u obzir i utjecaj čimbenika okoline. Međutim, taj utjecaj nije beskonačan, nego se svodi na blago produženje ili skraćivanje procesa. Bez obzira na to koliko povoljni bili čimbenici okoline, program smrti se pokreće i stanica ili živo biće se vodi prema smrti. Živo biće je programirano na smrt i nema izbega od nje. Stoga mora postojati važna mudrost i svrha u umiranju živih bića.
Dakle, kontinuitet života osigurava se uravnoteženim funkcioniranjem programa smrti. Na primjer, proizvodnja reproduktivnih stanica, mjesečna ponovna priprema maternice, stvaranje tkiva i organa u maternici prikladnih za život na ovom svijetu, zaštita od bolesti u životu na ovom svijetu i održavanje homeostaze, sve se to odvija pomoću programirane stanične smrti. Normalno starenje i smrt živog bića također se događa pomoću fiziološki programirane stanične smrti. Stoga se može reći da starenje i smrt živog bića idu u korist živog bića i da su lijepe.
Islam i sve abrahamske religije, počevši od našeg proroka i svih istinskih proroka, tvrde da je smrt stvorena i da je njezin rezultat dobar. Materijalistički evolucionisti, s izuzetkom jednog slučaja, prihvaćaju da je programirana smrt stanica korisna za organizam. Taj izuzetak je starenje organizma i smrt koja nastaje kao rezultat starenja.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
