Dragi brate/draga sestre,
Muškarac koji bi se mogao oženiti strankinjom;
Ne smatra se dozvoljenim da žena rukuje s muškarcima koji nisu njeni mahremi, tj. muškarcima koji su joj bliski, poput oca, brata i strijca. U tom pogledu, postupak Poslanika (s.a.v.s.) služi nam kao nepogrešivo mjerilo. Poslanik (s.a.v.s.) je ženama-sahabijama koje su došle da mu daju zakletvu vjernosti, rekao:
„Ne rukujem se s ženama. Ono što kažem stotinu žena, isto je kao da sam to rekao jednoj ženi.“
1
Hazreti Aişe (ra) je opisala ono što je vidjela kod Poslanika Božjeg (s.a.v.s.) na sledeći način:
„Blagoslovljena ruka Poslanika Božjeg (s.a.v.s.) nikada nije dodirnula ruku strankinje.“
2
Merilo je u hadisima navedeno na ovaj način. Stoga, ni u poslovnom životu, ni u obiteljskim odnosima, niti na nekim svečanostima, ne postoji dozvola za muško-žensko rukovanje između muškarca i žene koji nisu u braku, niti obrnuto. Štoviše, to nije ni nužnost.
To je kada je Poslanik (s.a.v.s.) razgovarao sa ženama-sahabijama, odgovarao na njihova pitanja, slušao njihove pritužbe i udovoljavao njihovim potrebama i zahtjevima. Navedimo hadis kao primjer:
Amr bin Şuayb prenosi:
“Jedna žena je došla s kćerkom k Poslaniku Allahovom (s.a.v.s.). Na kćerčinoj ruci su bile dvije zlatne narukvice. Poslanik Allahov (s.a.v.s.) je pitao ženu:”
“Da li plaćaš zekat za ove narukvice?”
Žena,
“Ne, ne dajem.”
Odgovorio je: „Da“. Na to je Poslanik Božji (s.a.v.s.) ponovo pitao:
„Pa, da li bi ti se svidjelo da ti na Sudnjem danu Allah stavi dva prstena od vatre umjesto ova dva prstena?“
Žena je odmah skinula oba narukvice i pružila ih Poslaniku Allahovom (s.a.v.s.).
“Ovo sada pripada Allahu i Njegovom Poslaniku.”
rekao je.3
Ebu Said el-Hudri prenosi: Jedna žena je došla Resulullahu (s.a.v.s.) i rekla:
„O Allahov Poslaniče! Muškarci nam ne ostavljaju priliku da slušamo tvoje razgovore. Oni su stalno u tvojoj blizini i uče. Odvoj za nas jedan dan iz tvog slobodnog vremena, dođemo tog dana i nauči nas onome što ti je Allah objavio.“
Na to je Poslanik Allahov (s.a.v.s.) rekao:
“Skupite se tog i tog dana, na tom i tom mjestu.”
i tako je odredio određeni dan za razgovor.Poslanik Allahov (s.a.v.s.) je došao na dogovoreni dan na mjesto gdje su bile žene i objasnio im ono što mu je Allah objavio, te je rekao:
„Nema žene među vama koja bi poslala troje svoje djece u ahiret prije sebe, a da oni ne budu prepreka između nje i pakla.“
Jedna od njih je žena,
“Oba dječaka, zar ne?”
upitao je.Poslanik Božji (s.a.v.s.) je to ponovio dva puta.
“To vrijedi za oba.”
naređeno je.4
U tumacenju hadisa, žena koja se obratila našem Poslaniku (s.a.v.s.)
Esma bint Yezid
navodno je tako.5
Prema Fethü’l-Bârî, Abu Hurejre je rekao da se sličan incident dogodio i u drugoj prilici, a Poslanik (s.a.v.s.) je…
“Okupljamo se kod gospođe Falan.”
izjavljujući to, on obavještava da je Poslanik Božji otišao tamo i razgovarao s ženama.6
Ibn Hacar u objašnjenju ovog hadisa skreće pozornost i na sljedeću konstataciju:
„Ovaj hadis pokazuje žar i predanost s kojom su žene-sahabe učile o svojoj vjeri, a isto tako pokazuje da je dopušteno odrediti određeno vrijeme za poučavanje žena o vjerskim pitanjima.“
Abdullah ibn Abbas prenosi:
„Nakon što je Poslanik (s.a.v.s.) propovijedao u džamiji, misleći da žene nisu čule, izašao je iz redova muškaraca, premda je Bilal bio uz njega, otišao je do žena i propovijedao im, naređujući im da daju sadaku. Njegove riječi su bile toliko utjecajne da su žene počele skidati i bacati nakit – jedne su skidale naušnice, druge prstenje – a Bilal ih je skupljao u svoj ogrtač.“
7
Badruddin Aynî, citirajući Imama Nevevija, izražava pravilo koje proizlazi iz ovog hadisa na sledeći način:
„Iz ovog hadisa se vidi da je preporučljivo poučavati žene, savjetovati ih, podsjećati ih na ahiret, objašnjavati im islamske propise i poticati ih na milostinju. Međutim, pri tome je neophodno izbjeći situacije koje bi mogle dovesti do pokvarenosti srca, kako kod onoga koji govori, tako i kod onoga koji sluša, te izbjeći strah od fitne i slične negativne pojave.“8
Kao što se jasno vidi iz hadisa, Poslanik (s.a.v.s.) je propovijedao islam, odgovarao na pitanja i objašnjavao ono što je bilo potrebno objasniti, i to kako u džamiji, tako i izvan nje, pa čak i u kućama žena, okupljajući žene-sahabe. To je činilo kako u skupinama, tako i pojedinačno, ponekad u njihovim domovima, ponekad u džamiji, a ponekad i na raznim drugim mjestima, pružajući im znanje koje je udovoljavalo njihovim vjerskim potrebama.
Fusnote:
1 Nesaî, Bî’a: 18; Ibn Madže, Džihad: 43.
2 Buhari, Ahkam, 49; Ibn Madže, Džihad: 43.
3 Tirmizi, Zekât: 12.
4 Buhari, I’tisam:9; Ilm: 35.
5 Umdetü’l-Karî, 25: 48.
6 Fethü’l-Bârî, 1: 158.
7 Buhari, Ilm, 32.
8 Umdetü’l-Karî, 2:124.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
