– Kažu da je Imam Buhari proglašen nevjernikom zbog rasprave o “stvaranju Kurana” između Imama Zuhlija i Imama Buharija.
– Ako je zaista proglasio nekoga nevjernikom, onda bi jedan od dvojice morao biti nevjernik. Na vašoj stranici ste naveli da je Buharijev stav o stvaranju Kurana točan.
– Dakle, je li Zühli počinila grijeh?
Dragi naš brat,
Prije svega, moramo naglasiti da čak i ako se oni koji znaju pravac Kible (Qibla) pogreše,
nikada ne bi bio nevjernik.
Čak i ako musliman nazove drugog muslimana nevjernikom, osoba koja to kaže…
nikada ne bi bio nevjernik,
ali to znači
Greh pada na onoga koji ga izgovori.
Također, kritika učenjaka jednih prema drugima je znak da su oni
neće naškoditi njegovom znanju i položaju.
Nažalost, ponekad se dogodi da, zbog nepotpunih ili netočnih informacija koje daju oni koji prenose glasine, između učenjaka dođe do izjava koje nisu prikladne i koje ne zaslužuju.
Tema o kojoj se raspravlja u pitanju je jedna od tih.
Tema razgovora između Zühlija i Buharija
Prema Imam Muslimu, kada je Buhari otišao u Nišapur, narod ga je jako poštovao i dočekao ga je na udaljenosti od dva ili tri dana putovanja.
Poznati hafiz iz Nišabura
Muhammed ibn Yahja ez-Zuhli
savjetovao je narodu da dođe do Buharija i dočeka ga, a on je osobno otišao s uglednim učenjacima da ga dočeka i svojim učenicima je rekao:
On ih je upozorio da ga ne pitaju ni o jednom pitanju iz oblasti teologije.
Kao obrazloženje za to, Buhari je rekao da bi, ako izjavi mišljenje suprotno od njihovih, došlo do sukoba među njima, a u tom slučaju bi sve grupe Hāriğija, Râfizi, Cehmija i Mürcija u Horasanu bile neprijateljski raspoložene prema njima.
Prema Muslimovim navodima, kuća u kojoj je Buhari boravio bila je prepuna posjetitelja, a na drugi ili treći dan nakon dolaska u grad, jedan od tih posjetitelja ga je pitao je li Kur’an stvoreno biće, na što je on odgovorio:
„Naša djela su stvorena; i naš izraz jedne riječi je
(Naš način čitanja Kur’ana)
to su naši postupci.”
Nakon što je to rekao, među prisutnima je izbila velika svađa.
Buharijev
Čitanje Kurana
Ljudi koji su tvrdili da je to stvorenje i oni koji nisu bili tog mišljenja započeli su svađu, nakon čega su posjetitelje iz kuće izbacili ukućani.
Prema Ibn Adiju, koji je prenosio ono što mu je rečeno o tome, zavidni učenjak hadisa je želeo da Buharija
“Kur’an je stvorenje”
potaknuo je studente hadisa da saznaju mišljenje svojih učitelja, tvrdeći da je usvojio njihovo mišljenje, ali Buhari nije htio odgovoriti osobi koja ga je pitala o tome, ali nakon što je ona inzistirala tri puta,
„Kur’an je Allahova riječ, a ne stvorenje; samo su djela robova
(Njihovo čitanje Kurana)
stvoreno je biće; a postavljati pitanja o tome je bid’a (novotarija).”
odgovorio je, nakon čega je nastao kaos.
Prema mišljenju Sübkija, on je bio muhaddis.
Zühlî,
Buhari nije namjeravao biti u sukobu s Buharijem, napominjući da oni koji tvrde da je izgovaranje teksta Kurana stvorenje su heretici s kojima se ne treba razgovarati, dok oni koji tvrde da je sam tekst stvorenje treba smatrati nevjernicima.
Ako je Zühlî suprotstavio Buhariju i tvrdio da je riječ izgovorena stvorenim usnama vječna, onda je počinio veliki grijeh. Jer i Zühlî i Ahmed ibn Hanbel, kao i drugi veliki imami, htjeli su izraziti da ulaziti u takve rasprave nije ispravno.
Izgleda da je to tako u ovom slučaju.
“Stvaranje djela robova”
Buhari, koji je napisao i zasebno djelo pod ovim nazivom, smatra ove i slične teološke teme pitanjima koja treba raspravljati kada je to potrebno.
Nakon tih događaja, učenjak Ahmed ibn Seleme al-Buhari posjetio je Zuhlîja i rekao mu da on ima određen ugled u Nišaburu i da mu se nitko ne usudi suprotstaviti, te ga pitao što bi mu savjetovao u toj situaciji. Buhari je…
„Ja prepuštam svoj posao Allahu; Allah sigurno vidi sve što se događa s Njegovim robima.“
(Al-Mu’min 40/44)
Pročitavši taj ajet, objasnio je da nije došao u Nišapur radi lične koristi, već da bi okončao glasine Zuhlîja, koji ga je zavideo, i da će napustiti grad već sutra.
Buhari i tema stvoriteljstva Kur’ana
Glavna tema kojom se Buhari najviše bavio u teološkim problemima i oko koje su nastale razne spekulacije.
“Halku’l-Kur’an”, tj. “je li Kur’an stvoreno biće”
Radi se o pitanju. Iako je njegovo stajalište po ovom pitanju jasno izloženo u njegovim djelima, u nekim izvorima mu se nepravedno pripisuju dva suprotna stajališta.
U prvom od tih tumačenja tvrdi se da je Buhari vjerovao da je Kur’an stvoreno biće, dok se u drugom tvrdi da je vjerovao da Kur’an nije stvoreno biće, ni u pogledu pisanja, ni u pogledu čitanja.
(Tabakātü’l-Hanâbile, I, 277-279; Ibn Hacer, Tehzîbü’t-Tehzîb, IX, 54)
Međutim, ova tvrdjenja ne samo da su u suprotnosti sa Buharijevim stavovima izloženim u njegovim vlastitim djelima, nego su i u suprotnosti sa općeprihvaćenim stavovima o njemu među učenjacima.
Zehebî, Sübkî, Ibn Hacer, Aynî
kao što su poznati učenjaci Buhari,
„Kur’an je Allahova riječ i nije stvoren, dok su djela robova stvorena, a čitanje Kur’ana je jedno od djela robova.“
zabilježili su da je to rekao
(Alâmü’n-nübelâ, XII, 454; Tabakat, II, 230; Tehzîbü’t-Tehzîb, IX, 55)
Izgleda da su neki Hanbeliti, koji tvrde da čak i čitanje Kurana nije stvorenje, htjeli pokazati da je velika autoriteta poput Buharija na njihovoj strani i pripisali su mu ono što je zapravo pripadalo
„Ja nisam rekao da je moje čitanje Kurana stvorenje, nego sam rekao da su djela robova stvorenja.“
Oni su iskrivili njegovo pravo mišljenje tako što su izostavili drugu rečenicu i prenijeli samo prvu.
Dakle,
Imam Zühli
‘a
Imam Buhari
Razlog za kritiku upućenu prema ‘ je nedostatak ili pogrešne informacije.
Buharijev,
„Ja nisam rekao da je moj način čitanja Kurana stvorenje.“
takvo izlaganje treba shvatiti s razumijevanjem. Jer ono se odnosi na delikatnu temu tog doba,
“Halku’l-Kur’an”
Poznato je da je bio prisiljen napustiti područje u kojem je živio zbog svojih stavova o toj temi. Zbog toga koristi metaforične izraze i
„Ja samo kažem da su djela robova stvorena, a onaj tko od mene prenosi drugačije, laže.“
Treba smatrati normalnim da to kaže.
Situacija je ista i u vezi s drugim stavom koji mu se pripisuje.
Vjerojatno s nekim hadisistima.
(Oni koji slijede Muhammeda ibn Yahju ez-Zuhlija)
jedna skupina Hanbelija, Buharija
“Činovi čitanja i pisanja Kur’ana su stvoreni.”
Oni su iskrivili njegovo mišljenje, tvrdeći da je on vjerovao da je Kur’an, koji je Allahova riječ, stvoreno biće.
Buharijev
“Halku’l-Kur’an”
njegovo mišljenje o tome, kao i u drugim pitanjima, kasnije je pripadalo Ahl-i Sunnetu.
“izrečena riječ”
i
„samogovor“
bio je pionir u razlikovanju [različitih pravnih škola], što je utjecalo na oslabljivanje Hanbelitizma, čiji je nedostatak logičkog temelja bio očigledan.
Uistinu, poznati učenjaci hadisa, poput Muslima b. Haccaca i Ibn Kuteybe, koji su bili suvremenici Buharija, prihvatili su njegovo mišljenje.
(Zehebî, Alâmü’n-nübelâ, XII, 410; İbn Kuteybe, str. 63-64)
Buhari, između njega i Zuhlija
“Je li Kur’an stvoreno biće ili ne?”
u kojem je izrazio svoje neslaganje s tom temom
“Stvaranje djela robova”
je napisao/a djelo pod nazivom.
Buhari je u svoj zbornik al-Câmiʿu’ṣ-ṣaḥîḥ uvrstao trideset i četiri hadisa koje je prenosio Zühlî.
(Ibn Hajar, IX, 516)
Izvori:
– Ḫalku efʿâli’l-ʿibâd (u ʿAkāʾidü’s-selef), str. 121-123, 127, 130, 131-141, 145-149, 152-155, 158-161, 163-167, 169, 192-194, 199-201, 204, 205, 206, 210-212, 214
– Ibn Kuteybe, el-Ihtilaf fi’l-lafz (izd. M. Zahid Kevseri), Kairo 1349, str. 63-64.
– Tabakātü’l-Hanâbile, I, 277-279
– Zehebî, Aʿlâmü’n-nübelâʾ, XII, 273-285, 410, 412, 454-460; isti autor, Teẕkiretü’l-ḥuffâẓ, II, 530-532; isti autor, el-ʿUlüv li’l-ʿaliyyi’l-gaffâr, Kairo 1388/1968, str. 137-138;
– Ibn Kayyim el-Dževzijje, İctimâʿu’l-cüyûşi’l-İslâmiyye, Amritsar 1896, str. 90-93;
– Kirmânî, el-Kevâkibü’d-derârî, Bejrut 1401/1981, I, 70, 111, 121, 141, 176;
– Ibn Hajar, Tehzîbü’t-Tehzîb, IX, 53, 54, 55, 511-516.
– Aynî, ʿUmdetü’l-kārî, Kairo 1392/1972, I, 38, 125, 133, 137-138, 145, 209-212, 217-218, 228, 233, 239, 243, 274-275, 314, 317, 318; XX, 336-337, 364;
– Kastallânî, İrşâdü’s-sârî, Bejrut, ts. (Dâru İhyâi’t-türâsi’l-Arabî), I, 38;
-Dihlevi, Šerhu terâcimi ebvâbi Sahîhi’l-Buḫârî, Haydarâbâd 1323, str. 3, 7-8, 11, 124, 126; Sezgin, GAS, I, 134;
-ʿAkāʾidü’s-selef, predgovor izdavača, str. 32-36;
– Ahmed Isam el-Kâtib, ʿAkīdetü’t-tevhid, Bejrut 1403/1983, str. 171, 173, 191, 208-209, 212, 214, 437-500, 689, 693-708;
– Abdülmecîd Hâşim el-Hüseynî, “el-Câmiʿu’ṣ-ṣaḥîḥ”, Tİ, V, 92, 93, 95.
– Abu Ya’la al-Halili, al-Iršad fi ma’rifeti ‘ulema’i-hadis (izd. M. Said b. Omer Idris), Rijad 1409/1989, I, 407.
– Hatib el-Bagdadi, Tarikh Baghdad (ur. Beššar Avvad Maruf), Bejrut 1422/2001, II, 352-355.
– Subki, Ṭabaḳāt (Tanahi), II, 222, 228-231.
– Hediyyetü’l-ʿârifîn, II, 16.
– Kehhâle, Muʿcemü’l-müʾellifîn, XII, 105.
– Sezgin, GAS, I, 134-135.
– Kettânî, er-Risâletü’l-müstetrafe (Özbek), str. 150-151.
– M. Yaşar Kandemir, „Emîrü’l-mü’minîn fi’l-hadîs”, DİA, XI, 157.
– Osman Çetin, „Horasan”, ae, XVIII, 239.
– Ayhan Tekineş, “İlelü’l-hadîs”, ae, XXII, 85.
– Herras Buallaki, “ez-Zuhli, Abu Abdallah Muhamed b. Jahja”, Mv.AU, IX, 506-508.
(vidi TDV Islamska enciklopedija, Buhari, Zühli čl.)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
