Dragi naš brat,
Ebu’l-Fazl
Zejnuddin
Abd al-Rahim ibn al-Husajn ibn Abdirrahman
al-Iraqi
(umro 806/1404),
On je učenjak hadisa i poznavač hadisa. Drugim riječima, on je muhaddis.
Rođen je 21. cemâziyelevvel 725. (5. svibnja 1325.) u Kairu, u Menšeetülmihrânî, na obali Nila. Njegov otac Hüseyin, kurdskog porijekla, došao je u Kairo iz mjesta Râznân, u blizini Erbilu u sjevernom Iraku, i tamo se nastanio.
Iračanin
Otac mu je umro kada je imao tri godine. Irâki ima izuzetno dobro pamćenje,
Uspio je zapamtiti Kur’an u cijelosti u dobi od osam godina.
Uz glavne tekstove koji su se proučavali u raznim znanostima, zapamtio je i knjigu et-Tenbîh o šafiitskoj jurisprudenciji, autora Abu Ishaq eş-Şîrâzî.
U početku se usredotočio na proučavanje čitanja i arapskog jezika, te je kod Abdurrahmana b. Ahmeda b. Bağdâdîja i drugih studirao sedam načina čitanja Kurana. U isto vrijeme se obrazovao u područjima fikha, metodologije fikha i tefsira. Pod poticajem İzzeddina İbn Cemâa okrenuo se hadisima. Nije poznato kada je započeo studij hadisa, ali se zna da je sa dvanaest godina već učio hadise, da je prvu lekciju iz hadisa dobio od Šehâbeddina Ahmeda b. Ebü’l-Fereca İbnü’l-Bâbe, da je važne informacije u ovom području dobio od hanefijskog učenjaka Alâeddina İbnü’t-Türkmânija u Kairu, te da je od njega i Abdürrahima b. Abdullah b. Şâhidü’l-Ceyša proučavao Sahîh-i Buhârî.
Nakon što je učio od uglednih hadisologa u Kairu
Damaskus, Hama, Homs, Alepo, Aleksandrija, Tripoli, Baalbek, Nablus, Gaza, Jeruzalem, Meka i Medina
putovao je po centrima znanja, prvenstveno onima u kojima su živjeli i radili hadisolozi čiji je ugled čuo…
Irâkî je bio najkompetentniji u oblasti hadisa, a njegovi profesori Alâî, İzzeddin b. Cemâa, Takıyyüddin es-Sübkî, İsnevî i Ebü’l-Fidâ İbn Kesîr su posebno naglasili ovu njegovu stranu.
koji je počeo baviti se autorskim radom u vrlo ranoj dobi
Iraki je u dvadesetoj godini života izdvojio hadise iz Ghazzalijeve knjige “Ihya’ ulum al-Din” i utvrdio njihove izvore.
Nakon 752. (1351.) godine posvetio se isključivo hadisima, posvećujući svoje vrijeme čitanju, predavanju i pisanju. Ponovo je oživio hadisne predavane sastanke, koji su bili zanemareni od vremena Ibn al-Salah al-Shahrzuri.
U Medini je započeo, a zatim je u Kairu, do šest mjeseci prije svoje smrti, u 416 sastanaka diktiranja predavao hadise svojim učenicima, a Ibn Hacer navodi da je na tim sastancima diktirao većinu hadisa napamet. Glavni centri u kojima je predavao hadise u Kairu bili su dār al-ḥadīth al-Kāmilīyya i al-Zāhiriyya, te džamija Ibn Ṭūlūn. Predavao je i predavanja o fikhu u medresi al-Fāḍilīyya. Također je predavao hadise i davao fetve u raznim gradovima Egipta i Sirije, te u Meki i Medini. U Kairu je odgajao učenike i obnašao dužnost hatiba. U Medini je od 788 (1386) godine tri godine i pet mjeseci obnašao dužnost kadije, uz
Obnašao je dužnosti imama i propovjednika u Mesdžid-i Nebevî.
Kasnije je obnašao dužnost kadije u Meki.
Iračanin
Od njega su koristili znanje skoro svi ugledni učenjaci tog doba.
Abu’l-Fida Ibn Kesir,
Iako je bio dvadeset i četiri godine stariji od njega, čitao je neka od njegovih djela i koristio se njegovim znanjem u vezi s hadisima. Međutim, oni koji su najviše profitirali od Irâkija bili su Nuredin el-Hejsemi, Ibn Hadžer el-Askalani i njegov sin Abu Zur’a, poznat kao Ibn el-Irâki. Hejsemi je bio i njegov prijatelj, zet i najznačajniji saradnik. Irâki je Hejsemija usmjerio na proučavanje zevâida (dodataka) i vodio ga u tim studijama. Ibn Hadžer je pak Irâkiju bio učenik deset godina, čitajući pored Irâkijevih djela i Tirmizijevu “eş-Šemâil”, Darekutnijevu “es-Sünen”, Abu Avâninu “es-Šahiḥ”, Bejhakijevu “es-Sünenü’l-kübra” i mnoga druga djela.
Ibn al-Liraki je u svakoj prilici koristio znanje svoga oca. Kada je na samrti bio upitan od strane nekoga koji je ostao od hafiza hadisa nakon njega, Iraki je prvo spomenuo Ibn Hacera, zatim svoga sina Abu Zur’a i trećega Nuredina al-Hejsemija, što pokazuje razlog posebnog interesa koji je pokazivao prema ova tri učenika.
Iračanin
Zbog svoje askeze, pobožnosti i plemenitog karaktera, kao i zbog svog znanja u oblasti hadisa, uživao je veliku reputaciju. Njegov učitelj, Izzuddin Ibn Jamaa, smatrao ga je autoritetom za hadise u Egiptu, Ibn Hajar je izjavio da nikada nije vidio nekoga ko bi bolje poznavao hadise od njega, a Suyuti je rekao da je Iraki bio obnovitelj VIII. (XIV.) vijeka.
Zeynüddin el-Irâkî je preminuo 8. Šabana 806. (20. veljače 1404.). Ibn Hacer je izrazio svoju žalost dugim elegijskim spjevom, u kojem je dao i informacije o njegovim značajnim radovima.
Neka od njegovih djela
1. Obavijest o oživljavanju…
Navodi u izvorima ukazuju da se rad sastoji od četiri toma i da je dovršen 751. (1350. godine). To je prvi i najobimniji od triju djela koje je autor napisao s ciljem da obradi hadise iz Ihjâ’ ulûmi’d-dîn. Ostala dva djela o Ihjâ su el-Kešfü’l-mübîn i el-Muğnî. Posljednje djelo je sačuvano do danas.
2. et-Takyîd ve’l-îzâh.
Ovo je prva od dviju studija autora o Mukaddimi Ibn Salaha, koju on smatra najvrednijim radom u području usul-hadisa. Iraki je zadržao redoslijed Mukaddime u potpunosti, objasnio dijelove koje je smatrao potrebnim, iznio svoje prigovore na pojedinim mjestima i ukazao na nepravedne kritike upućene Ibn Salahu.
3. el-Effiyye.
Iraki je sažeo Ibn Salahovu Mukaddimu u 1002 stiha i dao joj naslov
“Tebsıratü’l-mübtedî ve tezkiretü’l-müntehî”
dao mu je ime. Njegovo djelo, poznato kao el-Elfiyye, poput sličnih, Irâki je naknadno komentirao pod nazivom Fethu’l-muğis.
4. Približavanje argumentima i uređenje argumentacije.
U ovom djelu, koje je Irâki pripremio za svoga sina Ebu Zur’a i koje je dovršio 775. (1373-74), on je sažeo i prema naslovima knjiga i poglavlja poredao hadise o pravnim propisima, koji su prenoseni najčvršćim lancima prenosa, posebno iz el-Müsned od Ahmeda b. Hanbela i el-Muvatta od Imama Malika, a na kraju djela…
“Vrata književnosti”
sastavio je hadise o moralu pod naslovom
5. Dodatak Mîzâni’l-itidâl.
Objavljeno je djelo koje daje informacije o 787 prenosiocima hadisa koje je Zehebî uvrstio u Mîzânül-itidâl, iako su trebali biti kritizirani.
Iraki je autor i sledećih dela: Nazmü Minhâci’l-vüsûl, Tekmiletü Şerhi’t-Tirmizî, Kitâbü’l-Erbaîn, et-Tüsâ’iyyât, ed-Dûrerû’s-seniyye.
(vidi TDV Diyanet Encyclopedia, Iraki Zeynuddin md.)
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
