– Mislim da su nježni, plašljivi ljudi bili uplašeni smrti, pa su htjeli sami napisati sretan kraj priče. Kako bismo neupućenoj osobi, koja misli da postoji mjesto na kojem će se ponovno sresti s voljenima, stalno uživati i naravno nikada ne umrijeti… mogli objasniti da je ta misao pogrešna?
Dragi brate/draga sestre,
Odgovor 1:
Drugi život i vječni život,
Mi ne postojimo zato što mislimo, nego mislimo zato što postojimo.
Na primjer, osjećaj vječnog postojanja koji imamo u sebi nije izmišljena priča koju smo smislili i zamislili. Naprotiv, to je izražavanje jedne istine koja postoji u nama i u svakom čovjeku.
Budući da ovdje nema odgovora na taj vječni osjećaj, onda taj odgovor mora postojati u vječnom svetu. Štaviše, to je kompas koji nam je dat da bismo shvatili postojanje vječnog sveta.
Upravo taj osjećaj u nama svjedoči o postojanju vječnog svijeta.
Zamislite, na primjer, da smo gostima u maternici kod jednog fetusa.
Ako postupimo prema tvrdnjama iznesenim u pitanju, onda…
ruke, noge, usta, oči
zapravo, da smo mu rekli da će biti od koristi u nekom drugom svetu, da je stvoren za to, i on bi nam
“Ova misao je priča izmišljena protiv smrti zbog vaše anksioznosti oko nestanka.”
pretpostavimo da je odgovorio/a s:
Što biste vi na to rekli?
U osnovi, ti organi moraju postojati u drugom svetu, jer u maternici ne nalaze svoj puni ekvivalent. Njihovo nepostojanje u maternici je jasan i nedvosmislen pokazatelj i postojanja tog drugog sveta i funkcioniranja tih organa u tim svetovima.
Uistinu
umri u majčinoj utrobi i rodi se pravedan,
Vidimo i doživljavamo u potpunosti svu istinu o tome koliko su nam potrebne ruke, noge, usta i oči koje nismo koristili u majčinoj utrobi, i da su nam zapravo date za ovaj svijet.
Dakle, želja za besmrtnošću, želja za stalnim postojanjem, misao o tome da se zauvijek bude s prijateljima – tisuće takvih osjećaja, misli, želja i čežnja u ljudskoj duši – svjedoče o besmrtnom životu i o onome što se nalazi iza ovog svijeta.
Nije na nama da se organi u maternici sami od sebe formiraju. Zato se osjećamo ugodno kada se rodimo na ovaj svijet. Ali nam je povjerena dužnost da u ovom svijetu pripremimo ono što je potrebno za svjetove poslije ovog.
Čak i samo zamisliti sudbinu onih koji su napustili ovaj svijet bez da su dobili ono što im je bilo potrebno u onim drugim svjetovima je strašno…
Odgovor 2:
Tačnost ili netočnost jedne misli zavisi ne samo od toga od kojih premisa polazi, prema kojim logičkim zakonima se razvija i do kojih logičkih zaključaka stiže, već i od toga sa kojim konkretnim događajima i činjenicama je povezana.
“Život posle smrti”
ta misao ima pretpostavku o snažnoj ulozi pojma života u svemiru.
Život, ili biološka egzistencija u našem smislu, pojavljuje se kao rezultat preciznog i kontinuiranog slijeda kozmičkih procesa koji traju 15 milijardi godina.
Osim toga, ovaj nivo života obuhvata i volju i samosvest, što prelazi okvire osnovnih potreba poput jedenja, pijenja, razmnožavanja i kretanja.
Baš kao što se mineralna razina pretvara u biljnu razinu, a biljnu razinu u životinjsku ili biološku razinu, tako i ljudska razina predstavlja napredovanu formu prethodne razine.
Općenito se smatra da je ljudska razina svjesnih akcija koje pojedinac svjesno poduzima tijekom života, a koje ga podižu na višu razinu.
Dakle, očito je da biološko uništavanje, zvano smrt, ne može uništiti energiju djela koja su učinjena na temelju nebiološke, proizvedene svijesti i volje.
Tako u onomdunjanskom životu nastavljamo, ulazeći u kalup koji smo sami stvorili, umjesto u kalup koji je stvoren za nas.
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
