a) Što znači da svemir nije samo iluzija i plod mašte? Možete li navesti stavove imama Ahl-i Sunnet-i Džemat u vezi s ovim pitanjem?
b) Je li učenje znanja o jedinstvu Boga (tevhid) obaveza; ako je obaveza, kako se to znanje treba učiti?
c) Koje su obaveze jednog muslimana u pogledu jedinstva Božjih djela (Tevhid-i Ef’al), jedinstva Božjih atributa (Tevhid-i Sıfat) i jedinstva Božje suštine (Tevhid-i Zat)?
Dragi naš brat,
a)
Očito je da tvrdnja da je svemir samo iluzija i plod mašte proturječna je postojnosti vidljivih objekata. Naravno, čovjek ne može poreći samog sebe, smatrati sebe iluzijom.
– Oni koji ovo prihvaćaju, razmišljaju o pozadini stvarnosti, a ne o samoj stvarnosti.
Prema ovom shvaćanju:
Ništa osim Boga ne posjeduje nezavisno, nužno postojanje/vajib-ul-vudžud. Stoga je njegovo postojanje i nepostojanje jedno te isto. Dakle, njegovo postojanje je na nivou iluzije. Budući da nam iluzija omogućuje zamisliti boju tijela, mi prihvaćamo postojanje ovog svemira.
– Islamski učenjaci iz reda Ehl-i tahkik su, kao ljudi, prihvatili da su ova bića, koja su osjetili svojim čulima, shvatili svojim umom, pa čak i neka od njih držali u rukama, stvarnost, a ne iluzija.
Uostalom, budući da je svemir manifestacija Božjih atributa, a ti atributi su istina, onda je, naravno, i njihova manifestacija istina.
Dakle, onaj koji je sve stvorio.
Halık
svim stvarima koje su manifestacija imena,
Halık
Treba biti u skladu s Njegovim imenom. Oni koje je Alláh, Onaj koji daje opskrbu, opskrbio, i njihova opskrba nisu iluzija, nego suština. Inače, i raj i pakao morali bi se smatrati iluzijom, a to je sofistika. Zbog toga, istiniti vjernici…
“Istine o stvarima su nepromjenljive.”
(nije fantazija)
rekli su.
b)
Nauka o jedinstvu Boga (Tevhid)
Budući da je značenje jedinstva i jedinstvenosti Boga u tome da On nema nikakvog partnera u Sebi, Svojim atributima i Svojim djelima, onda je, naravno, obaveza znati to. Jer onaj koji to ne zna, ne može biti vjernik.
– Ipak, bilo je i učenjaka koji su tvrdili da je znanje o dokazima jedinstva Allaha, tj. teologije, obaveza. Međutim, prema općeprihvaćenom mišljenju, budući da je detaljno poznavanje jedinstva Allaha putem racionalnog rasuđivanja za sve ljude praktički nemoguće, to nije obaveza. Dovoljno je vjerovati na općenit način. Za široku javnost je dovoljno shvatiti da je Allah jedini stvoritelj svega i da u svojim djelima nema partnera.
– Ali u ovom stoljeću, pogotovo oni koji su primili obrazovanje
(što je općenita slika tog doba)
Čini se da je neophodno da ljudi vjeruju na temelju dokaza, što se naziva “tahkiki iman”. U protivnom, ne mogu se riješiti sumnji koje proizlaze iz pozitivističkog i materijalističkog obrazovanja. Kao što je izjavio Bediuzzaman Hazretleri,
“…Budući da su utvrde vjere, koje su bile oslonac protiv užasa ovog stoljeća, srušene, udaljene i zasjenjene, jer su bile zasnovane na slijepom ponavljanju, svakom vjerniku je potrebna izuzetno jaka, temeljita vjera, koja će mu dati snagu da samostalno odolijeva napadima zablude u obliku gomile.”
(vidi Mektubat, str. 466)
c)
Kao što je navedeno u članku 2,
Jedinstvo bitka, jedinstvo atributa i jedinstvo djela.
Odgovornost muslimana u tim pitanjima je da se uzdržava od svake misli, stava i ponašanja koje narušava istinu jedinstva Boga (tevhid) i ugrožava njihovu svetost. Na primjer, kada uzima lijek, mora znati da je ozdravljenje od Allaha; to je obaveza. Kada se dogodi smrt, mora znati da je Onaj koji daje i Onaj koji uzima Allah. Sve je u sudbini beskonačne mudrosti, u moći beskonačne moći…
(u primjeni sudbine)
Treba vjerovati da je to oblikovano nesretnim slučajem.
–
„To jest, On nema nikakog sličnika ni u samoj suštini, ni u Svojim atributima, ni u Svojim djelima; nema mu nikakvog jednaka, nikakvog sličnika, nikakvog partnera.“
(vidi Lem’alar, str. 341)
; u to treba vjerovati.
Sura El-Ihlas
“Nema mu ravnog.”
Kao što je navedeno u posljednjem ajetu Kur’ana, Allah je jedinstven u svojoj biti, u svojim atributima i u svojim djelima.
„Nema mu sličnoga u samoj suštini, ni partnera u djelima, ni sličnoga u svojstvima.“
(vidi: Govori, str. 697)
Svaki vjernik mora u cijelom svome životu pokazivati tu vjeru i uvjerenje u svojim mislima i postupcima.
– Ukratko:
„Poznavanje Allaha,
čvrsto vjerovati u Njegovu vlast nad cijelim svemirom, u to da je sve, od najmanjih čestica do zvijezda, pod Njegovom kontrolom i Njegovom voljom, i da Njegovoj vlasti nema nikakvog partnera, i
‘Nema boga osim Allaha’
“Vjerovati u svete riječi, u njihovu istinu, znači to iskreno prihvatiti u srcu. Inače,
‘Postoji samo jedan Bog.’
reći to i cijelo vlasništvo pripisivati uzrocima i prirodi, i njima pripisivati, – daleko bilo – uzroke smatrati beskrajnim partnerima, i ne znati da je volja i znanje prisutni uz sve, i ne znati da postoje stroge zapovijedi, i ne znati o Njegovim atributima i poslanim poslanicima, prorocima, onda u njemu sigurno nema istine vjere u Allaha ni u jednom pogledu.”
(Emirdağ Lahikası-1, 203)
Za dodatne informacije kliknite ovdje:
– Što je tevhid? Postoji li tevhid u pogledu robubijeta (Bogovog gospodstva), u pogledu uluhijata (Bogovog božanstva), te u pogledu imena i atributa?
– Što izražava vjerovanje u jedinstvo Boga (Tevhid) i na koje dijelove se dijeli?
– Možete li mi dati malo informacija o Vahdet-i Vücut?
Sa pozdravom i blagoslovima…
Islam kroz pitanja i odgovore
